Objavljeno 25. svibnja, 2015.
Mogućnošću liječenja u inzemstvu najviše se koriste pacijenti iz Luksemburga, Italije i Mađarske
I dok je HZZO prije nešto više od mjesec dana na upit našeg lista o broju pacijenta koji su se koristili uslugama liječenja u inozemstvu, točnije, drugim člancima Europske unije, odgovorio kako nemaju podatke o broju i vrsti takvih usluga, te je podatke sada u svojem najnovijem izvješću objavio Eurobarometar.
Tako se prema tim podacima u proteklih 12 mjeseci zdravstvenim uslugama u drugim državama Europske unije, i to uglavnom u hitnim slučajevima, koristilo oko pet posto hrvatskih državljana. Samo je dva posto pacijenata, točnije, njih oko 80.000, planiralo medicinsku uslugu u nekoj od drugih europskih država na temelju Direktive o prekograničnom liječenju, kojom je 2013. godine europskim građanima omogućeno liječenje u bilo kojoj od država članica o trošku zdravstvenog osiguranja.
Zanimljivo je da se Hrvatska, prema tom izvješću, našla u europskom prosjeku, a pravom na prekogranično liječenje u najvećoj su se mjeri koristili pacijenti iz Luksemburga (16 posto), Italije (12 posto) i Mađarske (10 posto), dok se Bugari, Britanci i Estonci gotovo uopće nisu koristili uslugama inozemnih klinika.
Inače, cilj je Direktive bio osigurati europskim građanima bolju dostupnost zdravstvenih usluga i povećati mogućnost izbora liječenja, podaci govore da se broj pacijenata koji se koriste tom opcijom u posljednjih osam godina povećao vrlo malo, jer ih je 2007. godine bilo oko četiri posto. Svaki drugi stanovnik Europe danas je spreman otputovati u drugu EU državu na liječenje, a svaki treći neovisno o tome u kojoj bi državi primio medicinsku uslugu. Oko 16 posto ispitanika izjasnilo se da bi njihova odluka ovisila o destinaciji.
U inozemne klinike najčešće se odlazi zbog nedostupnosti zdravstvene usluge u vlastitoj državi ili zbog bolje kvalitete usluge. Za 55 posto europskih pacijenata zadovoljstvo zdravstvenim sustavom u svojoj zemlji glavni je razlog zbog kojeg ne žele prekogranično liječenje. Svaki drugi Europljanin osjeća se sigurnijim ako se liječi kod kuće, a njih 27 posto nije sklono liječenju u inozemstvu zbog jezične barijere. Zanimljivo je i kako svaki peti pacijent smatra da nema dovoljno informacija o kvaliteti i sigurnosti medicinskih usluga, a manje od 30 posto zna da lijek na recept može podići u bilo kojoj europskoj državi. Gotovo 80 posto EU građana nema dovoljno saznanja o tome koje će im usluge osiguravatelj pokriti ako se liječe izvan granica svoje države. Među pacijentima koji su se liječili u inozemnim klinikama njih 15 posto nakon povratka kući imalo je problema s naplatom troškova liječenja od svog osiguranja.
Nefreteta Z. EBERHARD
HZZO: TROŠKOVI SE REFUNDIRAJU DO IZNOSA CIJENE USLUGE U RH
HZZO je u odgovoru za naš list dao dodatna objašnjenja: “Direktiva o pravima pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti predviđa da osoba koja koristi zdravstvene usluge u drugoj državi članici samostalno podmiri nastali trošak, te joj potom njezin nositelj zdravstvenog osiguranja refundira plaćeni trošak. Refundacija se obavlja u iznosu predviđenom propisima nadležne države, tj. u punom iznosu ako je trošak u drugoj državi manji od cijene istovjetne zdravstvene usluge u matičnoj državi. Temeljem Direktive o pravima pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti za pacijente iz zemlja članica EU, pacijenti zdravstvenu zaštitu plaćaju izravno zdravstvenim ustanovama. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) spomenutu izvršenu zdravstvenu zaštitu ne obračunava niti plaća bolnicama, te iz tog razloga HZZO niti nema podatke o broju i vrsti takvih usluga.”