U svijet štakora ušla sam prije šest ili sedam godina. Tada nisam znala što očekivati od karaktera tih malih stvorova, koji su me toliko iznenadili i osvojili moje srce da danas, nakon mnogo različitih ljubimaca tijekom godina, mogu reći kako su štakori životinje koje će uvijek biti dio mog života, kaže Zagrepčanka Petra Kristan.

Ima svakakvih karaktera – od sramežljivih i samozatajnih do izrazito društvenih i zaigranih. Jako su privrženi ukućanima, ali i znatiželjni kada je riječ o strancima. Postoje i određene razlike među spolovima. Uvriježeno je mišljenje da su mužjaci mnogo mazniji, a ženke gotovo cijeli život razigrane, no postoje i izuzeci, naravno.

“Ja držim oba spola, uz obavezne kastracije i sterilizacije kako ne bi bilo neželjenog potomstva. Imam bezdlake dečke Borisa i Borka od devet mjeseci, berkshire crno-bijelu ženku Lupitu od godinu i tri mjeseca i starčića Erika, koji je agouti hooded, a ima dvije godine i četiri mjeseca. Najbolji osjećaj je doći kući nakon napornog dana i pustiti štakorsku ekipu na igranje i maženje.” Uz njihove ludorije svakodnevne brige padaju u drugi plan. Inteligentne su životinjice i, za razliku od uvriježenog mišljenja, jako čiste i uredne. Uči ih se obavljati nuždu na jednom mjestu, dolaze na poziv, a može ih se učiti i trikovima.

“Kako štakori kratko žive (oko tri godine), maksimalno iskorištavam vrijeme koje provodim s njima. Materijalno im omogućim možda čak i više od onoga što im zaista treba jer uživam u njihovu veselju novim stvarima, igračkama, hrani i poslasticama. Njihova visoka inteligencija traži stalno osmišljavanje sadržaja kako im ne bi postalo dosadno, a to i mene zabavlja. Mene usrećuje izrada igračaka za njih, a njih igra s njima. Moji jako vole spavati u ljuljama, rješavati zagonetke (sakrivanje hrane u role WC papira), tragati za hranom u kutijama za kopanje i provlačiti se kroz tunele. Hranim ih kombinacijom kvalitetne kupovne hrane i svježeg voća i povrća. Pritom je važno provjeriti opsežne popise jestivih i nejestivih namirnica za štakore, kako ne bi naštetile životinjici. Iako su svežderi, to ne znači da su sve namirnice sigurne za njih. Smije im se davati i kuhana hrana, no samo ako nije začinjena. Tako da mi kod kuće mnogo toga solimo tek nakon što smo skuhali jer se dio odvaja štakorima. Štakori imaju različite ukuse u hrani. Moji dečki Boris i Borko jako vole rizi-bizi, Erik će sve učiniti za komadić banane, a Lupita je velika ljubiteljica kokosa. Povremeno dobiju i pseći keksić. Držim ih na flis-dekama u kavezu, a posude za nuždu punim drvenim peletima. Piljevinu ne savjetujem jer su to životinjice osjetljiva respiratornog sustava pa ih prašina iritira, kao i suh zrak zimi u stanovima.”

Štakori u posljednje vrijeme osvajaju srca diljem Hrvatske. Nekada je nailazila na čudne poglede na spomen svojih ljubimaca, a sada se ljudi više otvaraju i pokazuju iskreno zanimanje za njih. Kupiti ih se može u većim dućanima za ljubimce i kod privatnih uzgajivača, no taj povećan interes je, na žalost, rezultirao i napuštanjem štakora, pa mnogi od njih traže novi dom te valja razmisliti i o tome da se pruži dom onome kome je nužno potreban. Ti štakori nove će vlasnike jednako veseliti kao i mladunci te će se također povezati s njima, bez obzira na svoju dob. “Ja sam Erika i Lupitu uzela od privatnih uzgajivača, a Boris i Borko došli su u moj dom sa samo 12-ak dana, nakon gubitka majke. Osobno ću i dalje udomljivati štakore kojima je dom potreban, a pružam i privremeni dom do udomljenja.”

U nabavi štakora važno je pripaziti na izgled životinje. Zdrav štakor ima čisto i uredno krzno te nema porfirina oko očiju ili njuškice. Oni nisu skupi ljubimci. Mnogo toga što im treba vlasnici mogu sami napraviti – počevši od kaveza. Ali su, na žalost, skloni raznim bolestima pod stare dane.

Postoji i Facebook grupa Naši voljeni štakori, koja okuplja zaljubljenike diljem Hrvatske i šire, gdje novi članovi mogu dobiti savjete.(J.Knežević)