Intuicija je prepoznavanje obrazaca i uzoraka, ali iz podsvijesti. To znači da ne postoji neki svjesni logični proces koji se odvio u vašoj glavi i vi ga možete racionalno objasniti.

Na primjer, morate donijeti odabir: nalazite se u nepoznatom gradu i vozite se ulicom i tražite parking, parking se nalazi u desnoj i lijevoj ulici, u djeliću sekunde osjetite predosjećaj koji vam kaže skrenite desno, a on je došao bez ikakvog logičnog i iskustvenog uvida, spoznaje, istraživanja i racionalne procjene jer nemate na temelju čega donijeti taj sud. Tada kažemo da je to bila vaša intuicija koja vam je pomogla da odaberete bolju opciju za vas. Vi nemate spoznaju kako je došlo do te informacije ili predosjećaja jer se ona kreirala iz podsvijesti.

Specifičnost intuicije je da je pasivna. To znači da ne možete snagom volje natjerati intuiciju da proradi ili da se ponaša na određeni način ili ju iskontrolirati da bude poslušna. Slično je kao kad se ne možete sjetiti imena neke osobe koju ne viđate često i znate joj ime, ali ga se sada ne možete sjetiti. I tada pokušavate svom snagom volje prisjetiti se, ali ne ide. I neko vrijeme kasnije ime te osobe samo od sebe vam se pojavi u mislima. Slično tome, ono što možemo o pitanju intuicije je maknuti kontrolu i samovolju i prepustiti se njezinu procesu, otvoriti se, biti prisutni, povezati se sa svim osjetima, rasteretiti um i biti receptivni.

Ako živite život potpuno nepovezani s vlastitim podsvjesnim umom (snovi, mašta, fantazije, mitski arhetipovi, vizualizacije, simbolizam...) i živite gotovo u cijelosti samo sa svjesnim racionalnim umom, tada će vaša intuicija biti nerazvijena. Možda ju čak proglasite i manje važnom i nebitnom. No, time ste izgubili sposobnost poimanja srži ili esencije nečega. Logično i racionalno razmišljanje daje nam mogućnost da „linijski i pravocrtno“ sagledamo jedan dio, koji vodi do drugog dijela, koji vodi do trećeg dijela, i tako dio po dio slaže sliku i daje neku opciju viđenja šire slike. On teško odjednom pojmi cjelinu i njenu srž, a pogotovo ako nedostaju neki dijelovi.

Društvo u kojem živimo preferira logiku i racionalni um, a ne intuiciju. Kada smo mali, nitko nas ne uči da vrednujemo svoju intuiciju i razvijamo ju, pa to dovodi do toga da kad odrastemo, u većini situacija potpuno odbacimo našu intuiciju, predosjećaje, slutnje i „ono nešto“ ako ih ne možemo logično i razumno definirati i objasniti. Kao odrasle osobe često odbacimo naše predosjećaje jer ne vjerujemo da možemo nešto znati ako to nije logički i dokazima potkovano, npr. ova ponuda (poslovna, društvena), iako se čini dobra na papiru, nije dobra za mene, ali ipak prihvatimo nešto i na kraju cijela situacija propadne, a mi se prisjetimo da smo znali da će tako ispasti, ali se nismo slušali, jer nije bilo dokaza. I tako sumnjama i odbacivanjem sve više sabotiramo vlastitu intuiciju. Možda vam se dogodila situacija da npr. predosjećate da vam netko laže, prodaje vam maglu i premda je došao predosjećaj da vam osoba mulja, odbacili ste ga. Neko vrijeme nakon toga spoznali ste logično, racionalno i s dokazima da je osoba stvarno bila neiskrena prema vama. Onda se u većini slučajeva opet javi onaj osjećaj „Znao sam! Zašto se nisam poslušao!“ pa čak budete i ljuti na sebe. I premda je takvih situacija dosta u svakodnevnom životu, prečesto i olako odbacujemo vlastitu intuiciju. A puno ljudi misli da ju opće nema. Svi ju imamo, ali kad ju ne koristimo, ona „zamre“, kao što mišići oslabe i atrofiraju ako ih ne koristimo.

Da, racionalni um razmišlja u dijelovima. Jedan dio slijedi drugi dio i logički nas vodi od jedne misli k drugoj. Racionalni um može sintetizirati cjelinu samo iz njegovih pojedinačnih dijelova i loš je u situacijama poimanja i prihvaćanja većih cjelina u direktnim situacijama i na eksperimentalnom nivou. S obzirom na to da je percepcija racionalnog uma vrlo ograničena, treba nam i intuicija. S druge strane, ako samo pratimo intuiciju i nismo nimalo uzemljeni, logični i racionalni, tada živimo život koji je potpuno kreirala naša podsvijest, i nalazimo se u svijetu nerealnosti i fantazija. Ali to bi najvjerojatnije značilo da niste psihički normalni.

Ako želite biti cjelovitiji i vidjeti i širu sliku i njezine dijelove i njezinu srž, i posredno i neposredno, i iskustveno i eksperimentalno, nužno je imati sinergiju logičnog uma i intuicije. Stoga, sad malo usmjerite pozornost na onaj nelogični intuitivni dio vas, otvorite srce, ispraznite um i osluškujte svoj unutarnji glas, svoju intuiciju i usudite se više joj vjerovati. (Centar osobne moći)