BELI MANASTIR - Da se i u relativno malim sredinama kao što su Baranja i Beli Manastir skrivaju budući vrhunski stručnjaci, dokaz je i 22-godišnja studentica četvrte godine osječkog Prehrambeno-tehnološkog fakulteta, diplomskog smjera znanost u hrani i nutricionizam, Tena Tarnai. Njezina upornost, rad i odricanje rezultirali su brojnim vrijednim nagradama, među kojima izdvaja ovogodišnju Rektorovu nagradu sveučilišta u Osijeku.

- Rektorova nagrada dodjeljuje se svake godine studentima koji pišu izvrsne seminarske radove ili po principu najvišeg prosjeka ako se na nekim fakultetima ne pišu izvrsni seminarski radovi - objašnjava Tena, dodajući kako je nagrađena za seminarski rad “Primjena tekućinske kromatografije u određivanju likopena”, dakle određivanju likopena u različitim matriksima. Za taj se rad odlučila u okviru kolegija, a budući da je to područje poprilično zanima, posebno se potrudila, pomno istraživala dostupnu literaturu i vježbala.

- Poslije sam sve stavila na papir i to je to - kaže Tena, dobitnica i dviju Dekanovih nagrada, koje je zaslužila nakon druge i treće godine studija. Prvu je, kaže, dobila za najveći ostvareni uspjeh u drugoj godini, a drugu kao student s najvećim prosjekom ocjena u klasi. Prosjek joj je, inače, vrhunskih 4,7.

Ta nekadašnja učenica belomanastirske Opće gimnazije ne misli ležati na lovorikama. Već u rujnu odlazi na usavršavanje u jedan bečki institut, na odjel agrobiološke tehnologije, gdje će se posvetiti projektu određivanja biomarkera izloženosti mikrotoksinima u urinu trudnica s područja Slavonije.

- U Beču ostajem dva mjeseca, a nakon toga se vraćam završiti posljednju godinu fakulteta. Nakon toga nadam se upisu poslijediplomskog studija ili doktorata u Osijeku ili Zagrebu. Planiram se usko specijalizirati za područje kliničkog nutricionizma - ističe Tena.

U svojoj branši mogla bi se zaposliti, kada je o Baranji riječ, u beljskoj mljekari ili vinariji, negdje u sektoru razvoja novih proizvoda ili, eventualno, u Zavodu za javno zdravstvo. No hoće li netko od potencijalnih poslodavaca prepoznati njezino znanje i trud, pokazat će vrijeme. Odlazak u inozemstvo nije joj prioritet.

- Mislim da famu o odlascima u Irsku, Kanadu ili neke treće zemlje treba na neki način nadići - kaže, premda svjesna da mnogi trbuhom za kruhom odlaze isključivo zbog opstanka. Mišljenja je da je naše obrazovanje među boljima te da je ono ključ napretka. Na standarno pitanje što poručuje mladima koji žele uspjeti, odgovara kako će im se, prije ili poslije, trud isplatiti. Tome se, dakako, i sama nada.

- Moje nagrade, primjerice, dokaz su da poneka preskočena kava i propušten izlazak s prijateljima nisu bili uzaludni - poručuje Tena.