Župna crkva sv. Josipa u Slatini: Sto i
dvije godine star simbol grada i županije
Stogodišnja slatinska ljepotica smještena na središnjem istoimenom trgu monumentalna je i skladno oblikovana građevina s 52 metra visokim zvonikom, koji dominira okolicom, prepoznatljivi je simbol grada. Radi se o župnoj crkvi sv. Josipa.
U prigodi obilježavanja stote obljetnice posvećenja crkve (2013.), prof. Dragica Šuvak, ravnateljica Zavičajnog muzeja Slatina i zagovornica čuvanja tradicijskih vrijednosti, zamijetila je da svakodnevno ulazimo u taj spomenik kulture, ali poneke detalje ne primjećujemo. Ona je tada podsjetila na grubu činjenicu da često putujemo u strane zemlje kako bismo upoznali tamošnje crkve i druge objekte, i učili o stranoj kulturnoj baštini, a na svoju zaboravljamo.
DIZANJE ZVONIKA
Slatina je u 13. stoljeću pripadala Arhiđakonatu Vaška kao središtu crkvenoupravnoga područja Zagrebačke biskupije u županiji Novaki, a nakon njezina raspada velikoj Križevačkoj županiji. Početkom 14. stoljeća Slatina je imala svoju župu i crkvu. Iz toga stoljeća je, naime, najstariji podatak o sakralnom objektu u kojem se narod okupljao. Župa i crkva prvi se put spominju 1305. godine u darovnici zagrebačkog biskupa Augustina Kažotića, a crkva je posvećena Svima svetima. U Slatini su tada bile i kapelice posvećene Blaženoj Djevici Mariji, sv. Jeleni i sv. Katarini. Slatinska župa bila je najveća od tadašnjih 19 župa u sastavu Arhiđakonata Vaška.
Važno je napomenuti da su župe i samostani tada, osim mjesta vjerskog okupljanja, bili i prva prosvjetiteljska mjesta, jer su se u njima mogle dobiti prve poduke iz pismenosti, medicine, gospodarstva i glazbe.
Od 1543. godine slatinsko je područje pod osmanlijskom vlašću. Preplašeno hrvatsko katoličko stanovništvo još se prije počelo sklanjati u druge krajeve, ostavljalo svoje kuće i imanja, a s narodom su odlazili i svećenici. Napuštena imanja naseljavaju Vlasi pravoslavne vjeroispovijedi. Slatina je postala vojna utvrda i islamsko vjersko uporište, a stara rimokatolička župna crkva Svih svetih vjerojatno je pretvorena u džamiju. U sljedećih 150 godina turske vlasti katoličanstvo je opstalo u tragovima. Nakon odlaska Osmanlija, tek 1691. godine počela je gradnja katoličke kapelice i vraćanje stanovništva na vjeru predaka, a na staru crkvu podsjećala je jedino nova kapelica sv. Ane i Joakima na njezinim temeljima, koju su sagradili, pretpostavlja se, grofovi Pejačević na svome vlastelistvu. Ono je 1841. godine postalo posjed njemačkih knezova protestanata Schaumburg-Lippe.
Premda veća i nastanjenija, Slatina je u 19. stoljeću pripadala sladojevačkoj Župi sv. Barbare. Tamošnji župnik, dr. Marko Lončarić, svojim je kritikama takvog stanja na određeni način potaknuo zamisao o gradnji crkve u Slatini. Odbor za gradnju župne crkve u Slatini osnovan je 22. srpnja 1880. pod nazivom “Društvo katolika Slatinčana u ciel gradnje katoličke crkve u Slatini”, čija je svrha bila prikupljati priloge za pripremu i gradnju velike crkve. Godine 1888. uveden je čak i porez od dvije forinte po osobi za gradnju crkve te je odlučeno da se oporučno ostavljenim sredstvima slatinskog posjednika Stjepana Rogovića sagradi zvonik i da se kupe tri zvona. Tako je zvonik slatinske crkve podignut 1890. godine, a za crkvu su se i dalje prikupljali prilozi. S obzirom na to da se sve više osjećala potreba za gradnjom crkve, jer su brojčano manje vjerske zajednice već imale svoje crkve, na Uskrs 1901. godine odbor traži od Hrvatske vlade dopuštenje za skupljanje novca. Vlada je odobrila skupljanje milodara za gradnju slatinske crkve, ali prvi rezultati pokazuju se tek nakon što je za tajnika, 1908. godine, imenovan kotarski šumar Rudolf Kolibaš, koji je pokrenuo konkretnu akciju gradnje crkve. Virovitička županija odobrila je gradnju 1909. godine. Osim novca koji je prikupio odbor za gradnju crkve (70.000 kruna za gradnju i 9000 kruna za unutrašnje uređenje), velike priloge za slatinsku crkvu dali su Visoka kraljevska zemaljska vlada u Zagrebu i Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu, koji je odobrio dva kredita, od kojih jedan bez kamata.
KLJUČNI DATUMI
Mjesto i način gradnje odredio je zagrebački arhitekt Vilim Rauscher. Na zemljištu koje je za gradnju crkve darovao knez Schaumburg-Lippe, temeljni kamen za buduću crkvu svečano je položen 15. listopada 1911., nakon što ga je blagoslovio kanonik i zaslužni rektor magnificus Sveučilišta u Zagrebu Rudolf Vimer.
Crkva je sagrađena u novogotičkom slogu, s dvije lađe i jednom kriptom, duga je 38 i široka 17 metara. Arhitektonsko rješenje za gradnju crkve izradio je Vilim Rauscher, a prema njegovoj zamisli izrađeni su također glavni i pokrajnji oltari, krstionica, propovjedaonica i ispovjedaonica. Na glavnom oltaru je zaštitnik župe, sv. Josip, i likovi slavenskih apostola Ćirila i Metoda, a na krilima su poprsja četiriju evanđelista - Marka, Mateja, Ivana i Luke. U gornjim nišama nalazi se kip Bezgrješnog Začeća BDM, a lijevo i desno su likovi sv. Ane i Joakima kao podsjetnik na staru slatinsku kapelicu.
Slatinsku novu crkvu posvetio je 6. srpnja 1913. zagrebački nadbiskup Antun Bauer. Već sljedeće godine tajnik odbora za gradnju crkve Rudolf Kolibaš i predsjednik Baltazar Lešćan za svoje zasluge odlikovani su papinskim križem “Pro ecclesia et pontifice”. Župnik Julije Bürger nabavio je nova zvona iz Maribora - veliko zvono teško je 591 kg i nosi sliku sv. Josipa, srednje zvono sa slikom sv. Ane teško je 309 kg, a malo zvono sa slikom sv. Florijana teško je 174 kg.
Podsjetimo još jednom, stota je obljetnica posvećenja slatinske crkve obilježena prije nepune dvije godine svečanom večernjom misom i predavanjem naslovljenim “Što govore slatinski anđeli”. Prema riječima župnika Škrinjarića, stota obljetnica posvećenja značila je potporu svakom vjerniku da ustraje u provedbi Kristova poslanja da moramo biti nositelji njegove ljubavi prema svakoj osobi, da najljepše osobine čovječnosti prenosimo i na druge, da budemo tolerantni i da prihvaćamo druge upravo onakvima kakve nam ih je Bog dao. U različitosti je ljepota i moramo se međusobno pomagati da bismo u toj čovječnosti rasli, rekao je tada župnik Škrinjarić, upućujući na veliko značenje činjenice da su upravo u godini stote obljetnice posvećenja postavljeni temelji crkve u novoj slatinskoj Župi bl. Ivana Merza.
ČVRSTA VJERA
Vratimo se još malo u povijest. Nakon nekoliko stoljeća, Slatina je tek 15. listopada 1919. ponovno dobila svoju župu, posvećenu zaštitniku grada, sv. Josipu. Prvi župnik tada nove župe bio je Stjepan Lesny. S obzirom na iznimno značenje toga događaja, devedeseta obljetnica ponovne uspostave župe u Slatini obilježena je središnjim svečanim misnim slavljem, koje je predvodio požeški biskup, dr. Antun Škvorčević.
- Da nije bilo vjere naših otaca, naših predaka u Slatini prije ove crkve, i vjere utemeljene na stijeni Kristu Kralju, ne bi bilo ni ove župe, ni ove crkve. Hvala Kristu Kralju za to čudo svoje ljubavi i zajedništva koje nas je sabralo i danas, nakon 90 godina ponovne uspostave Župe sv. Josipa - rekao je u pozdravnoj riječi tadašnji župnik Vladimir Škrinjarić.
Biskup Škvorčević izrazio je tada zahvalnost svima koji su radili u slatinskoj župi, među kojima ubijenom župniku Juliju Bürgeru i uvijek vrijednim sestrama Presvetog Srca Isusova. U povodu velike obljetnice u župnoj crkvi sv. Josipa gostovali su crkveni pjevački zbor iz Opuzena, zbor koralista Zagrebačke katedrale i zbor Instituta crkvene glazbe iz Zagreba, a nastupilo je i Gradsko pjevačko društvo “Zrinski” iz Slatine. Večernje svete mise služili su bivši kapelani i đakoni u Slatini te pater franjevac Zlatko Papac.
U prostorijama župnog ureda otvorena je izložba fotografija nastalih u 90 godina župe te je predstavljena knjiga ravnateljice Zavičajnog muzeja Slatina Dragice Šuvak “Rimokatolička župa sv. Josipa u Slatini”.
Od kolovoza 2014. župnik u Župi sv. Josipa je vlč. Dragan Hrgić. Rođen je 1983. u Zenici, a njegova obitelj zbog ratnih okolnosti 1994. godine doselila se u Voćin. Diplomirao je u Rimu na Papinskom sveučilištu Sedes Sapientiea 2008. godine. Za svećenika je zaređen 2009. u Požegi, a iste godine upućen je na studij kanonskog prava u Veneciju, gdje je magistrirao 2012. Za kratkog boravka u Slatini župnik Hrgić već je proveo nekoliko akcija, mahom humanitarnih. Trenutačno se prikupljaju sredstva za opsežni zahvat zamjene dotrajaloga krovišta crkve.
Župna crkva sv. Josipa redovito je i mjesto održavanja značajnih kulturnih događaja, u prvom redu koncerata Međunarodnoga glazbenog festivala Dani Milka Kelemena.
Piše: Petar ŽARKOVIĆ
SPOMEN-OBILJEŽJA
U čast župnika Bürgera, Domovinskog rata i Svete obitelji
U desnoj lađi crkve postavljena je spomen-ploča župniku Juliju Bürgeru, kojega su partizani u rujnu 1944. iz župe odveli u Slatinski Drenovac, gdje je zvjerski ubijen 10. prosinca 1944. Ispred župne crkve sv. Josipa nalazi se središnji slatinski park, u kojemu je 2007. godine postavljen spomenik u čast 136. slatinske brigade u Domovinskom ratu, a 2009. godine i tri drvene skulpture Svete obitelji.
RIJEČI BISKUPA
Bilo bi silno potresno da nema ljudi koji dobro vide i u mraku
Biskup Antun Škvorčević kaže da treba znati čitati više od onoga pisma koje je naučeno u školi ili obitelji, jer “valja znati pročitati istinu o svijetu i o nama, odgovoriti na pitanja zašto smo mi na svijetu, odakle smo krenuli, gdje ćemo završiti, kamo ide svijet i ima li on neki smisao... Moglo bi se reći da u tom smislu svi mi stojimo u nekoj noći i u nekom mraku. Bilo bi silno potresno da u nekoj hrvatskoj noći, u našem današnjem stanju, koje ne razumijemo do kraja, nema ljudi koji dobro vide i u mraku, i da nema ljudi koji dobro razumiju. Stoga je vjerničko okupljanje oko Isusove riječi i slušanje Božje riječi silan proročki događaj i u Hrvatskoj, i u Slatini”.
NA STRANI DOBRA
Crkva ne može šutjeti kad se političari vladaju nemoralno
Objašnjavajući značenje Crkve, institucije, i crkve kao zgrade, bivši slatinski župnik Vladimir Škrinjarić tumači ljubav prema Bogu kao ljubav prema čovjeku, a govoreći o ulozi Crkve u društvu, tvrdi da društvo Crkvu ne shvaća, jer ona ne može mijenjati nauk Božji. “Mi moramo uvijek biti savjest, a savjest čovjeku govori što je dobro, a što je zlo. Tako i Crkva mora biti savjest u društvu. Ona se ne petlja u politiku, osim kad se politički ljudi, osobito vjernici, vladaju nemoralno. Politika je prljava ako je čovjek na prljav način vodi, a ona treba urediti društvo na opće dobro. Zato, kad se političari nemoralno vladaju, Crkva ne može šutjeti. Crkva uvijek ostaje uz dobro i to su nepromjenjive dogme. A ono što je istina, Crkva ne može mijenjati. U tom smislu Crkvu treba shvatiti i u politici”, poručuje župnik Škrinjarić.
PET ŽUPNIKA
Svećeničku i župničku službu u Slatini najduže su obavljali Julije Bürger (1923. - 1944.), Stjepan Mičević (1949. - 1976.), Franjo Udovičić (1976. - 1999.) i Vladimir Škrinjarić (1999. - 2014.). Od 2014. godine župnik u Slatini je mladi svećenik, mr. Dragan Hrgić.
Katolička crkva u Slatini tijekom povijesti je proživljavala teške dane, pa je često morala biti građena iznova...
Od kolovoza 2014. župnik u Župi sv. Josipa je vlč. Dragan Hrgić. Rođen je u Zenici, a njegova obitelj se zbog rata 1994. godine doselila u Voćin...