S takvim čovjekom zbilja se ima o čemu popričati. Stariji čitatelji Glasa Slavonije, odnosno Heroine Nove iz 90-ih godina prošlog stoljeća, vjerojatno ga pamte po vrsnim tekstovima o pop-kulturi i posebice stripovima.

On je daklem Velimir Grgić. I objavio je u međuvremenu hrpu knjiga. Krenimo redom: “Eminem - Američki ninja”, “Ritam & rima”, “Žuti titl”, “Povratak žutog titla”, “Jegulje, grah & bukkake”, “Katane, lignja, bradavice”, “Gonzo”, “Harakiri, jaje, amputacije”, “Kriza - Hrvatski horor”, “Hrvatski gen” i na kraju “Bog vas mrzi”, sve su to naslovi iza kojih stoji Velimir Grgić.

Iako mislim kako ga ne treba više posebno predstavljati, jer onda se morate pitati gdje ste bili posljednjih dvadeset godina, Grgić je diplomirani novinar, scenarist, DJ, producent, član brojnih žirija filmskih festivala, a nedavno je adaptirao “Elementarne čestice” Michela Houellebecqa za predstavu Ivice Buljana, koja je podigla veliku prašinu prije nego je uopće i odigrana u Dobrovniku. Grgićev novi roman - “Bog vas mrzi” - objavljen je u sklopu biblioteke “Balkan Noir”.

Predstavi nam ukratko tvoj novi roman?

- “Bog vas mrzi“ priča je o osveti jednog čovjeka, visceralni psihološki triler koji oslikava suvremeni Zagreb i Hrvatsku, ali i ulazi u mračne kutke uma Homo sapiensa, s malo otklona prema Miikeu i Cronenbergu. Pravi užitak za plažu, ali i za ispod bora. Roman za sve sezone.

Otkud ideja za roman i zašto baš krimić?

- Roman je ekstenzija scenarija čiji je treatmant postavljen prije nekih pet, šest godina, s idejom sažetom u sloganu “Vigilante movie with a twist“. Kada je postalo jasno da nema šanse da netko da novac za takvu vrstu filma u Hrvatskoj, treatment je ostavljen da trune u folderu PC-ja, a onda je iskopan da postane predloškom za roman, po narudžbi. 24Sata pokrenuo je biblioteku “Balkan Noir”, hrvatske krimiće za kioske. Bio sam pozvan da se pridružim biblioteci i, eto, “Bog vas mrzi” pokrenuo je njezin drugi ciklus. Sad kad se hrvatska kinematografija mijenja, a i roman je vani, tko zna... Možda jednog dana na kraju konačno i snimimo film, koji će tako biti adaptacija romana nastalog kao ekstenzija filmske ideje. Tko zna, sve je moguće.

Kakva su ti očekivanje od ovog romana? S obzirom na stanje u književnosti, ti i dalje kao mazohist objavljuješ knjige. Zašto?

- Očekivanja su izvor razočaranja, da parafraziram Seneku. Ili je to bio Marko Aurelije? U drugom dijelu tvog pitanja nalazi se ujedno i odgovor na njega.

S obzirom na to da nama fanovima Žutog titla u posljednje vrijeme nedostaje materijala za gledanje, a upravo je tvoja stranica ta koja nam daje preporuke što od filmova gledati, zašto ste se ulijenili?

- Nismo se ulijenili, nego radimo više nego ikada u životu. Druge stvari, naravno, koje donose novac, ali i druge stvari koje ne donose novac, no trenutačno nas uzbuđuju više od pisanja za Žuti titl... Žrtvuješ jedno za drugo, ne možeš raditi uvijek iste stvari. Žuti titl je uvijek bio dobrovoljan rad na bazi “kad se stigne“. Sad se, zbog užasno mnogo drugog posla, ne stigne. Kad se bude stiglo, stići će se.

Kako komentiraš kompletan cirkus oko predstave “Elementarne čestice“, u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara, čije si adaptacije upravo ti potpisnik?

- Nisam siguran da se to može suvislo komentirati. Vijest o zabrani zatekla me u Cannesu - prvo sam mislio da se radi o vicu, a kada sam shvatio da se nitko ne šali, samo sam se trebao podsjetiti da - iako sam ja u tom trenutku možda i bio u Francuskoj - predstava ipak treba biti održana u Hrvatskoj. A Hrvatska je posebna zemlja. U toj zemlji čuda sve je moguće, pa čak i to da se stvari iz domene montipajtonovskog crnog humora ispostave svakodnevicom pa budu još i prozvane kulturom. U svakom slučaju, bolje da ne komentiram, jer ako me jedna stvar može naljutiti i pokvariti dan, onda je to ljudska glupost. A čini mi se da je ljudska glupost trenutačno najveće izvozno “dobro“ ove naše jadne države.

Iza tebe je već 12 knjiga, a pretpostavljam da još uvijek ne možeš živjeti isključivo od toga, no jesi li možda u budućnosti planirao objaviti nešto na engleskom jeziku, možda pokušati probiti se i na druga tržišta?

- Ne, na druga se tržišta probijam drugim sredstvima, ne knjigama.

Bio si na festivalu u Cannesu, a redoviti si posjetitelj brojnih filmskih festivala, kako komentiraš toliki interes za Matanićev “Zvizdan“ i vidiš li u njemu potencijal o kojemu svi pričaju, za novi uzlet hrvatske kinematografije?

- Svaka velika nagrada za hrvatski film može samo koristiti hrvatskom filmu, pa tako i nama koji smo dio hrvatskog filma. Mataniću beskrajne čestitke. Nadam se da je film dobar, nisam gledao... A sve ostale priče mimo čestitki i slavlja tipično su bljuvanje hrvatskog jala, tradicijska smotra riganja i sranja u kojoj uopće ne želim sudjelovati.