Festival umjetnosti performansa koji je u Osijeku 2001. pokrenuo multimedijski umjetnik Ivan Faktor, održava se ove godine jubilarnu, 15. godinu za redom. Riječima kustosa ovogodišnjega Performance Art Festivala, Tomislava Pavelića: “Petnaesti – to nikako nije malo, nigdje pa tako ni u Osijeku, ničega pa tako ni performansa kao specifičnog osobnog (umjetničkog) svjedočanstva drugima. Trajanje je to koje se, kada se oslobodi usputnih partikularnosti interpretacija uključenih umjetnika i kustosa, mora izjednačiti s činjenicom bivanja”.

Otuda i naslov ovogodišnjega izdanja Festivala: “TRAJATI > BITI”.

Razumijevajući umjetnost performansa i sâm okvir festivala kao povod za uvijek nova propitivanja i preispitivanja osobnih i kolektivnih ishodišta, motivacija i težnji, kao i okvira unutar kojih se biva, misli i djeluje, umjetnik je odabrao pet umjetnica da svaka unutar svog vlastitog, no i zajedničkog bivanja, s posjetiteljima festivala, ostvari vlastitu zamisao o tom što i kako znači trajati i biti. Intervencije u javnom prostoru, ulične akcije, performansi izdržljivosti, performansi u trajanju, kolektivni performans, neki su od oblika umjetničkih praksi unutar kojih su svojim performativnim činovima umjetnice uključile posjetitelje festivala, kao i slučajne prolaznike, u prostore vlastite izvedbe prvoga dana Festivala (27. lipnja). Tako je vožnja tramvajem koji je vozila vozačica Romana na liniji Višnjevac ­ Zeleno polje, postala za sve tramvajske putnike prostor izvedbe audio rada Božene Končić Badurina.

Prolaznici su se u najužem centru grada tijekom dana nakratko susretali s pozivom na novi pogled na stvarnost koji im je svojom uličnom akcijom uputila Kata Mijatović, ili su se zaticali unutar kruga koji je neprekinutom vožnjom bicikla u krug iscrtavala Selma Selman u trajanju od podneva do ponoći, punih dvanaest sati. Tijekom dva puna sata Ivana Smiljanić je nevjerojatnim tempom govorila okupljenima u jednoj od čekaonica Doma zdravlja, dok je Vlasta Žanić u Muzeju likovnih umjetnosti obavila posjetitelje ne samo mirisom zagorenoga, prekipjeloga mlijeka već i snažnim emocijama.(N.Vek.)