Objavljeno 14. svibnja, 2015.
Bosiljak ima sitne zelenkaste cvjetove i nešto krupnije eliptično lišće specifičnog, ugodnog mirisa. Ova biljka voli dosta duboko, humusom bogato tlo s dovoljno vlage te sunčan položaj zaštićen od vjetra i hladnoće.
Treba ga sijati u kasno proljeće, kada se i tlo i zrak već dovoljno ugriju. Ako ovu biljku posadimo na hladno i suho mjesto, razvija sitno, kožasto lišće s manje arome i mirisa. Stoga tlo za sadnju mora biti dobro pognojeno zrelim stajskim gnojem ili kompostom, ili ga treba češće zalijevati gnojivom od koprive.
Bosiljak se razmnožava sjemenom koje u povoljnim uvjetima proklija za oko dva tjedna. Ako nemate svježe sjeme, možete posijati i nešto starije jer bosiljak zadržava klijavost 4-5 godina. Kad biljke malo porastu, preporučljivo je otkinuti mlade sporedne izdanke i prvo njih iskoristiti kao začin, jer će se biljka tada bolje razvijati. Na jesen prije prvih mrazeva bosiljak se može presaditi u cvjetne lonce pa ćete njegove listove moći koristiti kao svježi začin gotovo do polovine zime. Valja, međutim, napomenuti da se bosiljak ne upotrebljava samo kao začin, to je i ljekovita biljka koja pomaže kod kašlja, prehlade, bolova u želucu, služi za smirivanje i djeluje antibakterijski, te ubrzava zacjeljivanje rana.
Osim toga, ako bosiljak posadite u vrt pored rajčice ili krumpira, tjerat će štetnike od ovih povrtnih kultura jer mnogi štetnici ne podnose njegov miris.