Zamislite savršeni američki gradić... Prekrasne kuće, uređeni travnjaci, djeca koja se sigurno igraju na ulicama. Sada zamislite da nikad ne možete izići iz tog gradića. Nemate komunikaciju s vanjskim svijetom. Mislite da ćete poludjeti. Sigurno ste u Wayward Pinesu. Serija počinje krupnim planom njezina heroja, agenta tajne službe Ethana Burkea (Matt Dillon), okrenutog naglavačke, krvavog i u modricama od misterioznih ozljeda, na puteljku šume, bez sjećanja kako je tamo dospio. Dobro došli u gradić (i svijet) gdje ništa nije onako kako se čini. Kako se priča razmrsuje, doznajemo da je Ethan došao u Wayward Pines kako bi otkrio što se dogodilo s dvoje agenata koji su prije njega posjetili mjesto i samo tako nestali. No, to nije običan grad, kao što nije ni Twin Peaks, iako planine, visoki čempresi i signalizacija svjedoče golemom utjecaju serije na maštu scenarista.

Ima još nešto što se ovdje događa, ali nisam siguran što. Za početak, savjetujem svima da se ne zamarate i ne pokušavate si bilo što objasniti. Baš kad vam se učini da ste napokon pohvatali sve konce, radnja iznenada ode u drugom smjeru - i opet vam ništa nije jasno. Što ne znači da “Wayward Pines” donosi nešto dotad neviđeno na malim ekranima; štoviše, serija posuđuje djeliće mnogih voljenih TV serija, kao što su “Izgubljeni”, “Twin Peaks”, “Zona sumraka”, “Zatvorenik”, a djelomično podsjeća i na “Pod kupolom” (bez kupole). Međutim, ljudima koji ne znaju puno o televiziji i nisu pratili prethodno navedene serije, svidjet će se kako je grupa talentiranih glumaca, scenarista i producenata spojila hrpu ludih stvari u nešto koherentno i ugodno. Ali potrebno je neko vrijeme - bar dvije epizode - kako biste se uistinu prilagodili toj čudnoj valnoj duljini. Nakon što vam to uspije, možda ćete shvatiti da to što gledate nije stravični triler, nego crna komedija čiji je humor u velikoj mjeri ukorijenjen u Matta Dillona i njegovo spektakularno lutanje iz scene u scenu, i pitate se događa li se zapravo išta od toga ili on gubi razum.

Nemoguće je dovoljno naglasiti da je najveća prednost ove serije to što ima Dillona u glavnoj ulozi. Malo glumaca ima tako bezizražajno lice. U drugoj epizodi Ethan se vraća u kafić u kojem se naglo srušio u pilot-epizodi. Naruči kavu, konobarica mu kaže koliko ga to stoji, a Ethan izvadi zgužvanu novčanicu, odmota je i dugo zuri u nju. Napokon konobarica kaže: “Vi meni date novac, a ja vama kavu” te odgurne espresso prema njemu. Dillonovo lice je nepomično, ali njegove oči govore sve.