Ako na slavonsko-baranjskim ulicama slučajno sretnete djevojku odjevenu u lepršavu haljinicu ispod koljena, hlače visokog struka, potpuno našminkanu, s neobičnom frizurom ili šeširićem, s 99 posto vjerojatnosti možete biti sigurni da ste nabasali na dvadesetsedmogodišnju Eleonoru Lovrić.

Ona je jedna od rijetkih, ako ne i jedina slavonsko-baranjska pin up djevojka, jednostavno zaljubljenu u retrostil, onaj iz 1950-ih i 1960-ih godina. U glavi joj se nešto prelomilo prije tri-četiri godine. Do tada je bila ortodoksna metalka, prepuna piercinga i svega onoga što taj stil odijevanja i života nosi. Upravo lepršave haljinice zamijenile su kožne jakne i traperice...

- Ne znam kako, ali dogodilo se. Oduvijek sam, zapravo, voljela neka prošla vremena. Kako sam odrastala, tako sam se sve više upoznavala s nekadašnjim stilovima života. Bila sam prvo oduševljena 1970-ima, djecom cvijeća i slično. Onda sam se počela zaljubljivati u godine Drugog svjetskog rata i one neposredno nakon njega. Žene su u to vrijeme zaista držale sva četiri kuta kuće, a budući da su im muževi bili po bojišnicama diljem svijeta, odlazile su i raditi u tvornice. Bez njih se, jednostavno, nije moglo - priča ova studentica četvrte godine (prve godine diplomskog studija) socijalnog rada. Počela se odijevati po uzoru na žene iz tih godina, te tako odjevena odlaziti na fakultet, u trgovinu ili u normalne izlaske.

- Roditelji su prihvatili taj stil odijevanja, zatvoren, ali izuzetno ženstven, ni blizu vulgaran kao što se danas može vidjeti na našim ulicama - priča, prisjećajući se zagonetnih pogleda slučajnih prolaznika. Budući da je, nastavlja, na neki način od sredine odudarala i prije, zbog svog metalskog stila, naviknula je na komentare, čudne poglede, pa čak i smijeh.

- I meni je smiješno kada se, primjerice, čitavo društvo za stolom u kafiću okrene i gleda za mnom, upirući prstom. U Belom Manastiru su, bar oni koji me poznaju, na to već i naviknuli - kaže, ističući kako su mnoge kolegice njezin stil odijevanja pohvalile, ali odmah rekle kako se one ne bi usudile tako furati. Zapazili su je i organizatori retrofestivala Dolcevita, koji je u svibnju, treći put, održan u Rovinju.

- Na prvoj Dolceviti nisam bila. Prošle su godine tražili pin up modele, ali se poziv odnosio samo na Zagreb. No, kada su me vidjeli, prihvatili su moju zamolbu i tako sam postala jedan od modela festivala Dolcevita, na kojem sam u svibnju bila drugi put - ponosna je Eleonora. Objašnjava kako je riječ o festivalu koji, na neki način, slavi 1950-te i 1960-te, pa, u tom stilu, pozivaju izvođače ritmova iz tih godina iz zemlje i inozemstva, organiziraju susret oldtimera i slično.

Kako bi bila prava pin up djevojka, važna je odjeća. A nabavlja je na razne načine.

- Nešto izradim sama, nešto krojimo u salonu Charme, a veći dio dobijem iz Velike Britanije, Švedske, Australije, pa čak i iz Kine. Cijena haljina je poprilično paprena, od 300-tinjak kuna pa do onih znatno skupljih. No, budući da je organizatorima i agencijama skupo uzimati modele, šalju nam haljine, mi se u njima fotografiramo, objavljujemo na društvenim mrežama i fotografije šaljemo njima, a kao naknada nam ostaju odjevni predmeti - kaže Eleonora. Do sljedećeg Dolcevita festivala ne planira neke specijalne aktivnosti. Zbog obveza na fakultetu ne može odlaziti na slične priredbe (Sveti Martin na Muri, Medulin...), ali ju obveze ne sprječavaju da odjene haljinu iz 1950-ih godina, nabaci potpuno make-up i retrofrizuru te prošeta ulicama Belog Manastira, Osijeka (...), kako pjesma kaže - baš u inat babarogama...