Nakon što ga je u ponedjeljak izrijekom potvrdio ministar kulture Berislav Šipuš, Božidar Šnajder od jučer je ponovno intendant osječkog HNK i to sljedeće četiri godine.

Ne krijući sreću što je ponovno na čelu jednog od nacionalnih teatara, priznaje da se proteklih gotovo godinu i pol nije previše bavio onim što mu nije ni (bio) posao, nego se uistinu odmorio i sad je spreman ponovno preuzeti kormilo. Već su danas počeli pregovori za novi kolektivni ugovor, što će, pretpostavlja, potrajati dva do tri mjeseca.

Kako je bilo ne biti intendantom?

- Prošao sam ja svašta i naučio i biti i ne biti intendantom. Nije to bilo za mene ni otužno, niti sam bio previše nesretan, možda jedino zbog načina kako se sve dogodilo. Mislim da smo trebali sjesti i razgovarati, a na koncu je sve ispalo pregrubo tako da je protiv mene pokrenuta i kaznena prijava koja je kasnije odbačena. Sve to nije trebalo. Svi su mislili da ćemo se Čabraja i ja posvađati na noževe i da će u kazalištu biti cirkus! Na dodjeli nagrada na Festivalu glumca prije nekoliko dana Goran Grgić je komentirao kako je samo kod nas smjena intendanata prošla bez ekscesa, svađa,medijskog prepucavanja i sl. za razliku od nekih drugih kazališta. Čabraji sam od prvoga dana pružio prijateljsku ruku. Predugo sam u kazalištu i imam mnogo iskustva. Miroslav me ponekad pitao za savjet, ja sam bio iskren pa smo razvili korektan odnos. Nitko nije šikanirao ni mene niti ljude koji su bili moji suradnici. Nije stoga bilo razloga ne pomoći mu, a on je to cijenio. Znam da mu je bilo teško u ovim političkim okvirima raditi pa i financijskoj situaciji, igrati uz to predstave, boriti se s repertoarom...

Priznajete da mu je bilo teže nego vama?

- Ovisno o kutu gledanja. U početku je imao potporu onih koji su ga postavili. No teško je raditi samo godinu dana, biti obnašatelj dužnosti. Za napraviti nešto u teatru malo je i 4-godišnji mandat. Olakotna mu je okolnost bilo samo to što je nastavio moj repertoar. Bez planova na duge staze, teško je biti entuzijastičan jer ne možete ništa promijeniti. Pravac kojim je u Drami krenuo jedan je od razloga zašto će biti ravnateljem. Repertoar se otprilike zna, ostalo ćemo zajedno. Stvari koje sam ja propustio i krivo činio dok sam bio intendant nastojat ću popraviti. Lakše ih vidimo s odmakom. To se odnosi u prvom redu na suradnike, na koje ću nastojati prebaciti dio posla, ali i odgovornosti. Pravedan sam, ali i oštar i zahtjevan u poslu.

U nezgodno se vrijeme vraćate u igru, kraj je sezone.

- Treba planirati repertoar, a teško je u tako kratkom roku naći redatelje, autorsku ekipu. Miroslav nije mogao ništa dogovarati. S obzirom na situaciju, naslovi iz četverogodišnjeg programa će se 'tumbati' kako bismo mogli sve projekte ostvariti. Doslovno sam već prvoga dana počeo zvati i dogovarati. Bit će naporno i teško.

Znači li to da sljedeća sezona nije dogovorena?

- U jesen trebaju ići dvije premijere: jedna dramska, hrvatski klasik i jedna glazbena, za koju je vrlo izgledno da će biti “Tosca”.

Odajte nam još koji naslov?

- Iza nove godine trebao bi ići mjuzikl “Moje pjesme, moji snovi”, u režiji Nine Kleflin. Bit će to hrvatska praizvedba, jedna od nekoliko koje planiram za naredno razdoblje. U planu je i “Vitez slavonske ravni”, jedini Zagorkin tekst koji govori o Slavoniji, Osijeku, Tvrđi, Baranji, Valpovu... Bit će mnogo pjesme. U vidu imam Dražena Ferenčinu kao redatelja, a već smo i razgovarali o tom.

Budžet vam je skresan. Dovodi li to u pitanje vaše planove?

- Po dva su nam milijuna 'uzeli' i Grad i Županija. Očekujem da ćemo se ubrzo svi sastati i dogovoriti kao dalje. S obzirom na broj zaposlenika i repertoar, osječki HNK ima najmanji budžet od svih nacionalnih teatara u Hrvatskoj. Odobren iznos nama nije dostatan ni za plaću, a o materijalnim troškovima i programu ne bih ni govorio. Iskreno, ne znam trenutnu financijsku situaciju HNK, no danas se sastajem sa svim voditeljima i odgovornim osobama da vidimo kakvo je stanje. Morat ću podvući crtu i utvrditi stvarno stanje financija i dugovanja i ma koliko to bilo bolno pogledati stvarima u oči i s time se suočiti. U svom mandatu sigurno ne ću dopustiti da se ukine Opera, iako je bilo i takvih razmišljanja s obzirom na nedostatak sredstava. To se sigurno neće dogoditi. U tom bismo slučaju imali HNK poput Varaždina sa 70-ak ljudi, no ja intendant takvom kazalištu ne ću biti. U mom će timu biti oni koji zdušno vole ovo kazalište i žele da ostane bar ovakvo, ako ne i jače. Na kraju svog prošlog mandata, htio sam da se i Balet oformi kao treća grana, a imali smo priliku vidjeti i “Orašara”, a Miroslav je nastavio “Vragolastom djevojkom”, što mi je drago. Svi ćemo morati raditi više, boriti se. Ja ne štedim sebe, ali ni druge.

Hoće li biti drastičnih rezova, smanjivanja broja zaposlenih?

- Nitko ne će ostati bez posla, ali ne ću ni zapošljavati. Nastojat ću smanjiti broj zaposlenih, ali prirodnim putem, a poslove ćemo preraspodijeliti dok se ne steknu uvjeti i krenemo naprijed. Najvažnije je spasiti orkestar koji mora imati svoj minimalni korpus i koji je najteže obnoviti. Broj glazbenika odgovara našoj 'rupi', ali to je i dovoljno za tekući repertoar.

Broj premijera smanjen je sa sedam na pet!

- Da i u to treba uklopiti sve što jedan nacionalni teatar mora imati. Mi smo u obvezi u sezoni izvesti tri dramske i dvije glazbene premijere i dva koncerta, sa 160 repriznih programa. To ne uključuje naslove na Noćnoj sceni, no nju nam osnivači ni ne plaćaju. Iskoristit ćemo domaće snage, u prvom redu Umjetnički akademiju, ali i primjerice Osječke zumbiće za “Moje pjesme, moji snovi”. Treba pokrenuti tu mašineriju, što više uključiti ljudi u kazalište pa će ga više i voljeti.

S obzirom na vaše riječi, ne čini se da hoćete, no moram pitati hoće li biti osvete onima koji su bili u protivničkom taboru? Iako vjerujem da ste svjesni da takvi potezi vama dugoročno nisu dobri.

- Nikada se nisam nikomu osvećivao niti u privatnom životu niti u poslu. Ako nisam u životu nekome pomoći sigurno nisam niti odmogao. Tražim samo rad, neradnike nikada nisam štitio. Neradnici se zaista moraju bojati.