NK OSIJEK U SEZONI 2014./2015.
Vezani članci
NOGOMETAŠE OSIJEKA VODILA DVA TRENERA
Iza nogometaša Osijeka još je jedna teška godina pod suncem. Navijačima su opet priredili pravu dramu u borbi za očuvanje prvoligaškog statusa, iako su takav scenarij silno željeli izbjeći.
Bila je to turbulentna, teška, neizvjesna, a na kraju i dramatična sezona, ali opet je sve završilo hepiendom. Kada je Josip Barišić prije godinu dana pogodio za izjednačenje i izravni opstanak u prvoligaškom društvu samo sedam minuta prije kraja utakmice protiv Hrvatskog dragovoljca, pomislili smo kako ne može biti dramatičniji rasplet. Međutim, ova sezona nas je demantirala. Iako Osijek možda nije baš tako “visio” kao prije godinu dana, ispalo je kako je spas osigurao još kasnije. Samo dvije minute prije kraja susreta sa Slaven Belupom Aljoša Vojnović je iz kaznenog udarca pogodio, opet, pokazalo se kasnije, izravni opstanak. I tako je Osijek izbjegao najgori plasman u povijesti HNL-a jer nikada nije bio lošiji od osmog mjesta.
Jesenske turbulencije
Jesen je vrlo turbulentna. Osijek je nerijetko bio žrtva sudačkih pogrešaka što mu je odnijelo bar desetak bodova. No, ključna stvar dogodila se u završnici prvog dijela sezone. Bijelo-plavi su u posljednja četiri kola triput bili domaćini i tada su mogli cijelu sezonu učiniti mirnijom, ali su iz te tri domaće utakmice (Istra 1961, Slaven Belupo, Lokomotiva) uzeli samo jedan jedini bod. I za to im nije kriv nitko drugi osim njih samih. Bila je to polusezona u kojoj je tadašnji predsjednik Slobodan Tolj ratovao sa svima, od sudaca do HNS-a, boreći se za prava osječkog prvoligaša. No, sve je išlo naopako i rezultati i odnosi, ali zanimljivo, trener Tomislav Rukavina ostao je na kormilu unatoč svim tim neverama. Pokazalo se kasnije nakratko. Uglavnom, Osijek je stalno ostavljao dojam momčadi koja vrijedi više od rezultata koje postiže, a takav dojam ostao je na kraju sezone. Dojam da Osijek cijele godine nije dosegnuo maksimum potencijala kojim raspolaže. Problem je bio i u tome što se momčad slagala doslovce do posljednjeg dana prijelaznog roka (31. kolovoza) pa je nedostajalo kohezije i u uigranosti. Teoretičari zavjera su mahali “činjenicom” kako je Osijek iz nekog razloga predodređen za ispadanje, a tu su tvrdnju potkrjepljivali načinom na koji se Osijeku sudilo. Na koncu je i sam Mateo Beusan priznao kako su Osječani te jeseni bili uvjerljivo najoštećivanija momčad lige. Ipak, sve to bila je slaba utjeha jer se već na polusezoni znalo kako bijelo-plave čeka još jedna godina grčevite borbe za opstanak.
Odlazak Tolja i sjajni navijači
Proljeće je počelo stresno. Poraz u Zadru i smjena trenera Tomislava Rukavine. Umjesto njega došao je iskusni trenerski vuk Ivo Šušak i do kraja bar triput “umro” na klupi tijekom žestokih bitaka za opstanak. Šuškov dolazak pokrenuo je momčad. U prve tri utakmice Osijek je osvojio sedam od devet mogućih bodova i činilo se kako je proljetna bajka na vidiku. No, onda se dogodio - Hajduk. Nesretni poraz, jedini, ovog proljeća u Gradskom vrtu u toj utakmici gurnuo je Osječane tri koraka unatrag. Na novu pobjedu morali smo čekati šest utakmica, a i ona je ostvarena u dramatičnim oklonostima jer je Laštro protiv Zadra postigao pogodak za pobjedu u 93. minuti. Nekako u to vrijeme dogodio se još jedan lom. Predsjednik Uprave Slobodan Tolj je početkom travnja podnio ostavku što je svakako bio ozbiljan udarac ionako uzdrmanom klubu. U to vrijeme zabrinutost je bila na vhuncu, a NK Osijek je živio na rubu do kraja proljeća. Prijelomnica se dogodila u splitskom Parku mladeži. Osječani su imali 2:0 na poluvremenu, ali im to nije bilo dovoljno za uzimanje bilo kakvog plijena. U ranoj fazi ozlijedio se Aljoša Vojnović, i to je bio nenadoknadiv gubitak. Osijek je izgubio s 3:2 i definitivno utonuo u gadne probleme. Ipak, u tim teškim trenucima pokrenula se jedna sjajna priča u kojoj se pokazalo koliko su Osječani privrženi svom klubu. Kada je bilo najpotrebnije, navijači su se odazvali i došli u velikom broju pomoći bijelo-plavima na putu prema opstanku. Na utakmicama protiv Istre 1961 i Slaven Belupa okupilo se po 7000 ljudi koji su stvorili odličan ambijent u kojem momčad nije mogla podbaciti. I to je jedan od potencijala koji ima NK Osijek i zato se nadamo kako će u budućnosti priče iz Gradskog vrta imati drugačiji, ljepši prizvuk. Dolazak njemačkih investitora trebao bi biti prvi korak prema konačnoj stabilizaciji, a kada se to dogodi, sve ovo što se događalo NK-u Osijek u posljednje dvije godine postat će samo nelagodna sjećanja.
Dalibor KELER
NAJ, NAJ...
l Najveći niz bez poraza: 3 (od 5. do 7. kola te od 21. do 23. kola)
l Najveći niz bez pobjede: 6 (od 15. do 20. kola)
l Najuvjerljivija pobjeda: 4:0 - Split 21. kolo
l Najuvjerljiviji poraz: 5:0 - Dinamo 13. kolo
l Najveći posjet u Gradskom vrtu: 7000 (34. kolo Istra 1961 i 36. kolo Slaven Belupo
l Najveći posjet u gostima: 6000 (35. kolo - Rijeka)
l Najviše puta zamijenjen: Jasmin Mešanović - 13 puta
l Najviše puta ulazio s klupe: Marin Glavaš - 15 puta
l Najviše puta pričuva: Filip Lončarić - 24 puta
STATISTIKE
Osječani su sezonu završili s 36 osvojenih bodova od mogućih 108, što čini prosjek od 33 posto osvojenih bodova. Većinu bodova bijelo-plavi ostvarili su u Gradskom vrtu, njih 28 , što je 51 posto od moguća 54 boda. U gostima su brojke puno lošije. Osječani su osvojili na strani mizernih osam bodova ili samo 14 posto od onoga što im je bilo ponuđeno (54 boda). Nastavile su se i muke s efikasnošću po kojoj Osijek pada na samo začelje HNL-a, točnije na isto mjesto kakav mu je i bodovni učinak - osmo. Osječani su sezonu završili s 42 postignuta pogotka što je u prosjeku tek nešto malo više od jednog pogotka po utakmici. Obrana je, pak, primala 1,6 pogodaka po utakmici ili 59 u 36 nastupa.
8
žutih kartona skupio je kapetan Hrvoje Kurtović u prošloj sezoni. Nakon njega najopominjaniji igrači bijelo-plavih su Mile Škorić sa 7 “žutića” i Jasmin Mešanović s jednim manje.
4
crvena kartona dobili su nogometaši Osijeka ove sezone. Ranije su teren napuštali Mile Škorić, Antonio Perošević, Josip Mišić, Slavko Bralić.
ASISTENTI
Najbolji asistent bijelo-plavih i ove sezone je Nikola Matas koji je suigračima pripremio šest pogodaka. Slijede Perošević s četiri te B. Barišić i Vojnović sa po tri asistencije.
ZVONIMIR MIKULIĆ
Ovo nije bila njegova sezona. Imao je dobrih dana, ali pamte se loši zato što su se dogodili u osjetljivim trenutcima ovog proljeća u susretima protiv Zadra i Slaven Belupa. Suigrači su ga izvukli.
FILIP LONČARIĆ
Nije imao puno prilika, a one koje je dobio odradio je korektno.
NIKOLA MATAS
“Kohortino srce” i najbolji asistent. Dobra je sezona iza tog brzonogog Sinjanina, ali defenziva bi se mogla popraviti. Dosta je toga prošlo po njegovoj strani.
DAVOR ŠPEHAR
Jesenas je igrao, a ovog proljeća posve sporedna uloga. Mogao je Osijek i bez njegova dolaska.
MATEJ JONJIĆ
Jesenas No.1, u zimu je otišao i ostavio strah, ali pokazalo se u proljeće kako nije nezamjenjiv.
SLAVKO BRALIĆ
Dugo je imao povjerenje Ive Šuška, ali ga je prokockao brojnim kiksevima. Nije pokazao razinu kvalitete koja treba Osijeku.
ANDREJ LUKIĆ
Zaigrao je pred kraj, a djelovao je poput rutinera, premda mu je tek 21 godina. On bi mogao biti jedan od oslonaca sljedeće sezone.
JURICA PRANJIĆ
U njega su treneri jako malo vjerovali i sukladno tome nije se naigrao. Zato je ranije napustio Gradski vrt i sreću potražio u Vijetnamu.
NEVEN LAŠTRO
Stigao zimus. Dostojna zamjena za Jonjića. Borben i britak. Taj se nikada ne predaje. Bio je važna karika obrane.
SAŠA NOVAKOVIĆ
Jesen nije bila za pamćenje, pa je nakon nje i otišao u Rumunjsku.
BORNA BARIŠIĆ
Apsolutno otkriće sezone. Prošle je godine dao naslutiti golem potencijal, a ove je to potvrdio. S obzirom na to da je ljevak, nije ostalo nezamijećeno. Uzeo ga je Dinamo, a to sve govori o kvaliteti nogometa koji je igrao.
ANTONIO PAVIĆ
Potencijal koji se sve više gasi. Valjda će dobiti zraka nakon Barišićeva odlaska. Igrao je malo i ne baš zapaženo.
TOMISLAV ČULJAK
I on je stigao zimus. Nekako smo dojma da ga se moglo više koristiti, ali struka nije dijelila to mišljenje. Ono što je igrao je za ocjenu - dobar.
TOMISLAV ŠORŠA
Statistički mu je ovo valjda najlošija sezona otkako je prvotimac. Bez pogotka s dvije asistencije. No, bila je to i prva godina koju je odradio u komadu nakon duge stanke zbog ozljede. Dinamita ima, jer njegova igra protiv Istre 1961 doista je bila spektakl. Još da hoće zabiti kad može...
MARIN GLAVAŠ
Uloga “džokera” nekada uspješna, nekada nešto manje. Specijalist za Hajduk kojem je zabio tri od svoja četiri pogotka ove sezone. Džoker bio, džoker će i ostati.
NERMIN JAMAK
Njegove su mogućnosti puno veće od onog što nam je prikazao. Kada igra kako može, onda je gazda na sredini terena, ali pitanje je - zašto se to rijetko događalo?
HRVOJE KURTOVIĆ
Kapetan je nestao s vidika u proljetnom dijelu prvenstva. Ozljeda leđa ga je udaljila s travnjaka, a dotad je bio standardan i najčešće solidan.
DRAGOMIR VUKOBRATOVIĆ
Počeo je dobro, a onda je nestao. Je li to zbog ozljede ili zbog samopouzdanja, teško je ocijeniti, ali u završnici sezone uopće ga nije bilo na terenu.
MILE ŠKORIĆ
E, Mile, Mile. Za sav taj silni promet na utakmici, a zarada nije baš neka. Ipak, bio je jedna od svjetlijih točaka ove sezone.
JOSIP MIŠIĆ
Otišao je u polusezoni u Rijeku. Rano, prerano, jer mogao je još dati Osijeku, ali neimaština je odigrala ključnu ulogu.
JOSIP BARIŠIĆ
Spasitelj prošle sezone ovu je odradio samo do polovine. Iskreno, nije pružio ništa posebno, ali njega se uvijek isplatilo čekati. U Gradskom vrtu to ovog proljeća nisu željeli.
ALJOŠA VOJNOVIĆ
Nakon Nenada Bjelice i Roberta Špehara, najbolji povratnik u Osijek. Bio je pravi vođa. Iz Gradskog vrta otišao je kao zaigrani dječarac, a vratio se kao pravi muškarac. Ovacije koje je dobio od navijača protiv Slaven Belupa sve će najbolje reći o njemu. Takvo nešto u Gradskom vrtu nismo doživjeli 15 godina.
ANTONIO PEROŠEVIĆ
Eksplozicija na koncu sezone. Potvrdio je talent, potvrdio je glad za pogodcima, potvrdio je potpuni povratak nakon ozljede. On najbolje funkcionira kada ima podršku trenera. Šušak mu ju je dao, a Perošević je to vratio pogodcima i asistencijama. MVP sezone sa šest pogodaka i četiri asista.
SASHA ANEFF
Pompozno najavljen ostao je na skromnom učinku. Istina, nije ga ni zdravlje služilo jer se dvaput ozlijedio tijekom proljeća, a i konkurencija mu je dobro igrala.
MARKO DUGANDŽIĆ
Proljeće je proveo na posudbi u Ternani, a Talijani su odlučili otkupiti njegov ugovor za sitan novac. Šteta, dojam je kako je još jedan mladi igrač olako izgubljen.
JOSIP ŠPOLJARIĆ
Talent je tu, potvrđen i prvoligaškim prvijencem, ali tu je i neizvjenost oko budućnosti. Ostane li, mogao bi izrasti u važnog igrača za bijelo-plave, iako je još uvijek sasvim mlad.
Tijekom sezone još su igrali Federico Platero, Daniel Peev, Lovro Anić, Steven-Peter Ugarković, Benedik Mioč, ali iz raznih razloga nisu ostavili ozbiljniji trag.
NIJEMCI DOLAZE
ULAZAK STRANIH INVESTITORA U KLUB TREBAO BI BITI PRVI KORAK PREMA STABILIZACIJI