Objavljeno 27. lipnja, 2015.
Opetovano izjavljuje da nam “slijede najteži izazovi od Domovinskog rata te da je pred nama još jedna borba za opstojnost”
Valjda jedan od najvećih hrvatskih domoljuba, šef HDZ-a Tomislav Karamarko, u četvrtak, na Dan državnosti, nije bio u domovini nego u Bruxellesu na sastanku Europskih pučana. Nebitno, jer kako je i sam izjavio, kao i njegov pobočnik, glavni tajnik stranke Milijan Brkić Vaso, čim dođu na vlast, ako dođu, HDZ će ionako Dan državnosti s 25. lipnja vratiti na 30. svibnja.
Vjerojatno je to također jedno od važnijih predizbornih obećanja, ako ne već gospodarski program koji je sam Karamarko obećao predstaviti krajem lipnja. Ali, ponovno se odustalo, predstavit će ga samo odabranicima iz stranke, a javnosti, ako uopće postoji, tek kad Vlada objavi točan datum izbora. Taj datum HDZ-ovce silno muči, naročito nakon posljednjih anketa prema kojima prvi put zaostaju za SDP-om i njegovim partnerima.
Politički analitičari odreda se slažu da je padu HDZ-ova rejtinga pridonio sam Karamarko svojom radikalnom nacionalističkom retorikom, a koja je i vratila birače SDP-u. Analitičari nadalje smatraju da je 29,8 posto podrške biračkog tijela ono najviše što HDZ takvom politikom može i postići jer da ljude ne zanimaju Kevine jame i slično nego kako će u budućnosti živjeti, a HDZ o tome uopće ne priča.
No, Karamarko opetovano trubi da anketama ne vjeruje, nego samo izbornim rezultatima. Zato je i u obraćanju za Dan državnosti ponovio da nam “slijede najteži izazovi od Domovinskog rata te da je pred nama još jedna borba za opstojnost.”
Mediji pak donose da su i u HDZ-u počeli sumnjati u Karamarka i u izbornu pobjedu bez ikakvog konkretnog pristupa. Loša krizna komunikacija, pritisci na novinare i stranačke neistomišljenike navodno su doveli unutar HDZ-a do straha od gubitka naoko već dobivenih izbora pa su se počele dovoditi u pitanje Karamarkove liderske sposobnosti. Spočitavaju mu se autokratske tendencije koje u javnosti ne ostavljaju najbolji dojam, kao uostalom ni Manolićeve optužbe da im je šef bio udbaš, a koje nije uvjerljivo demantirao, a tužbu još uvijek nije podigao. Karamarku se nadalje zamjera da je povodljiv, da se brzo okreće od svojih suradnika, često mijenja mišljenje te da je napravio ključne kadrovske pogreške. Jedini odani i javni zaštitnik mu je Andrija Hebrang, ali s također sebi svojstvenim proturječnostima, zamjenama teza i opasnim relativizacijama krajnjeg desničarenja, što najviše i mobilizira birače SDP-a.
Osim toga, Karamarkovo lutanje, kažu, prepoznato je i izvan hrvatskih granica, odnosno da dio utjecajnih državnika sa Zapada, čini se, nije oduševljen njegovom ispraznom, a radikalnom retorikom, pa im se stoga čini nepredvidljivim.
Piše: Damir GREGOROVIĆ