Organizirana znanstvenoistraživačka djelatnost u Republici Hrvatskoj odvija se na sveučilištima i znanstvenim institutima.

Budući da se nove spoznaje u znanosti pojavljuju brzo i u velikom opsegu, od sveučilišnih nastavnika očekuje se da osim bavljenja nastavom i stručnom djelatnošću budu i uspješni znanstvenici. Na taj način postaju osposobljeni svojim studentima prenijeti najnovija znanja i vještine.

Što znači biti uspješan znanstvenik - o tome bi bilo zanimljivo provesti anketu među znanstvenicima i otkriti koliko ima različitih mišljenja. Ipak, osnovno je da znanstvenik svojim djelovanjem pridonese razvoju znanja, što može biti otkriće nečega sasvim novog, ali i nova kombinacija postojećih znanja koja omogućava novu perspektivu u izučavanju nekog problema i traženju rješenja. Da bi netko postao uspješan znanstvenik prva pretpostavka je kvalitetno školovanje od osnovne i srednje škole, preko sveučilišnog preddiplomskog i diplomskog studija. Nakon toga osoba koja želi biti uspješan znanstvenik mora se detaljno upoznati sa svim relevantnim rezultatima znanstvenih istraživanja u nekom užem području znanosti, primjerice menadžment, istraživanje gena, analiza i grupiranje podataka, optimizacija i slično. To se najčešće postiže u okviru odgovarajućeg doktorskog studija, ali postoje i drugi načini (poslijediplomski specijalistički studiji, samostalni rad i drugo).

Rezultati znanstvenoistraživačkog rada objavljuju se u specijaliziranim znanstvenim časopisima i znanstvenim knjigama, a predstavljaju se i na međunarodnim znanstvenim skupovima. Netko tko želi biti uspješan znanstvenik posredovanjem znanstvenih časopisa i znanstvenih skupova mora redovito pratiti nova znanstvena dostignuća u području kojim se bavi Pretraživanje znanstvene literature obavlja se preko odgovarajućih baza podataka. Pristup ovim informacijama vrlo je skup. Primjerice, samo godišnji pristup Elsevierovim bazama podataka za Republiku Hrvatsku košta oko 12 milijuna kuna. To znači da svaki znanstvenik iz RH može besplatno pretraživati baze kao što su WoS, SCOPUS i Current Contents. Ovo pretraživanje uključuje pristup sažetcima radova, a u posljednje vrijeme i pristup popisu korištene literature, najvažnijim naznakama (Highlights), grafičkom sažetku, a u nekim slučajevima moguće je preuzeti i cijeli rad, koji se najčešće mora dodatno platiti (otprilike 30 do 40 američkih dolara). Prisustvovanje ili sudjelovanje na znanstvenim konferencijama također nije besplatno. Osim uobičajenih putnih troškova, potrebno je platiti i odgovarajuću kotizaciju (najčešće u rasponu od 100 do nekoliko tisuća dolara).

To još uvijek nije dovoljno da bi netko postao uspješan znanstvenik. Da bi se napravio novi doprinos u nekom znanstvenom području najčešće je potreban uporan eksperimentalni istraživački rad, konzultantski i suradnički rad s drugim znanstvenicima iz tog područja i, konačno, potrebno je imati i nešto što se obično zove: “znanstvena sreća”. I kada znanstvenik zajedno sa svojim suradnicima uspije doći do nove znanstvene spoznaje, potrebno je o tome obavijestiti prvenstveno znanstvenu zajednicu, ali i širu javnost, a to znači opisati istraživački problem, način kako je istraživanje provedeno te u konačnici što se istraživanjem saznalo. Rad se piše po strogo definiranim pravilima, najčešće na engleskom jeziku.

Nakon toga potrebno je izabrati časopis u koji će se rad poslati s ciljem njegova objavljivanja. Znanstveni časopisi također su rangirani prema kvaliteti objavljenih radova. Znanstvenik sam mora procijeniti svoj rad i poslati ga u časopis odgovarajućeg ranga. Pri tome se uvijek teži objavljivanju rada u što bolje pozicioniranom časopisu, ali precjenjivanje vlastitog rada nije dobro jer lako može završiti odbijanjem od strane uredničkog odbora časopisa u koji je rad poslan. Uredništvo znanstvenog časopisa provodi recenzentski postupak koji najčešće uključuje bar dvije nezavisne anonimne recenzije vrhunskih stručnjaka toga područja. Ako sve ide dobro, nakon nekoliko izmjena rada može doći do njegova prihvaćanja i objavljivanja. Cijeli recenzentski postupak obično traje 3 - 6 mjeseci, ali može potrajati i do nekoliko godina. Ako je rad odbijen, potrebno ga je preraditi i poslati u neki drugi časopis. Objavljeni rad postaje intelektualno vlasništvo izdavača znanstvenog časopisa. Sličan postupak provodi se i u cilju objavljivanja radova u zborniku radova znanstvenog skupa.

Korištenje financijskih sredstava za znanstvenoistraživački rad podliježe strogim pravilima ponašanja u znanstvenoj zajednici, pri čemu je istraživačka etika najvažnija. Međutim, potrebno je upozoriti na oprez, jer čak i u ovakvoj djelatnosti postoji mogućnost postati plijenom takozvanih “znanstvenih predatora” (grabežljivaca). Primjerice, već dugo postoji izdavačka kuća koja izdaje publikaciju “Who is Who” koja po svijetu traži naivne dajući im nepripadajuću važnost, a onda im skupo prodaje svoje knjige i certifikate.

Druga, puno opasnija i perfidnija pojava javlja se u području izdavaštva znanstvenih časopisa. Odnedavno se pojavio veliki broj (oko 350) sumnjivih izdavačkih kuća s velikim brojem naslova “znanstvenih časopisa” koji za objavljivanje radova traže financijsku naknadu (Author Pays Model Journals) u pravilu od 500 do 1500 američkih dolara. Za uzvrat nude “brz i učinkovit recenzentski postupak” i brzo objavljivanje radova. Zainteresirani čitatelj više o tome može saznati u članku: Jeffrey Beall, Criteria for Determining Predatory Open-Access Publishers i na internetskoj stranici http://scholarlyoa.com.

(Slavica Singer, Rudolf Scitovski)