Objavljeno 23. svibnja, 2015.
Čini se da su budući premijeri totalno ishlapjeli pa bi nas vukli samo naprijed. Pa neće valjda natrag, natrag se više ne može
Bivši predsjednik Ivo Josipović krajem mjeseca osniva stranku Nova Hrvatska i to je sve što o njoj znamo. A i naziv joj je navodno ukrao iz ne baš inspirativnog izbornog slogana svoje bivše stranke, SDP-a. Ne zna ni tko su mu članovi, naveo je samo njih nekoliko, za sada uglavnom simpatizera.
Drugi su ga pak odbili jer očito ne vjeruju da s Josipovićem mogu dobiti izbore, jer će se koristiti starim programom, onim s kojim je izgubio predsjedničke izbore. Ali kao pravog iluzionista to ga ne sprječava da na sve strane uzvikuje: “Bit ću premijer!” I dobro, to je za sada sve od njegove ponude. Neka tako i ostane.
Mađioničar ipak ne mora biti šef HDZ-a Tomislav Karamarko, koji će također biti premijer ako njegova desna koalicija dobije izbore. A s obzirom na to da živimo u državi u kakvoj živimo, da građane birače, bjelodano je, previše i ne zanima budućnost, Karamarku i ne trebaju naročiti trikovi da bi uspio u svome naumu. Nema veze što nema baš blistavu kako političku tako i profesionalnu prošlost, u Hrvatskoj sve prolazi. Njemu je netko rekao da je dovoljno samo se uslikati s djevojkom, pa sa sinom na Blaeiburgu, provozati se u Mercedesu za koji se ne zna čiji je pa se tumači da je u sukobu interesa, a na sve dodati malo pljuvačke po partizanima, komunistima i ostalim “crvenim vragovima”... I to je jednostavno recept za uspjeh.
Račune mu jedino kvari predsjednik SDP-a i premijer Zoran Milanović, koji također računa na drugi premijerski mandat. “Samo naprijed”, uzvikuju pospani esdepeovci, koji još nisu prespavali cijeli mandat, ali očito hoće, jer navodno ništa od prijevremenih izbora, budući da im se omiljelo u lagodnosti fotelja. Zanimljiv je taj uzvik “naprijed”, možda se njime počne koristiti i Karamarko, bez obzira na to što bi ga mogao podsjetiti na “Titov naprijed”.
Sve se čini da su nam svi ti budući premijeri totalno ishlapjeli pa bi nas vukli samo naprijed. Kao da mi to već ne znamo, jer kamo bi nas inače mogli vući. Pa ne valjda natrag, natrag se više ne može. Dotaknuli smo dno u svakom smislu. Bar bi i Josipović i Milanović to trebali znati. Za Karamarka, istinabog, nismo sigurni jer on je još uvijek na braniku domovine, ali one iz 1941. Iako su mu već mnogi savjetovali da se ostavi prošlosti, čovjek se jednostavno ne da. Uspjenio se oko partizana i ustaša kao da će sudnji dan. O ekonomiji i veleumnom gospodarskom programu koji najavljuje već više od godinu dana ni slova. No o toj temi sve se manje čuje i od Milanovića, a naročito od Josipovića. Zanimljive su sve te figure, svi bi u premijere, a što to znači, kao da i nije bitno.
Piše: Damir GREGOROVIĆ