Objavljeno 29. lipnja, 2015.
O dvije godine hrvatskog članstva u Europskoj uniji razgovarali smo s redovitim profesorom Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ivanom Rimcem.
Što su nam pozitivnog donijele dvije godine članstva u EU-u?
- Pozitivno je to što smo u prvom redu osjetili da smo pripadnici velike zajednice i da su nam vrata Europe otvorena. Dobro je to poznato građanima koji su putovali u druge zemlje samo s osobnom iskaznicom, bez carinskih provjera, bez čekanja i bilo kakvih teškoća, iako nismo u Schengenu. Vidljiv je pomak u odnosu prema građanima Hrvatske i u tome kako se Hrvatska doživljava u drugim zemljama. Oni koji su putovali na zapad, a nisu recimo u Srbiju, mogli bi biti šokirani kada vide kako izgleda prijelaz i kontrole pri ulasku u tu zemlju. Sličan je nekadašnjem ulasku iz Jugoslavije u Austriju ili u zemlje iza “željezne zavjese”.
Hrvatska ušla nepripremljena
Ipak, nismo mnogo toga iskoristili.
- Da, svi drugi elementi ostali su nedovoljno iskorišteni. Hrvatska je u velikoj mjeri u Europsku uniju ušla nepripremljena. Istina, u pregovorima smo se usklađivali s pravnom stečevinom EU-a i mnoge zakone prilagođavali onima u EU-u, ali to nije bilo dovoljno. O tome se uopće više nije razmišljalo. Svako od tih usklađivanja trebalo je biti svojevrstan signal da se sukladno pravnom usklađivanju treba prilagoditi i način razmišljanja o aspektima oko kojih se usklađuje zakonodavstvo. Šokovi oko zaštite robnih marki pa do toga da u nekim elementima ne prepoznajemo europske standarde vidljivi su i danas. Prisutno je to i u gospodarstvu, iako je taj segment najbrže prihvatio otvorenost granica uz prilagodbu općim pravilima poslovanja pa u zadnje dvije godine bilježimo rast tzv. izvoza, odnosno robne razmjene s drugim zemljama EU-a.
Otvorenost nam je donijela i veliku emigraciju. Kako je zaustaviti?
- U dvije godine članstva u EU-u bilježimo povećanje protoka ljudi. Kod nas bismo rekli da imamo egzodus ljudi, međutim po normama EU-a takva kretanja smatraju se normalnim unutarnjim mobilnostima. One su u EU-u ne samo prihvatljive nego postoji i niz mjera kojima se potiču. Naravno, mi u Hrvatskoj možemo raspravljati o tome koliko takve migracije štete našem gospodarstvu i koliko ostajemo bez stanovništva ili bez stručnjaka u pojedinim područjima, no sve zemlje su se suočile sa sličnim okolnostima nakon pristupanja Uniji. Bitno je koliko se brzo politika, odnosno upravljanje društvom prilagođava tim novim okolnostima. Za sada u Hrvatskoj samo plačemo. U odličnom dokumentarcu emitiranom na HRT-u pod nazivom “Lijepa naša Irska” mogli smo čuti političare u toj zemlji koji govore kako se bore protiv emigracije svojih stanovnika, odnosno što čine kako bi privukli imigrante iz drugih zemalja da bi u prvom redu osigurali normalno funkcioniranje gospodarstva. Irci su tu školu naučili možda i mnogo prije nego druge zemlje EU-a, jer su imali iskustvo s velikom prekooceanskom emigracijom. Povratak stanovništva koje je otišlo preko oceana je vrlo rijedak, jer se imigranti vrlo brzo prilagođavaju na novu sredinu i Irci su shvatili kakvi moraju biti prema imigrantima kako bi se oni brzo prilagoditi životu u toj zemlji. Nažalost, Hrvatska niti ima politiku kojom bi jednostavno privlačili druge, a niti znamo kojim mjerama možemo zadržati svoje građane. Još uvijek se ponašamo kao vrlo zatvoreno društvo, iako smo u zajednici velikog broja zemalja među kojima ne postoje barijere. Hrvatska nema programa, posebice ne atraktivnih, za doseljenike kojima bi se privukli recimo stručnjaci i visokoobrazovani kadrovi. Nemamo takvih programa ni za zemlje izvan EU-a, iz najbližeg susjedstva, čiji bi građani bili spremni imigrirati u EU pod uvjetom da su visokoobrazovani. Nama bi to bilo mnogo lakše provesti nego drugim zemljama. A Poljska, Češka i Slovačka takve su programe imale i prije nego su postale članice EU-a. U fazi pregovora shvatile su kako uvoz kvalitetne radne snage predstavlja opću strategiju EU-a, kao zajednice koja se odlučila za društvo znanja. Osim toga, ni naše školstvo nije atraktivno za ljude iz drugih zemalja.
Taoci političkih prijepora
Drugim riječima, naše vlade zatečene su egzodusom.
- U velikoj mjeri zatečeni smo zbivanjima oko nas. Baš kao i nekim elementima poštovanja općih standarda tolerancije. Jednostavno prava pojedinca, a ne socijalnih ili nacionalnih grupa, i u tim elementima prema Europi gledamo kao prema nekome tko bi trebao presuditi, umjesto da sami, sukladno načelima kojih se Europska unija vrlo pedantno drži, nalazimo rješenja za vlastito okruženje.
U globalu, je li u protekle dvije godine Hrvatska postala bolja zemlja za život?
- Pomaci su vidljivi. U nekim segmentima gdje postoji veliki broj obrazovanih stručnjaka ti su pomaci znatni. Čini mi se i da je blagi pomak u aktivnostima gospodarstva posljedica učenja kako brzo i efikasno ostvariti robnu razmjenu s inozemstvom. Mislim da ima i velikih pomaka u turizmu, jer je vidljiv rast nekih sredina koje do sada nisu bile čak ni smatrane turističkim destinacijama, kao što je primjerice Split. U takvim segmentima vidljivo je kako je moguće raditi i poslovati na drugi način. Naravno, ima i zaostataka u svemu tome, no držim da će što se tiče ekonomije pritisak ekonomskih nužnosti dovoditi do većih prilagodbi. U drugim sektorima još smo taoci vrlo žestokih i oprečnih političkih prijepora, koji svakom promjenom vlasti vode zemlju u nekom drugom smjeru. Nemamo jasnu strategiju vlastitog razvoja. A to nije posljedica Europske unije, nego naših slabosti.I.Mikulić
SKANDALI NESTRUČNOSTI NA NIŽESTUPANJSKIM SUDOVIMA
Hrvatska je bila izložena kritikama EU-a zbog neučinkovitog pravosuđa. Ima li tu pomaka?
- Pravosuđe se mijenja nekim autonomnim putanjama u kojima se pokušava postići veća efikasnost pravosuđa. Međutim, najveća boljka ostaje, a to je efikasnost u pogledu dosljednosti razina pravosuđa da se zakoni tumače na jednak način na svim razinama. Imamo vrlo često proceduralne pogreške ili pogreške u interpretaciji zakona u kojima nižestupanjski sudovi bivaju poništeni na višestupanjskim razinama, što bi trebali biti rijetki slučajevi. Takvo što bi se moglo i trebalo tretirati kao skandal nestručnosti i neadekvatnosti ponašanja, a ne kao pravilo.
POLITIČKE STRANKE IZVOR KORUPCIJE
Čest prigovor Hrvatskoj iz EU-a je i visoka razina korupcije. Ima li je manje u protekle dvije godine?
- Teško je reći, jer je korupcija skriveni fenomen koji možemo pratiti samo kroz sudski progon pojedinaca. Javnost stvara percepciju korupcije, koja ponekad nije zasnovana na realnim osnovama ili činjenicama, nego na nagađanjima, pa čak i iskustvima iz prošlih vremena. Imamo snažan klijentelizam prema političkim stranakama, i to je oblik korupcije koji još nismo riješili. On se rješava oslobađanjem gospodarstva od mogućnosti da politika utječe na njega.
Hrvatska niti ima politiku kojom bi privlačila druge, a niti znamo kojim mjerama zadržati svoje građane