Iako se datum parlamentarnih izbora još ni približno ne zna, kampanja se zahuktava pa se osim klimatološke temperature diže i ona na političkoj sceni. Sve su učestalije i ankete o popularnosti stranaka i njihovih lidera, naročito SDP-a i HDZ-a. A po novome, iako neznatno, popularnost vladajućima raste, a najjačoj oporbenoj stranci pada.

Nikakvo čudo, jer čini se da je američki savjetnik premijera i predsjednika SDP-a Zorana Milanovića napravio bolji posao od njemačkih konzultanata šefa HDZ-a Tomislava Karamarka. Osim toga, izgledno je i da javnost u posljednje vrijeme nekako bolje razumije Milanovićeve govore smještene u sadašnje vrijeme i prostor, za razliku od Karamarkova gubljenja u bespućima prošlosti. U SDP-u i kod Milanovića vidljiviji je veliki preokret. Napokon se vraćaju socijaldemokraciji. Primjerice, bore se s bankama, nerealnim zahtjevima iz Bruxellesa, ali i s onima koji su pokušali nasilno mijenjati vlast, što je učinjeno smireno i pravo državnički. Premijer je ciljano i na putovanjima po svijetu, i to tamo gdje se pokazuje interes za ulaganja, poput Japana, koji do danas nije posjetio ni jedan predsjednik Vlade. Sve više je među narodom, obilazi gradilišta, ali ne kopa po jamama, kako partizanskim tako ni ustaškim.

Sve slično za sada ne polazi za rukom HDZ-u, čiji je predsjednik na svečanosti u povodu osnivanja 26. godišnjice te stranke na Jarunu ustvrdio da je njihov gospodarski program pri kraju. Jer toga smo se već naslušali, a ono ništa. Zato se Karamarko ponavljajući, gotovo galameći, više zadržao na nekakvoj nepostojećoj opasnosti koja prijeti hrvatskim građanima. Ponovio je da je HDZ s dr. Franjom Tuđmanom i narodom bio na čelu stvaranja Hrvatske, i to usprkos optužbama, napadima, prijetnjama, hapšenjima i sličnim udbaškim metodama istih onih koji ih i danas napadaju i prozivaju. Ali uvjeren je da će istina izići na vidjelo i da će HDZ pobijediti, bez obzira na napade kojima su izloženi i zbog kojih svatko od njih ovih dana prolazi svoju kalvariju. U svemu tome možda i ima malo istine, politikantstva ima na svim stranama, ali koga to uopće u toj mjeri još zanima. I odakle ideja toliko tandrljati o prošlosti, naročito u stranci koja za sobom još uvijek vuče optužnice za milijunske prijevare i krađe novca hrvatskih građana, za koje se navodno toliko bori i zalaže. Na to bi prvo trebalo odgovoriti, a ne osumnjičene i dalje stavljati na visoke pozicije u izbornim tijelima. Nejasno i mutno, kao i mnogo toga što se iz HDZ-a u posljednje vrijeme može čuti. I zato se Milanovićeva taktika unatoč svim propustima Vlade ipak čini poštenijom i odgovornijom.

Piše: Damir GREGOROVIĆ