Domaća tvrtka za poslovni konzalting Altius savjetovanje provela je istraživanje među dijelom kontrolera koji su sudjelovali na nedavnoj, uspješno završenoj Sedmoj hrvatskoj konferenciji o kontrolingu.

Ispitivanjem su obuhvatili 46 kontrolera koji su odgovaranjem na četiri postavljena pitanja omogućili uvid u stanje na hrvatskoj kontrolerskoj sceni. Iako otkriva probleme u poslovanju, kontroling koristi manje od 25 % tvrtki.

“Više od polovine ispitanika smatra da kontroling u svom poslovanju koristi manje od 25 % domaćih tvrtki, 37 % ih procjenjuje da je raspon tvrtki koje koriste kontroling između 26 i 50 %, dok 9 % ispitanih smatra da je kontroling u Hrvatskoj implementiran u poslovanje između 51 i 75 % tvrtki. Kada je riječ o ulozi kotrolinga u identifikaciji problema u poslovanju, ispitanici su još složniji, pa je njih gotovo tri četvrtine (72 %) istaknulo kako kontroling pomaže pri identifikaciji problema u poslovanju. Naime, 26 % ispitanih ustvrdilo je da kontroling pomaže ponekad, dok je svega jedan ispitanik smatra da kontroling uopće ne pomaže pri detektiranju problema”, stoji, između ostaloga, u priopćenju koje su nam poslali.

„Rezultati istraživanja vrlo vjerno ocrtavaju stanje na kontrolerskoj sceni koja se može sažeti u sljedećoj rečenici: Veliku korist kontrolinga prepoznalo je premalo menadžera, a oni koji jesu, većinom još uvijek nisu spremni prihvatiti sugestije koje bi pomogle u korekciji loših upravljačkih odluka”, navela je Andreja Švigir, direktorica tvrtke Altius savjetovanje.

Smatraju li menadžeri kontrolerske sugestije osobnom kritikom?

Pitanje o spremnosti menadžementa da prihvati sugestije koje bi mogle pomoći u korekciji loših upravljačkih odluka, donijelo je zanimljive rezultate: 54 % ispitanih kontrolera tvrdi da im kontroling ponekad i pomogne preporučiti proceduru koja bi sanirala posljedice loše menadžerske odluke, međutim, uprava rijetko uzima u obzir preporuke. Čak 46 % ispitanika tvrdi da im kontroling često pomaže pri donošenju preporuka upravi te da, još važnije, spomenute preporuke uprava često uzima u obzir. Premda razlika nije prevelika, ona ipak pokazuje da čak i kad je kontroling implementiran u poslovanje tvrtke, u većini slučajeva nema dovoljan utjecaj na korigiranje loših menadžerskih odluka. Rezultati ankete također pokazuju da su uprave većinom spremnije na implementaciju kontrolinga u niže razine poslovanja, što ne bi trebao biti slučaj, budući da se najvažnije, a samim time i najriskantije odluke donose na višim razinama, te u skladu s tim trebaju i pomoć kontrolera.

Posljednje anketno pitanje nije ponudilo previše napetosti, pa s priličnom sigurnošću možemo ustvrditi da se u hrvatskoj kontrolerskoj praksi uglavnom koristi kombinacija formalnog, tj. znanstvenog, te društvenog, odnosno psihološkog kontrolerskog pristupa. Tako se za tu mogućnost opredijelilo 63 % ispitanika, dok su zasebno ponuđeni pristupi prošli znatno lošije, pa je društveni/psihološki pristup istaknulo 26 % ispitanika, dok je u samo 11 % tvrtki na snazi isključivo znanstveni, odnosno formalni kontroling.