Što se događa s vremenom danas i gdje je nestalo prostrano nebesko plavetnilo, gdje su nestali oblaci poput onih koji nalikuju golemim bijelim šećernim vatama, a koje danas sve rjeđe viđamo?

Jesu li oblaci danas poprimili neke nove oblike i podrazumijeva li to ljudski utjecaj? Jesu li to uopće oblaci ili tragovi nečega što se oblacima voli nazivati? Što je uzrok temperaturnim oscilacijama i izrazito nestabilnom vremenu? Nadalje, budući da se radi upravo o ljudskom utjecaju na klimu (moćnika iz sjene, vlada, korporacija, vojske...), odnosno na vremenske prilike, ili radije, neprilike, može li takav utjecaj na klimu imati utjecaja na zdravlje čovjeka i njegovu prirodnu okolinu? U koju svrhu se utječe na klimu i na koji način? I zašto građani o tome nisu obaviješteni? Je li potrebno podsjećati da živimo u demokratskoj državi, što prema definiciji jamči političku slobodu i ravnopravnost svih građana. Podrazumijeva li to i pravo na informaciju? Pitanja je previše, a odgovora premalo. Ali da se nešto događa na nebu iznad naših glave, a nije normalno, u to više nema dvojbi.

U moru informacija nije teško potonuti u dezinformacije i iz vida izgubiti odgovore, koji, bez obzira na prepreke, ako im se posveti vrijeme ili pozornost ipak uspijevaju pronaći put do spoznaje. Danas je, čini se, veći problem uopće uvidjeti neke stvari i zapitati se što se oko nas zapravo događa. Dakle, da bismo došli do odgovora, potrebno je postaviti pitanje. Budući da je život postao utrka za vremenom i novcem, malo prostora ostaje običnom čovjeku da se na kraju dana bavi nekim vrlo značajnim, ali potpuno zanemarenim pitanjima. Obratimo li pozornost na medije i usporedimo li protok informacija kroz televizijske sadržaje i, s druge strane, kroz alternativne medije, jasno je tko na što stavlja naglasak. U ovome se tekstu nećemo baviti tzv. manipulacijama putem medija, ali vrlo je bitno, kada je to god moguće, naglasiti i osvijestiti i tu priču i shvatiti da ta čarobna kutija zvana televizija, koja se nalazi u središtu gotovo svakog dnevnog boravka, nije projekcija stvarnog svijeta u kojemu živimo. Naravno, to svi znaju, ali opet mnogi često nakon svojih obveza žure svojim domovima kako bi popratili omiljenu seriju omeđenu reklamama, pritom ne uviđajući koliko su samim tim svoj život doslovce podredili nečemu podsvjesno vrlo utjecajnom i u kontekstu toga, negativnom. Da, doista je čarobna ta kutija, vrlo neometano djeluje na masu usmjeravajući pozornost u vrlo određenom smjeru. Zapravo, prava revolucija dogodila bi se upravo onog trenutka kada bi svaka obitelj iz svog kućanstva izbacila upravo tu, danas sve veću, kutiju koja sve više nalikuje na prozor (nadam se da uviđate simboliku) i tako stvorila prostor za sebe i, još važnije, odmaknula se od tog umjetno stvorenog svijeta s nametnutim vrijednostima i s nametnutom stvarnošću u kojoj cirkuliraju poluinformacije i dezinformacije, iz kojih se istina teško probija.

Upravo na temelju tih nametnutih vrijednosti, etiketa, ljudi su počeli graditi svoje identitete i živjeti živote kao hodajuće reklame. Vjerujući nekome tko se obraća s tih, nekad malih, a danas golemih “zidnih” ekrana, ili velikih raklamnih plakata, odaje se tako počast novcu i svemu što se njime može kupiti (uništiti). Marketing je vrlo moćan u stvaranju iluzija, kojima u nekom trenutku svatko podliježe, ali gdje je granica? Postoji li? Naravno da postoji, svatko ima tu slobodu da je sam odredi. Svatko odlučuje za sebe, hoće li plivati za drugim ribama ili za mamcima. Ili će izići iz špilje.

Ono na što smo s vremenom nekako zaboravili, jest da smo jedno s okolinom koja nas okružuje, a budući da je tako trebali bismo težiti harmoničnom životu, životu u skladu s prirodom. Nema druge Zemlje, osim ove, za nas. Sve i da ima, zašto bismo je mijenjali, kada doslovce živimo u rajskom vrtu. Ako to osvijestimo, shvatit ćemo od kojeg nam je značaja planet Zemlja i njezino očuvanje, koliko uživamo u njezinim blagodatima dok istovremeno o njima ovisimo.

Kada bi se ekocentrik suprostavio egocentriku postavio bi upravo to pitanje - zašto uništavamo prirodu o kojoj ovisimo? Jesmo li doista zaboravili da priroda za nas znači život? I da očuvanje prirode znači očuvanje života, očuvanje ekosustava kojega smo mi dio. Očuvanje prirodne okoline trebalo bi biti prvo na listi prioriteta svakog pojedinca, zajednice, regije, kamen temeljac svake države, nacije, religije. Narušavamo li prirodnu ravnotežu, posljedično ugrožavamo cijeli ekosustav, a to ujedno znači da narušavamo kvalitetu vlastitih života. Razlog zbog kojega to ne uviđamo jest ponajprije taj što posljedice dolaze postupno i nisu tema kao neke druge vijesti koje redovito zauzimaju naslovnice, a zatim i ritam života kojemu smo podlegli. Sustav nas je zatvorio u gradove obljepljene reklamama i, ciljano, usmjerio našu pozornost u smjeru konzumiranja, zarade i potrošnje, dok korporacije i banke zadovoljno trljaju ruke. Sve je više stvari koje nam trebaju, računa koje trebamo podmiriti i kredita koje je potrebno otplatiti. Stoga nam treba sve više novca kako bismo zadovoljili sve što nam se nameće kao prijeko potrebno za život. I tako cirkuliramo, dok možda jednom ne shvatimo da je to sve samo predstava za malog, običnog, dobrog čovjeka, čiji su rad i trud, vrijeme, energija i zdravlje samo izvor profita onima koji sebe smatraju velikima. Toliko velikima da si uzimaju za pravo kršiti svaki zakon ili ga, prema potrebi, mijenjati i narušiti temeljna ljudska prava, od prava na informaciju do prava na život. Sve to bez znanja malog dobrog i naivnog čovjeka, a zbog još većeg profita i još veće moći.

Upravo u netom izrečenom kontekstu nužno je motriti i jedan poseban fenomen koji se službeno (i medijski) uglavnom ignorira ili zapostavlja, a mogao bi nas ili već jest skupo koštati jer izravno šteti čovjeku, napose njegovom zdravlju. Riječ je o nebu iznad naših glava, koje je za vedrog dana prošarano čudnim tragovima zvanima chemtrails, “linijama” kakve ste sigurno i sami uočili nakon što ste pogledali u vis, a možda se i zapitali o čemu se zapravo radi. I nisu to uobičajeni kondenzacijski tragovi - contrails - koji nastaju nakon preleta zrakoplova. Ne, nešto je posve drugo u pitanju.

Pojasnimo dakle situaciju. Kao prvo, ono 'con' u Contrails doista se odnosi na kondenzaciju, i to je jasno. Drugim riječima, tragovi koje zrakoplovi, u pravilu, ostavljaju za sobom kondenzacijski su tragovi. Oni se obično formiraju iza zrakoplova koji lete na velikim visinama, u niskoj vlažnosti, i na nebu se zadržavaju samo nekoliko sekundi. Nekad prije zrakoplovi za sobom nisu ostavljali mnogo kondenzacijskih tragova. Danas, ono što se smatra kondenzacijskim tragovima, vrlo je česta pojava i ta se pojava na nebu zadržava nekoliko sati.

Chemtrails su tragovi koji nalikuju tragovima zrakoplova, ali na nebu se zadržavaju znatno duže. Toliko dugo da, u određenim danima, cijelo nebo bude iscrtano prugama. Ti se tragovi, odnosno pruge ili linije, koje se na nebu zadržavaju mnogo duže od nekoliko sekundi i stoga nisu i ne mogu biti kondenzacijski tragovi, postupno šire u mrežu, formirajući maglicu, koja zaklanja sunčevu svjetlost, i, koja se polako, tijekom dana, spušta na tlo koje obrađujemo, u vodu koju pijemo, te se nalazi u zraku koji dišemo. Ako nije riječ o kondenzaciji u smislu vodenih kapljica koje pod normalnim uvijetima brzo ispare, o čemu je onda riječ?

Prema tumačenjima mnogih redom uglednih stručnjaka, znanstvenika i klimatologa, riječ je o zaprašivanju kemikalijama globalnih razmjera, o kontroliranom zaprašivanju iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, a to se odvija već dugi niz godina. U mnogim dijelovima svijeta danje nebo više nije istinski plavo nego mnogo svijetlije plavo, a noćno nebo više nije zvjezdano u pravom smislu (i nije riječ o svjetlosnom zagađenju). Vidljivost je toliko oslabljena da doslovno gubimo nebo iznad nas, a promijena je toliko postupna da većina ljudi, zauzeta svojim svakodnevnim životima, tu promijenu i ne uviđa. Ipak, utjecaj kemijske prašine, koja uključuje teške metale poput aluminija, barija, stroncija, titanija, i koja se ispušta u atmosferu, ponekad i u stratosferu, pada i taloži se na tlu, u vodi i prisutna je u zraku, već pokazuje posljedice u prirodi, a konačno i na čovjeka.

Osim što se ovim putem manipulira vremenom, ili ljepše rečeno, utječe na vremenske prilike (dakle klimu), što ujedno podrazumijeva manipuliranje ljudima, događa se to da diljem svijeta odumiru čitave šume budući da tlo postaje neplodno zbog izmijenjene pH vrijednosti, voda otrovna, a zrak više nije neutralan i ne podržava živa bića na zdrav način. Prema mnogim istraživanjima neupitno je da je utjecaj chemtrailsa na čovjeka apsolutno negativan, budući da sve što se kao posljedica takvog zaprašivanja manifestira u prirodi neposredno djeluje na čovjeka.

I tu sad dolazimo do geoinženjeringa koji podrazumijeva zaprašivanje atmosfere kemijskom prašinom, odnosno već spomenutim teškim metalima u svrhu manipulacije vremena, a samim time u svrhu manipulacije čovjeka. Pod krinkom sprječavanja globalnog zatopljenja (pogledajte sjajan film Snowpiercer iz 2013., koji se bavi upravo takvim “rješenjem” koje je čovječanstvo odvelo u propast, nap. D.J.), geoinženjering zapravo ciljano utječe na vrijeme u određenim regijama svijeta, a taj se utjecaj postupno odražava na ekosustav određene regije, na čovjeka i njegovo zdravlje. Taj se program odvija već godinama diljem svijeta, a tim se putem doslovce mijenja čovjekova prirodna okolina, stabilnost ekosustava i klime općenito. Zbog teških metala sadržanih u zemlji, vodi i zraku, zemlja više neće biti plodna i čovjek se više neće moći osloniti na domaće kulture (domaće sjeme), one u takvim izmijenjenim uvijetima jednostavno neće moći uspijevati. Ono što će se u tom trenutku od strane nekog mračnog dobrotvora htjeti nametnuti jest upravo GMO sjeme i GMO hrana, koja niti jest hrana niti bi se tako trebala nazivati. To je otrov, doslovce i bez pretjerivanja.

Iako se ovaj program intenzivnog zaprašivanja provodi već dugi niz godina, te iako je dostupna cijela paleta informacija o takvom djelovanju i posljedicama, nekako se čini da je ta značajna tema uspijela vješto zaobići mainstream televizijske i radijske vijesti, a time zaobići i šire javno mnijenje i širu javnu raspravu. Naravno, ako se o chemtrailsima i priča, nekritički se odmah taj fenomen svrstava u domenu teorije urota.