Objavljeno 5. svibnja, 2015.
Prognano je između 12 i 15 milijuna civila njemačke nacionalnosti iz istočne Europe
ĐAKOVO – Sedamdeseta obljetnica progona Nijemaca nakon završetka Drugog svjetskog rata prošlog je vikenda obilježena u selu Krndija, nedaleko od Đakova. Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, nizom komemorativnih aktivnosti obilježava početak progona njemačke manjine. Brojke govore kako je prognano između 12 i 15 milijuna civila njemačke nacionalnosti iz čitave istočne Europe. Kod spomenika na krndijskom logoraškom groblju položeni su vijenci, nakon čega je služena sveta misa u mjesnoj crkvi. Na groblju se okupila i nekolicina preživjelih koji su se i nakon sedam desetljeća emotivno prisjetili mračnog vremena kada je pod krinkom “humanog preseljenja” u progonu stradalo oko dva milijuna osoba. Kalvariju '45. preživio je i nekadašnji saborski zastupnik Nikola Mak.
- Ovdje, na ovom groblju, pod ovom travom leži moja draga prijateljica, četverogodišnja Kadika Albreht. To je prva žrtva u ovom logoru. Naime, mi smo bili za protjerivanje, saveznici nas nisu primili na Dravogradu, pa smo se vraćali natrag. U tom povratku od Velike Pisanice do Valpova zastali smo ovdje u Krndiji jer je selo bilo prazno, odmorili smo se, međutim, mala djeca su se razbolijevala od difterije, ospica, šarlaha... U mojoj intimnoj uspomeni je ta mala Kadika, prva žrtva sahranjena na početku ovog logoraškog groblja - kazao nam je Mak. Samo 14 godina imao je Jozef Bischof, rodom iz Kozarca, kada su ga zajedno s cijelom obitelji otjerali u logor.
– Bio sam u radnim logorima na svim pustarama, od 1945. Kada nas tjerali na kampanju u šećeranu, a kasnije u Valpovo. Poslije smo išli za Beli Manastir, tamo su nas vagonirali i vozili po pustarama. Kad sam 30. travnja 1946. izašao iz logora, nije bilo posla, mama i ja smo otišli kod strica nedaleko od Jagodnjaka. No, on je imao troje djece i jednu kravu, nije bilo hrane, a bilo je gladi. Držao nas je tjedan dana, a onda nas poslao dalje, nije imao ni za svoju djecu, prisjeća se teškog vremena Bischof. U jednom od logora, dodaje, gotovo je umro. Ipak, obitelj je uspjela preživjeti, a njega je život nosio i 'školovao', pa je tako poslan na tečaj za vozača traktora, pa u Sloveniju u melioracijsku školu. Završio je i majstorski ispit, radio je kao vozač, geometar, mehaničar, trgovac...
Predavanje je nakon mise održao dr. Vladimir Geiger s Hrvatskog instituta za povijest, koji je istaknuo kako konkretni podaci do kojih se došlo na temelju vrlo necjelovitih i izvornih arhivskih dokumenata, kada je riječ o logoru Krndija, pa i ostalih logora za Nijemce, govore da se broj stradalih u logoru Krnidja kreće između tisuću do tisuću i pol osoba.
– Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske iz 1945., kroz logor je prošlo više od 3500, a prema nekim drugim podacima i 4000 logoraša. Kako napominju, Krndija je bila idealna za internaciju žena, starijih osoba i djece, za razliku od drugih logora, poput Valpova, gdje su bili logoraši svih dobnih skupina. Dovoljno je bilo dokazati da je neka obitelj njemačkog podrijetla i ona je bila, osim što su im oduzeta građanska prava i sva imovina, poslana u logore, a odatle su ih htjeli protjerati iz Jugoslavije za Austriju, odnosno Njemačku. Kako Saveznici u ljeto 1945. zatvaraju granice Jugoslavije, trauma i stradanja ljudi njemačkog podrijetla i u Krndiji i u ostalim logorima, produžava se, kazao je dr. Geiger. Poimence se do sada, kaže, utvrdilo više od 300 onih koji su život izgubili u ovom logoru, a dvije trećine bile su žene i djeca.
Maja MUŠKIĆ
Kalež s posvetom
Svetu misu u mjesnoj crkvi u Krndiji predvodio je župnik Đurica Pardon, kome je tijekom misnog slavlja predan kalež s ugraviranom dvojezičnom posvetom. Dar je to, kako nam je rekao Vili Haas, predsjednik đakovačkog ogranka Njemačke zajednice, Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u Hrvatskoj.