Iako su svi podjednako važni, prvi među jednakima uvijek su programi domaće produkcije, a ako su pri tom još i premijerni, njihov se značaj udvostručava.

Najistaknutiji je dio onoga što je Dražena Vrselja, predsjednica Organizacijskog odbora 15. OLJK-a, rekla jučer na tiskovnoj konferenciji uoči večerašnje, prve od ukupno pet domaćih premijera (ne samo kazališnih!), u 21.30 sati u dvorištu Rektorata. Riječ je o “Jonathanovu letu”, koji je za Dječje kazalište Branka Mihaljevića, prema slavnom tekstu “Galeb Jonathan Livingston” Richarda Bacha prilagodio, režirao i osvijetlio Nikola Zavišić. Odabir teksta Dražena je Vrselja, upraviteljica marketinga i prodaje HNK u Osijeku, ocijenila je hrabrim i mudrim, kao odmah od uobičajenih kazališnih naslova. A za naslov je odgovoran Ivica Lučić, ravnatelj DKO-a, koji ga je uvrstio u svoj četverogodišnji program. Ponosan je Lučić što DKO nastavlja pridonositi prepoznatljivosti i kvaliteti OLJK-a svojim premijerama. Za Nikolu se Zavišića, kaže, ponovno odlučio jer je “nepopravljivi optimist”.

- Od onoga što uzme u ruke, napravi vrhunsko djelo, stoga s radošću i znatiželjom čekam premijeru. Ovakva predstava u Osijeku još nije viđena - napomenuo je Lučić. Iako rađena za Dječje kazalište, čija je publika uglavnom vrtićke i niže osnovnoškolske dobi, ova je predstava pomak prema mladima, koje je u kazalište najteže privući.

- Ovo je za uzrast djece koja sazrijevaju i susreću se s prvim dvojbama, različitostima. Suptilni podtekst koji roman krije neće moći u toliko mjeri prodrijeti toliko u dušu onih najmanjih, ali će ih isprovocirati na razmišljanje kasnije - pojasnio je redatelj, ponosan što je radio s kostimografkinjom Majom Mirković – koja ovom prvom suradnjom s Dječjim kazalištem obilježava i svoju stotu premijeru; scenografkinjom Irenom Kraljić, autorom glazbe Willemom Miličevićem te Dunjom Jocić, zaduženom za scenski pokret. Osijek je za njega, pomalo u šali je dodao Zavišić, sudbinski grad, što će se osjetiti i u predstavi.

- Prezahvalan sam glumačkoj ekipi koja je imala strpljenja i hrabrosti istraživati i provesti u djelo jednu čudnu, eteričnu formu koja se sastoji, kao i roman, od tri dijela - istaknuo je Zavišić, kojemu su svi suradnici pripisali mnoge zasluge. Tako je kostimografkinja rekla kako je atmosfera bila takva da su se svi osjećali dobrodošli, pozvani i izazvani.

- Brzo smo profunkcionirali kao ekipa i naučili smo da možemo letjeti - kratko je dodala scenografkinja Kraljić, na što se, u istom tonu, nadovezao skladatelj iz Splita, koji s Nikolom surađuje ponovno (nakon “Emila i detektiva”), ističući kako je i on od ekipe suradnika bio umjetnički nadahnut, a radio je bez ijedne kreativne blokade.

Glumci su redom bili vrlo emotivni, na čelu s Aretom Ćurković koja je probila led, rekavši kako su svi tijekom više od mjesec dana koliko su bili 'zatvoreni' zavoljeli predstavu i jedva čekaju podijeliti ju s publikom. Sretna je što treći put radi s Nikolom jer on voli i razumije glumce.

- Svaki put me obogati, naučim nešto novo, uvijek u nama probudi ono što nismo ni znali da imamo, iako mislimo da sve znamo. Kada 20 ili više godina radite u teatru, neminovno je da se ponekad malo i uspavate, no Nikola to uvijek razbije - emotivna je bila Areta, na koju se Đorđe Dukić nadovezao nazvavši Nikolu pravim magom koji ništa ne prepušta slučaju. Snježana Ivković istaknula je rečenicu iz predstave da je važno biti slobodan i raditi u životu ono što volimo.

- Ne podilazimo nikomu, furamo neki svoj stil - dodao je Edi Ćelić, ističući kako je ljepota predstave u iskrenosti kojoj su svi posvećeni. Intenzivnim je proces jer su pokušavali pronaći formu koja proizlazi iz svega, neku svoju estetiku stanja svijesti, ocijenila i Lidija Kraljić Zavišić. Ljerka Hedl na kraju je dodala da će ova predstava svakako biti let prema tituli Europske prijestolnice kulture kojoj se Osijek nada.