Ako smo sredstva iz pretpristupnih fondova Europske unije još koliko-toliko uspješno koristili, nakon ulaska u EU malo je tko zadovoljan izvlačenjem novca iz strukturnih fondova na koje RH kao članica ima pravo, ali ih, prema mišljenju mnogih, nedovoljno i premalo koristi.

O toj prevažnoj temi za ekonomski oporavak zemlje, posebno imajući u vidu krizu i recesiju s kojima se još uvijek suočavaju pojedine države EU (slučaj Grčke je alarmantan) uključujući i Hrvatsku, u nas se učestalo raspravlja i od stručnjaka nude rješenja o tom pitanju. U svezi s tom problematikom, u Zagrebu se 21. i 28. svibnja te 11. lipnja, u organizaciji Foruma Poslovni Mediji d.o.o. i Logička matrica d.o.o., održava zanimljiv edukacijski program kroz tri radionice na kojima će predavači biti Renata Šeperić Petak, dipl. europeolog; Georgios Chatzigiagkou, PhD; te Ivana Jurković Piščević, mag. politologije. Edukacija se sastoji od 30 posto teorijskog te 70 posto praktičnog dijela. Program je namijenjen polaznicima s predznanjem u pridobivanju nepovratnih sredstava.

Prema riječima Alenke Nimac, product managera Foruma Poslovni Mediji, u organiziranje takvog skupa ušlo se vodeći računa o sve većem broju upita njihovih klijenata i korisnika usluga vezano uz povlačenje nepovratnih EU potpora za financiranje svojih aktivnosti. Više o ovom i sličnim projektima možete doznati na web-stranici: http://www.fpm.hr/proizvodi/seminari/153.html.

Sukladno najavama, postavili smo nekoliko pitanja predavačima kako bi zainteresiranima omogućili širi uvid u temu EU fondova.

Kakvo je sadašnje stanje kad je korištenje financijskih sredstava iz EU fondova u pitanju?

- Trenutni podaci pokazuju da je Hrvatska ostvarila ukupnu stopu povlačenja sredstava nešto iznad 60 posto apsorcpije koja se odnosila na pretpristupne fondove u razdoblju 2007-2013. To je značajno postignuće ima li se na umu inertnu i nedostatno pripremljenu javnu upravu kakva postoji u našoj zemlji. Ovdje valja napomenuti da smo se u pretpristupnom razdoblju bavili najviše samima sobom, tj. jačali smo uglavnom kapacitete javne uprave i otvarali agencije koje su trebale postati tijela za provedbu programa u kasnijoj fazi. IPARD je tu naravno bio iznimka, jer su sredstva iskorištena u maksimumu, iako se za vrijeme provedbe IPARD-a puno govorilo o problemima u provedbi. Na pitanje kasnimo li za drugim zemljama - moje mišljenje je da ne kasnimo. Drugim riječima, ne kasnimo, jer nismo u stanju biti brži. Jer ne možete puža natjerati da trči.

Često slušamo kako je procedura komplicirana, spora, da manjka stručnjaka za pripremu i provedbu EU projekata... To Poljskoj, recimo, nije bio problem, ali nama očito jest. Kako to komentirate?

- Strukturni fondovi u službi su kohezijske politike Europske unije, čiji je cilj ostvarenje gospodarske i društvene kohezije, odnosno ujednačenog razvoja Europske unije. Financiraju se razvojni projekti koji pridonose smanjivanju razlika između razvijenijih i manje razvijenih dijelova EU, kao i promicanju ukupne konkurentnosti europskog društva i gospodarstva. Krajnji je cilj prije svega ulaganjima stvoriti održiva radna mjesta (posebno u sektoru malog i srednjeg poduzetništva), ostvariti bolju prometnu i komunikacijsku povezanost, jačati mogućnost novih izvora zarade, odnosno smanjiti ovisnost o granama koje nisu dugoročno održive te poticati gospodarsku raznolikost, posebice u ruralnim područjima.

Hrvatskoj je u financijskom razdoblju 2014.-2020. na raspolaganju više od 80 milijardi kuna iz europskih strukturnih i investicijskih fondova. Nikad dosad naša zemlja nije imala toliko sredstava za ulaganje u rast i razvoj. Prvenstveni je cilj osigurati tim ulaganjima posao za što više hrvatskih građana, osnažiti gospodarstvo, smanjiti rizik od siromaštva i postići ravnomjerni razvoj svih krajeva Hrvatske.

Strategija razvoja poduzetništva u Republici Hrvatskoj 2013.-2020. usvojena je u cilju jačanja poduzetničkog potencijala i unapređivanja kulture poduzetništva, pa tako u svojem strateškom cilju navodi: 'Strateški cilj 5.: Poboljšano poslovnog okruženje/Nadgradnja ostvarenog napretka uklanjanjem administrativnih opterećenja i olakšavanjem poslovanja u Hrvatskoj.' Osobno se tome veselim, iako znam da kao nacija hiperventiliramo na nove propise i prijedloge te da smo u stanju usvojiti cijeli niz obvezujućih dokumenata koje poslije ne provodimo, odnosno ignoriramo njihovu provedbu. I sama sam dva puta provodila reformu poslovnog/regulatornog okruženja i znam koliko je to nepopularno i neprihvaćeno. Čim se završi projekt, manje-više sve se vraća na staro. Procedure su kompleksne jer je u nas još uvijek prisutna vrlo niska razina koordinacije provođenja javnih politika. Što znači da se svatko bori za svoj resor i želi se nametnuti bar nekom naknadom. To je naravno sve vrlo iscrpljujuće i financijski zahtjevno za poduzetnike i obrtnike, kao i za vlasnike OPG-ova, iako se vide neki mali pomaci prema povećanoj transparetnosti rada javne uprave, ali ti pomaci nisu dovoljni za otklanjanje 'uskih grla'.

Ima li dovoljno stručnjaka za pripremu, pisanje i provođenje EU projekta - pokazat će vrijeme. Za posljednjih godinu dana puno je ljudi vidjelo EU projekte kao priliku za brzu i laku zaradu, pa sada hodaju po svojim županijama/regijama i tumače 'vjeru' EU fondova. Čast iznimkama i kolegama koji znaju svoj posao, no osobno mi se čini da ćemo se 2015. i 2016. susretati s najezdom 'šarlatana' pa će se situacija malo smiriti poslije toga. Iskoristila bih ovu priliku te pozvala sve potencijalne krajnje korisnike da provjere tko su pružatelji usluga, da provjere njihove reference, dosadašnje iskustvo na projektima i financijske kapacitete. Značajna sredstva se trebaju izdvojiti za pripremu strateških dokumenata i natječajne dokumentacije pa ne bi bilo zgorega da krajnji korisnici steknu povjerenje u konzultante ako nisu u prilici sami pripremati projekt.

Na temelju vašeg iskustva, kako biste ocijenili dosadašnje vođenje i pripremanje EU projekate u Hrvatskoj?

- Vođenje i pripremanje EU projekata u RH bilo je pomalo stihijski, skriveno pod mantrom 'EU će nam dati...' Ne, nama nitko ništa ne daje. RH ima na raspolaganju više od deset milijardi eura iz ESI fondova i deseterostruko više iz Programa EU, a na nama svima je koliko ćemo tih sredstava doista povući. Za navedeno je potrebno strateško planiranje. U pretpristupnom razdoblju primijećena je nedovoljna informiranost stanovništva o mogućnostima za financiranje, pravilima provedbe, ali i o projektima koji se provode i/ili su se proveli. Sve navedeno rezultiralo je nepovjerenjem stanovništva i povezivanjem informacija sa svojevrsnim političkim mantrama. Ne možemo poreći relativno solidnu razinu povlačenja sredstava (cca. 60 %), izuzev IPARD-a, gdje je iskorišten maksimum.

Na mogućnost povlačenja sredstava za financiranje projekata gleda se s nepovjerenjem, instiktivno spominjući tešku i kompliciranu dokumentaciju, administraciju, stroga pravila i sl. Oblikovalo se okruženje u kojem se sredstva EU promatraju kao spas, izlazak iz teškoća i sl. Osobno smatram da je potrebno okrenuti poziciju i promatrati EU (naša!) sredstva kao dopunu, a ne isključivu kategoriju. Navedeno bi se moglo promijeniti kroz uspostavljanje platforme za informiranje, povećanjem edukativnih aktivnosti i uključivanjem dionika u procese koji se dotiču fondova i programa EU. Poduzetnicima je potrebno osigurati kvalitetnu podršku jer npr. dosta često čujemo o pružanju podrške poduzetnicima početnicima, no zaboravlja se na poduzetnike koji posluju nekoliko godina. Nadalje, nerealno je očekivati da će se poduzetnici odlučiti na apliciranje projekata ako im se fondovi i programi predstavljaju kao nešto apstraktno, s previše strogih pravila, s jedne strane, ili pak s druge strane, kao poticaji koji će im, bez truda, donijeti mnogo financijskih sredstava. Edukacijom i informiranjem o mogućnostima koje im stoje na raspolaganju proporcionalno će se utjecati na zainteresiranost poduzetnika.

Pravovremenom edukacijom i uspostavljanjem platformi savjetovanja i suradnje, doći će do većeg stupnja povlačenja sredstava iz fondova i programa EU. Poticanje korištenja dostupne infrastrukture, razmjene znanja i primjene inovacija rezultirat će stvaranjem radnih mjesta te sukladno tome, gospodarskim i društvenim razvojem. Također, treba imati na umu da svaka od aktivnosti treba biti prilagođena pojedinačnoj regiji, kako bi se na taj način pridonijelo raznovrsnosti, sinergiji razvoja kroz potpuno iskorištavanje kapaciteta.

Priredio: Darko JERKOVIĆ