Objavljeno 11. svibnja, 2015.
U posljednjih 10 godina nema izraženijeg porasta broja oboljelih u Osječko-baranjskoj županiji
Rijetko tko danas nije čuo za HIV i AIDS. Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu je krajem 2013. godine živjelo 35 milijuna HIV pozitivnih osoba.
Najveći teret ove pandemije nosi Afrika s udjelom od 70 % od ukupnog broja oboljelih. Iako se virus proširio cijelim svijetom, on sam identificiran je tek prije par desetljeća, početkom 80-ih godina. Koliko zapravo znamo o samom podrijetlu virusa? Gdje je sve počelo? Kako je HIV prvi put ušao u ljudsku populaciju? Zašto se epidemija munjevito proširila cijelim svijetom?
HIV (skraćenica od engleskog naziva - human immunodeficiency virus) je virus koji uzrokuje AIDS. Dva su tipa HIV virusa, HIV-1 i HIV-2. HIV-1 je virus koji je dominantan u svijetu, a HIV-2 uglavnom je ograničen na zemlje Zapadne Afrike. Brojni dokazi upućuju na to da je HIV nastao od virusa koji uzrokuje infekciju različitih vrsta primata u Africi, a zove se SIV (simian immunodeficiency virus) ili doslovno virus majmunske imunodeficijencije. Kako je došlo do ulaska virusa u ljudsku populaciju? Brojne su teorije koje su pokušale dati odgovor na ovo pitanje, a najvjerojatnija je ujedno i najjednostavnija teorija. Vjeruje se da je do ulaska došlo u populaciji afričkih lovaca i njihovih obitelji koji su lovili primate i jeli njihovo meso. Tijekom tih aktivnosti redovito je dolazilo do kontakta s krvlju primata inficiranih majmunskim tipom virusa koji se s vremenom prilagodio na čovjeka.
Virus je identificiran tek 1983. godine i epidemija AIDS-a je počela upravo 80-ih godina prošlog stoljeća, sam virus ušao je u ljudsku populaciju puno ranije. Znanstvenici su ga dokazali u uzorku krvi pacijenta iz Konga koji potječe još iz 1959. godine. Istraživanja pokazuju da je virus ušao u ljudsku populaciju već početkom 20. stoljeća. Zašto se epidemija proširila tek krajem 20. stoljeća? Brojni su čimbenici koji su omogućili naglo širenje virusa upravo u tom razdoblju. Međunarodni transport velikog broja putnika, osobito u interkontinentalnom zračnom prometu, omogućio je brz prijenos virusa u skoro sve dijelove svijeta. Industrija krvnih pripravaka, tj. transfuzije krvi koje su postale rutinska praksa kod različitih medicinskih zahvata, te nagli porast intravenskog korištenja droga koji je počeo 70-ih godina 20. stoljeća olakšali su širenje virusa u populaciji jer u to vrijeme virus nije bio poznat, a dominantan način prijenosa je putem zaražene krvi.
Iako je od prvih slučajeva AIDS-a, tj. završne faze HIV-bolesti prošlo više od 30 godina, HIV se i dalje nalazi u žarištu javnozdravstvenog interesa. Razlog su tome globalna proširenost, unatoč liječenju, doživotno trajanje, ali i veliki ekonomski troškovi koji nastaju tijekom liječenja. Od izbijanja epidemije inficirano je oko 78 milijuna, a umrlo od AIDS-a oko 39 milijuna osoba. Od početka praćenja, u Hrvatskoj je učestalost HIV/AIDS-a na niskoj razini, među najnižima u Europi. Prvi slučajevi HIV-a registrirani su 1985. godine. Od tada do kraja 2014. godine ukupno je evidentirano 1186 HIV pozitivnih osoba. U navedenome razdoblju 435 osoba oboljelo je od AIDS-a, a 176 je umrlo. U posljednjih deset godina godišnje se prosječno registrira 65 novih slučajeva zaraze HIV infekcijom. Prema načinu prijenosa, najznačajniji su muški homoseksualni put (oko 57 %) i heteroseksualni put (oko 31 %), isključivo kod osoba s visoko rizičnim spolnim ponašanjima. Na trećem mjestu po učestalosti kao put prijenosa je dijeljenje pribora za IV korištenje droga (u oko 6 % oboljelih od HIV/AIDS-a). Najviša prevalencija je u gradu Zagrebu i Primorsko-goranskoj županiji (više od 20 na 100.000 stanovnika). Najniža u županijama središnje Hrvatske, krajnjem istoku i Ličko-senjskoj županiji (manje od 5 na 100.000). U Osječko-baranjskoj županiji od 1985. do 2013. godine ukupno je evidentirano 65 HIV pozitivnih osoba. Tijekom istoga razdoblja 28 osoba oboljelo je od AIDS-a, a 8 je umrlo. Posljednjih deset godina u Osječko-baranjskoj županiji godišnje se registrira prosječno 4-5 novih HIV pozitivnih osoba, no tijekom promatranog perioda ne uočava se izraženiji porast u njihovom broju.
U Hrvatskoj se već gotovo 30 godina kontinuirano i intenzivno provode mjere sprečavanja, suzbijanja i liječenja HIV/AIDS-a. Iznimno korisnom mjerom prevencije pokazalo se testiranje na HIV/AIDS i ostale SPI, a koje se može učiniti anonimno i besplatno u 10 Centara za dobrovoljno, anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV (CST/HIV savjetovališta) u 8 gradova u Hrvatskoj. Navedena savjetovališta svojim korisnicima pružaju usluge individualnog savjetovanja o HIV/AIDS-u (načinima prijenosa, rizicima, procjeni osobnog rizika korisnika), savjetovanja o drugim SPI i odgovornom spolnom ponašanju, testiranja na HIV, hepatitis B, hepatitis C i sifilis, pomoć pri upućivanju na liječenje i podršku te dijeljenje edukativno-informativnog materijala (brošura, letaka) i prezervativa.
Jedan takav Centar za besplatno i anonimno testiranje (CST/HIV) postoji i u našem gradu, u okviru ZZJZ Osječko-baranjske županije. U njemu rade osobe koje su educirane za taj posao, mogu dati adekvatan i stručan savjet, testirati, te ako nalaz i bude loš, uputiti osobu na pravu adresu, gdje joj se može pružiti daljnja adekvatna medicinska zaštita i liječenje.
Tihana ŠLEZAK, dr. med., Služba za epidemiologiju, ZZJZ Osječko-baranjske županije
U Osječko-baranjskoj županiji godišnje se registrira prosječno 4-5 novih HIV pozitivnih osoba