Objavljeno 23. svibnja, 2015.
V eli Isus svojim učenicima: “Kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu.” U današnjem vremenu ta izjava zvuči veoma hrabro. Isus, naime, hoće reći da postoji istina koja je stalna i čvrsta, i to istina koju čovjek sam po sebi i ne može uvijek dokučiti i shvatiti. Čovjek, dakle ne može proizvoljno stvarati i mijenjati istinu, što onda znači da ne može određivati moralna načela.
Po Isusovim riječima mudar čovjek podlaže se toj istini i, štoviše, zahvaljuje Božjem Duhu, koji ga upućuje u istinu. Kršćanski je nauk u tome jasan. Postoje neki zakoni koji su nam zadani i koje ne možemo ili ne bismo trebali mijenjati. Tako nam je, na primjer, zadano da moramo udisati kisik te da bez vode ne možemo živjeti. Međutim, Biblija nas uči da su i neke moralne norme izvana zadane te da ih ne bismo trebali kršiti, ako ne želimo upropastiti vlastitu narav. Tako, na primjer, zapovijed ili norma – kako želite – “Ne ubij!” vrijedi uvijek i ne bi smjela biti podložna ljudskim hirovima. Zato ona onda vrijedi i kad je u pitanju nerođen čovjek, ali i kad je u pitanju teško bolesna, dementna ili teško oštećena osoba. Ako čovjek – a ne Duh Božji – postaje mjerilo etike i morala, onda nužno prelazimo u kaos, beznađe, onečovječenje. Uzmimo, na primjer, eutanaziju. U nekim zapadnim državama moguće je da teško bolesni čovjek zatraži od liječnika da mu pomogne umrijeti. Uskoro će, vele, biti moguće da to zatraži i onaj tko je “umoran od života”, kao što će, vjerojatno, biti moguće da to zatraže roditelji za svoje teško bolesno dijete ili obitelj za neku dementnu osobu. Što je sljedeće? Možda će taj zahtjev moći potpisati dežurni liječnik ili možda gradonačelnik...
Nasuprot tomu, u Starom zavjetu Židovi su bili silno ponosni što ih je Bog izabrao za svoj narod i što im je dao Zakon. Mojsije to ovako obrazlaže: “Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim?” Dakle, izabrani su i počašćeni time što im je Bog dao zakon i uredbe. Možda to nekome danas izgleda primitivno i nazadno. Za vjernike je jasno: slijediti Božjega Duha nije slabost. Naprotiv, mudro je slijediti zakone Onoga po kojemu je sve i od kojega je sve i na čiju je sliku sâm čovjek stvoren. Isus veli: “Kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu.” Vjerujemo da on to danas već čini. Nesklonim vremenima unatoč.
Piše: Zvonko PAŽIN