S prvim danima lipnja osječka će gradska uprava obilježiti kraj prve polovine svoga mandata. O dosadašnjem radu i planovima za drugu polovinu razgovarali smo s gradonačelnikom Ivanom Vrkićem.

Kakva je Vaša ocjena dosadašnjeg rada gradske uprave?

- Realno, ocjena je podijeljena; pola sam uspješan, a pola nespješan. Vjerujem da sam uspio zaustaviti neke negativne procese koji su posljedica stanja u državi. No, također, mi nismo izdvojeni iz procesa koji su u cijeloj Hrvatskoj - a to su nedostatak investicija, radnih mjesta, rasta BDP-a... Moj je manevarski prostor stoga sužen, no ne izvlačim se na te okolnosti, jer i kad sam ulazio u ovaj posao, imao sam to na umu. Svu sam svoju pozornost nastojao okrenuti interesu sugrađana. Dakle, biti na njihovoj strani u svakom sporu, bilo s državom, gradom, institucijom bilo po pitanju onog parkirališta/igrališta u središtu grada. To je moja misija - biti na strani ugroženih. I još nešto, što je možda hereza ako kažem, u ovim uvjetima održavati proračun u ravnoteži i cijelom sustavu omogućavati kisik, već je velika stvar.

Dojam je kako se više planiralo i željelo nego što je uistinu i učinjeno?

- Istina. Kampanja te nadahnjuje da ideš iznad mogućnosti, no to i pokazuje ambiciju, energiju da si spreman uhvatiti se u koštac s problemima. Prvi sam put ušao u gradski sustav i nisam znao što se u njemu događa. A bile su zadane neke okolnosti koje su bile bitno drukčije od onih koje sam očekivao. Ne optužujem prethodnika, nego analiziram. Primjerice, davali su mi podatke koji pokazuju da možemo imati besplatne vrtiće, a na kraju sam shvatio - ne da sam krivo obaviješten, nego da je netko krivo analizirao. Pokazala se velika razlika između moga razmišljanja i programa u kampanji i stanja koje sam zatekao. Trebalo mi je dvije godine da nađem ravnotežu između tih odnosa. Nemam kompleks od toga da nešto priznam i ispravim.

Izostale su investicije koje bi se ticale oporavka gospodarstva. Ima li kakvih naznaka da će se to uskoro promijeniti?

- To je priča u koju sam, moram priznati, ušao pomalo naivno, a nakon brojnih razgovora s veleposlanicima i ulagačima shvatio sam da za oporavak gospodarstva možemo računati samo na vlastite snage. Znači, postojeći, zdravi kolektivi, kojih nema previše u Osijeku, mogu biti baza na kojoj se u kooperantskom odnosu može razvijati grad i otvarati nova radna mjesta. Jednostavno, drukčije neće ići. Sve drugo, ako se i pojavi, bit će više slučajno nego namjerno. Jer unatoč svemu što radimo i poticajima države, ne možeš biti konkuretan kad se u Srbiji sve može dobiti jeftinije. Krajem mjeseca idem s grupom poduzetnika u Beograd. Želja je iskoristiti prednost činjenice što smo Srbiji najbliži dio Europske unije da svoje ulagače okrenu prema Osijeku i preko Osijeka osvajaju europsko tržište.

Kakva je situacija u gradskom sustavu?

- Od 2009. do 2011. na ime komunalnog doprinosa Grad je imao gotovo 90 milijuna kuna prihoda. Prošle godine bilo je 10,6 milijuna, u ovoj godini predviđeno je oko 3,5 milijuna kuna. To pokazuje u kakvom smo stanju. No, bez obzira na to, otplaćujemo naslijeđene obveze, zaduženje je manje i uredno ispunjavamo sve obveze prema korisnicima i dobavljačima. S time što znamo da je teška situacija u sportu, kulturi, socijali... i da sam morao provesti neke nepopularne mjere. No one su išle selektivno na način da je tisuću najugroženijih obitelji dobilo sve što mogu dobiti, oduzimali smo onima koji imaju.

Smanjene su naknade za novorođenčad, mladi odlaze iz cijele Slavonije. Kako zadržati mlade obitelji u Osijeku?

- Cijela Europa ima taj problem, u središte svoje pozornosti stavila je zapošljavanje mladih. No to ne znači da nam to ne treba biti središnja tema, jer imamo 18.000 mladih koje obrazujemo za svijet. Ali ima jedna druga dimenzija, koja je heretička; blagodat je da smo dio Europe. Pa ako je Dublin na sat vremena (iako ni ja sigurno ne bih bio sretan da moje dijete ode, a netko kaže da može doći za sat vremena), to je u ovoj teškoj situaciji prednost i s jedne strane oslobađa pritisak za agresivnije zapošljavanje mladih ljudi. Veći je problem što nemamo podršku u izboru onih koji ovdje ostaju jer, nažalost, kod nas još uvijek nema tržišta, nego političkih utjecaja i uhljebljivanja. Još uvijek vladaju krivi vrijednosni sustavi. Dok se to ne promijeni, nećemo imati pomak u razvoju.

Puno se buke diglo oko GPP-a i cijena karata, a naposljetku tvrtka je dobila i novu, jednočlanu upravu?

- Trebalo mi je vremena da skeniram sustav i partnere. Ako su “politički” kriteriji ispred tržišnih - nema šanse za opstanak, zato sam okrenuo priču. GPP je tu bio najvidljiviji, stoga smo preko javnog natječaja izabrali čovjeka i od njega tražim rezultat na tržištu. Takav ćemo model primjenjivati u cijelom sustavu. Kako se bude pokazivalo da model bolje funkcionira, tako će se vjerojatno ugroženim osjećati oni kojima je osobni interes iznad javnog interesa. No svatko treba preuzeti odgovornost i početi shvaćati da i od njegova ponašanja ovisi hoće li sustav opstati. Jer ako se popravi poslovanje, onda im se mogu vratiti božićnice, regresi... zbog čega je ove godine sustav jefitniji za deset milijuna kuna. Ali meni je žao što je jefitniji na račun zaposlenika. Bio bih sretniji da sam im povećao primanja, a ne oduzeo.

Kad je stigla vijest o pozitivnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu u slučaju ZOIS, Vaša je prva reakcija bila: Ne bih se prerano veselio. Zašto?

- Zašto nudim aspirin? Zato što se bojim. Taj isti sud prethodno je presudio drukčije, u korist druge strane. Zato što mi svi međunarodni eksperti kažu da ni jedan sud ne može oboriti arbitražni sud. Sretan sam zbog ove odluke suda, no naše pravosuđe je, nažalost, takvo da se u njemu ne snalaze ni stručnjaci, a ne mi koji gledamo sa strane. Zato sam suzdržan. Što ako viši sud presudi drukčije? Ne želim nekakvim likovanjem pokvariti odnose s austrijskim partnerima, pa se sutra naći u situaciji da ih molim da popuste. Ne želim zatvarati vrata jer možda je ovo prilika da dobijemo novu poziciju za buduće pregovore.

Osijek se pretvara u IT središte, i to, dojam je, pojedinačnim naporima mladih, sposobnih ljudi, bez posebnog utjecaja politike. Je li to nova industrija Osijeka i kako ćete ih poduprijeti?

- Nije samo dojam, u pravu si. Već sam javno rekao: oni su uspješni samo zato što nikad nisu dopustili pristup politici. Ti su ljudi shvatili da mogu najviše napraviti ako vjeruju u vlastitu pamet. Ono što kao gradonačelnik pokušavam, preko suradnika koji se u to razumiju, osigurati je svu moguću logistiku. I Forum Ron Brown došao je otvaranjem grada, a bio je potpuno posvećen toj industriji; svijet je prepoznao da ovdje postoji neki nukleus koji treba podržati. To može biti motor razvoja, ali moramo nešto od klasične industrije vratiti u život, spasiti nešto od onoga što je na samrti. Ako ne budemo imali industriju u kojoj se može zaposliti 500 ili 1000 ljudi, nema opstanka i nema razvoja. IT sektor to može povući, ali neće riješiti problem.

Grad je odlučio pomoći NK-u Osijek, no jasno je da je to bila tek vatrogasna mjera. Spominju se mogući kupci iz Njemačke. Je li to pravi put za klub?

- To nije bila vatrogasna, nego jedina moguća mjera. Morao sam povući taj nepopularan potez i time se izložiti, i pred roditeljima i pred svim ostalim strukturama u sportu koje se žale i govore: stalno ulažete u taj nogomet. No moramo spasiti kapital i ulaganja u NK Osijek kako bismo ga pripremili za prodaju i trajno strateško rješavanje problema. Ovo je pravi put, a činjenica da je netko spreman ulagati daje poticaj i igračima da učine sve da zbog loše igre ne ispadnemo. Nažalost, vodili smo takvu politiku u klubu da smo se posvađali sa svima, pa danas nemamo ni partnera ni prijatelja. A tako se ne može raditi.

Osijek je i kandidat za Europsku prijestolnicu kulture. Kakve su nam šanse?

- Mislim da su relativno dobre, optimist sam. Napravili smo projekt koji izvrsno izgleda i vjerujem da se možemo plasirati u drugi krug. Tu imamo i sjajnu podršku gradova prijatelja koji su se već natjecali, a koji su nam sva svoja iskustva stavili na raspolaganje.

Hoće li se dogoditi preseljenje gradske uprave u Dom HV-a?

- Vodim o tom pitanju intenzivne razgovore. Nije primjereno da u centru grada postoji vojska, pogotovo ako nema sadržaja koji imaju veze s gradom. I to u reprezentativnom prostoru. Državi nudimo zamjenu, ovaj prostor u Kuhačevoj. Dobit će prostor za državnu upravu, a mi primjeren objekt u kojemu ćemo objediniti sve gradske službe. Imam premijerovo razumijevanje, ali dok nije gotovo - nije gotovo.

Pred nama su parlamentarni izbori, mislite li da će se vlast u Gradu održati, s obzirom na činjenicu da mnogi birači smatraju da je “kohabitacija” SDP-a i HDZ-a neprihvatljiva?

- Radim na tome da ova uprava odradi svoj mandat do kraja. To mogu samo ako se i dalje budem ponašao isto kao do sada, a to znači da imam dobar odnos i s Milanovićem i s Karamarkom. Neki misle da je to prostitucija, ja mislim da je to najbolji dokaz poštenoga rada u korist grada.

Kakvi su Vaši politički planovi?

- Odraditi ovaj mandat do kraja, a ako budem imao zdravlja i podrške, možemo razgovarati o tome hoću li se kandidirati za drugi mandat. Ali to je predaleko, a ja sam prestar čovijek da bih to mogao planirati. Ja sam, nakon što sam krenuo u angažman politički neovisnih stručnjaka, sve zadovoljniji. To mi daje snagu, tek sad postajem pravi gradonačelnik. Ne moram razmišljati kako će mi neki partner reagirati ako povučem neki potez. Nema više nedodirljivih. Osim toga, ima nekoliko nevjerojatnih stvari koje su na pomolu, o kojima još ne mogu javno govoriti, no samo da jedan projekt upali, bit ću sretan čovjek. Do kraja godine imat ćemo neke odgovore...

Razgovarao: Mario MIHALJEVIĆ