Tvrtke čiji stvarni vlasnici nisu javno poznati mogu se koristiti za skrivanje sredstva korupcije, kriminalnih aktivnosti i izbjegavanja poreza, ali i za prikrivanje korupcije. Pranje novca i utaja poreza nešto je protiv čega se EU kani žestoko boriti jer zbog njih godišnje gubi tisuću milijardi eura ili 2000 eura po stanovniku.

Zbog toga je važan dogovor Europskog parlamenta i Vijeća o novoj direktivi, kojom se uvode stroža pravila prema pranju novca u svrhu borbe protiv porezne utaje i financiranja terorista.

Prema toj direktivi, stvarni vlasnici kompanija morat će biti upisani u središnji registar u državama članicama EU-a, koji bi bio otvoren na uvid vlastima, kao i osobama s “legitimnim interesom”, kao što su, primjerice, istraživački novinari.

Ta, četvrta, direktiva protiv pranja novca prvi će put obvezati države članice da uspostave središnje registre kojim će se popisati stvarni “korisnički” vlasnici korporativnih i ostalih pravnih subjekata, uključujući fondove. Zahtijeva se od, među ostalima, banaka, revizora, odvjetnika, trgovaca nekretninama i vlasnika kasina da vode računa o sumnjivim transakcijama koje obavljaju njihovi klijenti. Središnji registar bit će dostupan vlastima i njihovim financijskim obavještajnim jedinicama, sve do “obveznika”, kao što su banke, ali i javnosti. Države članice imat će dvije godine da prenesu ovu direktivu o pranju novca u svoje nacionalne zakone.

Stvarnim vlasnikom smatra se vlasnik tvrtke ili osoba koja kontrolira tvrtku, njezine aktivnosti i odobrava transakcije, izravno ili preko posrednika.