Objavljeno 28. svibnja, 2015.
Osijekova povijest u borbi za prvoligaški opstanak nije baš siromašna. Međutim, otkako se igra HNL, bijelo-plavi nikada nisu bili u situaciji da se moraju spašavati dvije godine zaredom kao što je to sada slučaj.
Obično bi jednu lošu sezonu zamijenio niz uspješnih ili stabilnih, a kriza se pojavljivala rijetko. Posebno se to odnosi na devedesete godine prošlog stoljeća kada je osječki prvoligaš samo jednom bio ugrožen i to u sezoni 1994./95., a tada ga je u sigurnu luku uveo današnji kormilar Ivo Šušak. Samo te je godine opstanak osiguran nešto prije posljednjeg kola. Nakon toga Osječani gotovo cijelo desetljeće nisu više bili u strahu.
I Ćiro je spašavao Osijek
Tek u sezoni 2001./02. dogodio se novi problem, ali tada je u Gradski vrt u ožujku stigao Miroslav Blažević i napravio niz od šest susreta bez poraza unutar kojeg je bilo čak pet pobjeda, pa je Osijek završio u „zlatnoj sredini“. Ni godina poslije nije baš bila posve mirna, ali nije bilo ni drame jer su Osječani završili drugi u Ligi za ostanak. Uslijedile su godine mirnog života u kojima se znala zalomiti i poneka borba za Europu (2003./04.) ili plasman u Intertoto kup (2005./06.). Uglavnom, do novih drama prošlo je opet desetljeće, a naznake problema počele su stizati u sezoni 2012./13. Tada je Osijek, samo zahvaljujući iznenađujuće dobroj jeseni, na kraju izbjegao dramu borbe za opstanak, ali bila je svojevrsna najava crnih dana koji su uslijedili. Prošla je sezona bila dotad najlošija u HNL povijesti osječkog prvoligaša. Otišlo je puno prvotimaca, momčad se stvarala gotovo od samog početka i zato je prvi dio sezone bio vrlo loš. Tijekom njega “poginula” su dva osječka trenera Tomislav Steinbrückner, koji je sam podnio ostavku, te Davor Rupnik kojeg nije “poljubio” rezultat. Tek se dolaskom Ivice Kuleševića situacija pomalo stabilizirala, ali i njega je u rano proljeće 2014. godine odnio val promjena u Gradskom vrtu. Naslijedio ga je Tomislav Rukavina, pod čijim je vodstvom Osijek zaigrao vrlo dobro. U Gradskom vrtu su padali Dinamo i Rijeka, ali problem je bio na gostovanjima kod izravnih suparnika u borbi za opstanak. Osijek je sve te utakmice izgubio i na kraju se doveo u situaciju da u posljednjem kolu protiv izravnog konkurenta Hrvatskog dragovoljca odlučuje o prvoligaškom statusu.
Emocionalno pražnjenje
Bila je to dotad u HNL-u nedoživljena situacija za klub, ali i za njegove navijače. Proglašena je opća mobilizacija, klupsko čelništvo je odlučilo otvoriti vrata stadiona za sve navijače, a njihova je reakcija bila odlična. Shvatili su ljudi značaj trenutka i ozbiljnost situacije, pa se na tribinama Gradskog vrta, suprotno očekivanjima, skupilo čak 8000 gledatelja. U toj godini to se dogodilo još samo jedanput, i to protiv Hajduka. No, bajka je trajala samo do početka utakmice jer su igrači Hrvatskog dragovoljca igrali baš u skladu s imenom. I njima je pobjeda značila spas i čak su napravili prvi korak prema njoj. Ivan Božić je sredinom prvog poluvremena svojim pogotkom skamenio Gradski vrt. Nevjerica i strah proširili su se osječkim stadionom. Napori bijelo-plavih da stignu do izjednačenja nisu donosili rezultat, a vrijeme je neumitno curilo. I kada je sve polako počelo izgledati beznadno, samo sedam minuta prije kraja ukazao se Josip Barišić i glavom pogodio za delirij oduševljenja u Gradskom vrtu. To su stvari koje se definitivno pamte jer takav izljev radosti valjda se nije dogodio ni onda kada je Osijek, u također, vrlo dramatičnim okolnostima osvojio svoj jedini trofej – hrvatski Kup. Kasnije se pokazalo kako je taj pogodak Osijeku bio dovoljan za izravni opstanak među elitom jer je Rijeka svladala Slaven Belupo, što je bijelo-plave dovelo do osmog mjesta.
U subotu će se sve to skupa ponoviti. Cilj je opet isti, i opet su otvorene sve kombinacije. Jedina koja Osijeku ne paše jest poraz bez obzira na to što i on ne bi značio automatski silazak u Drugu ligu. Sve ostalo u korist Osijeka će značiti ili nastavak borbe (remi ili pobjeda) ili izravni opstanak (pobjeda), ali u tom će se slučaju čekati ishod utakmice Zagreb – Istra 1961. Na prvi pogled možda manje stresno nego prošle sezone, ali kada su bijelo-plavi u pitanju, svaki njihov izlazak na teren predstavlja određeni stres. I neka netko kaže kako borba za prvoligaški život nije uzbudljiva. Ma, nekada zna biti i uzbudljivija i emotivnija od borbe za Europu. Jer tamo ako ne uspiješ, nikomu ništa, život ide dalje, ali ako podbaciš u ovoj borbi, nastaje – kataklizma. Posebno za klub ugleda NK Osijeka. I zato su u tim utakmicama emocionalna pražnjenja golema. Nadajmo se kako će ovaj put bijelo-plavi „postaviti“ predstavu s mnogo manje dramatike u odnosu na svibanj prošle godine.
Dalibor KELER
REMI ILI POBJEDA
OSIJEK BI BILO S KAKVIM ULOVOM SIGURNO BAR NASTAVIO BORBU ZA OPSTANAK U PRVOJ LIGI