Ozljeda sustava za kretanje velika je psihička i fizička trauma za svaku osobu. Kad je riječ o gubitku dijela tijela, osobito ekstremiteta što nam onemogućava normalno funkcioniranje ili čak hod, situacija za pogođenu osobu još je teža.

Danas nažalost imamo sve više traumatiziranih osoba koje ostaju bez dijelova ekstremiteta u prometnim i raznim drugim nesrećama (na radu ili pri nekim drugim aktivnostima), te zbog bolesti (najčešće šećerne bolesti, promjena cirkulacije nogu i zloćudnih bolesti, rjeđe infekcija), a određeni, srećom, manji broj je osoba koje su rođene s redukcijskim defektom – bez cijelog ili dijela ekstremiteta – ruke ili noge.

Tim osobama potrebna je opskrba ortopedskim pomagalima i rehabilitacija kako bi se u što većoj mogućoj mjeri osposobile za uobičajeni način života.

Osim zdravstvenog stanja organizma, najvažniji je stav bolesnika prema novonastaloj situaciji – Amputacija nije kraj, već početak novog načina života.

U procesu prilagodbe na novi način života sudjeluje više timova: najprije je to kirurški tim koji prilagođava ozlijeđeni dio tijela novonastalom stanju i oblikuje bataljak ekstremiteta prikladan za protetičku opskrbu. Zatim je to rehabilitacijski tim koji osobu priprema za korištenje novog pomagala i za aktivnosti svakodnevnog života s pomagalom, te protetički tim koji prati bolesnika do kraja života.

Protetički tim skupina je iskusnih profesionalaca koji proizvode, sastavljaju i oblikuju ortopedska pomagala – proteze prema obliku preostalog dijela ekstremiteta individualno za svakog bolesnika, danas uglavnom od modulskih dijelova. Moduli su gotovi dijelovi za proteze koji se prema osobinama svakog pojedinca i zahtjevima njihova zdravstvenog tjelesnog i psihičkog stanja sastavljaju na način da pomognu na najbolji način iskoristiti preostale mogućnosti korisnika i u najvećoj mogućoj mjeri vratiti izgubljenu funkciju. Protetičari prate amputirane osobe do kraja života jer s vremenom dolazi do promjena tkiva na bataljku, a dolazi i do oštećenja i trošenja-habanja proteza i dijelova proteza te ih je potrebno nakon određenog vremena zamijeniti ili prilagoditi novonastalom stanju bolesnika.

Proteze mogu biti mehaničke i mioelektronske.

Kod proteza za ruke koriste se mehaničke s nastavcima u obliku hvataljki, kuka i slično koje pomažu u radu, proteze koje uglavnom imaju estetsku ulogu i mioelektronske kojima se izvode određene kretnje šakom i mogu izvesti čak i finiji pokreti (npr. hvat čaše, olovke i slično). Postoje i proteze za pojedine prste ili dio šake.

Proteze za noge imaju funkciju omogućavanja hoda i ima ih mnogo vrsta, ovisno o tome kakve su predviđene aktivnosti bolesnika, o njegovoj životnoj dobi, stanju lokomotornog sustava i ostalih tjelesnih organa. Ležište proteze oblikuje se prema obliku preostalog dijela noge – bataljku na način da najbolje podupire i ne izaziva iritaciju kože, što je jako važno da bi se spriječile komplikacije, primjerice protetička bolest. To treba vrlo pažljivo i kvalitetno izvesti kako bi bolesnik mogao u što većoj mjeri živjeti kao prije amputacije – vratiti se svom poslu, pa čak i baviti sportom.

Neki bolesnici trebaju uz protezu u hodu pomoć štapa ili štake, a nekima su (osobito osobama kojima su amputirane obje noge) potrebna invalidska kolica. Bolesnici koji su rođeni s velikim redukcijskim defektom ekstremiteta, osobito nogu, često imaju ortoproteze – ortopedska pomagala koja su djelomično sastavljena od dijelova za protezu, a dijelom od dijelova koje koriste i „usmjeravaju ili mijenjaju“ funkciju postojećeg dijela tijela tako da se postigne najbolja moguća funkcija (na primjer kod bolesnika koji se rode s vrlo kratkom potkoljenicom koja izgleda kao da je stopalo spojeno direktno na koljeno primjenjuju se ortoproteze – kombinacija ortoze i proteze).

Troškove opskrbe ortopedskim pomagalima u većini slučajeva pokriva HZZO.