Netom proslavljeni Međunarodni praznik rada poslodavac bivše Purisove farme u Sv. Petru u Šumi u Istri svojim radnicima “čestitao” je nedavnim slanjem na – detektor laži.
Krajnje nevjerojatan način zlostavljanja na radnome mjestu. Poligraf je trebao “izreći istinu” o tome kradu li radnici, zakidaju li na vaganju i slično. Nad “trenutkom istine”, kako glasi naziv jednog TV reality showa (no ovdje je u pitanju stvarni život i krajnje uznemiravanje radnika), zgroženi su i u Udruzi Mobbing. Udruga je to za pomoć i edukaciju njegovih žrtava, čija predsjednica Jadranka Apostolovski, svojevremeno i sama žrtva mobbinga koja je zadovoljštinu potražila na sudu i dobila ju, bešćutnost i bizarnost ovog događaja iz Istre komentira riječima: “Na takav tretman ne bi naišli ni zaposlenici državne riznice gdje se radi s tako osjetljivom stvari kao što je novac.”
Ovoj se udruzi dnevno u prosjeku jave četiri osobe – žrtve mobbinga, no ima dana kada ih bude i znatno više. Češće se kao žrtve mobbinga javljaju žene.
- Lani nam se zbog mobbinga obratilo 72 posto žena i 28 posto muškaraca kao žrtava zlostavljanja na radnome mjestu. Najčešće nam se kao žrtve mobbinga javljaju osobe sa srednjom stručnom spremom, potom s visokom, a najmanje sa završenom osnovnom školom. Očito, takvi se ljudi boje za svoj posao, da ne izgube radno mjesto, svjesni da je tržište rada u Hrvatskoj premalo, a oni nekonkurentni zbog svoje nenaobrazbe, pa misle da je bolje šutjeti i trpjeti zlostavljanje na radnome mjestu - kaže Apostolovski.
Mobbing nakon izbora
Na upit kakav je prosječan profil zlostavljača, Apostolovski se poziva na rečenicu poznatog psihijatrijskog stručnjaka dr. Alije Sutovića.
– Dr. Sutović to je opisao rečenicom: Iza svake prepotencije krije se neka impotencija - kaže Apostolovski.
Iako je prva asocijacija da se mobbing češće događa u privatnom sektoru, kaže kako je i javni, državni sektor, iako mu je poslodavac država, itekako poprište zlostavljanja na poslu, pri čemu se misli na promjene vlasti kada dojučerašnji kadar, bez obzira na svu svoju stručnost, kompetencije, iskustvo..., postaje žrtva smjena (stranačke), nepodobnosti i dr., iako žrtva takvog masovnog, strateškog mobbinga s politikom nema veze, niti pripada ijednoj stranačkoj opciji. Udruzi Mobbing najtužnija je činjenica da je još 2006. predstavila Nacrt prijedloga Zakona o sprječavanju zlostavljanja na radu, da ga je preuzeo SDP, tada kao oporba, no da se od tada ništa o tom pitanju nije događalo.
– Mi smo u zemljama regije odradili veliki projekt – osvijestili donositelje zakona u zemljama okruženja pa su Srbija, a potom i Makedonija te Crna Gora, za razliku od nas, donijele poseban zakon o tome - ukazuje Apostolovski.
U sadašnjim prilikama, mobbing se u nas, kaže, rješava trima zakonima – Zakonom o radu, čl. 134., Zakonom o obveznim odnosima u dijelu koji govori o povredi prava osobnosti, povredi časti i ugleda i pravu na duševni mir, kao i Zakonom o zaštiti zdravlja na radu – čl. 51., gdje je poslodavac dužan voditi računa o stresu.
Akademsko “filigransko” zlostavljanje
Mobbing na poslu je loša komunikacija, loša radna klima koja pogoduje ponašanjima koja su nedopustiva. Ima slučajeva i tzv. akademskog, “filigranskog” zlostavljanja, kao i slučajeva tzv. obrnutog, okomitog mobbinga – kada radnik zlostavlja poslodavca.
– Takvih je slučajeva malo, oko pet posto. U privatnoj firmi takav poslodavac lako će se riješiti takvog radnika, no u državnim firmama put je malo teži - kaže Apostolovski. Bez obzira na to koje vrste bio, mobbing vodi žrtvu u stres, u bolest, u bolovanje, u pad radne učinkovitosti i na kraju, nažalost, neki slučajevi mobbinga završili su tragično, smrtnim ishodom za žrtvu.
Apostolovski navodi dva primjera koja su završila smrtnim ishodom - jedne novinarke i jednog liječnika. Njihovi moberi bili su glavni urednik, odnosno ravnateljica zdravstvene ustanove u kojoj je zlostavljani liječnik radio.
– Novinarka je u 42. godini preminula na radnom zadatku nakon telefonskog, krajnje stresnog, neugodnog poziva glavnog urednika koji je bio njegov nastavak zlostavljanja te novinarke na radnome mjestu. Taj je njegov telefonski poziv bio kap koja je prelila čašu njenog stresa - stradalo joj je srce... Liječnik, koji se stalno opirao stresu zbog zlostavljanja od strane ravnateljice, nakon jednog sastanka samo se srušio... Srce... - priča Apostolovski.
Suzana ŽUPAN
MANJI BROJ ŽRTAVA POTRAŽI PRAVNU ZADOVOLJŠTINU
Izvanredni profesor Mario Vinković, osječki voditelj Jean Monnet katedre za europsko radno pravo, ističe kako je u Hrvatskoj problem što mobbing pojmovno nije definiran našim zakonodavstvom, kako do danas nismo dobili ni poseban zakon, niti stavak zakona koji ga definira. “Nemamo normativnu definiciju mobbinga u hrvatskom pravnom sustavu”, kaže Vinković podsjećajući kako je nacrt prijedloga Zakona o sprječavanju zlostavljanja na radu, na kojem je radila Udruga Mobbing, zgotovoljen još za mandata pretprošle vlade, da se našao i pred sabornicima, no da oni nikada nisu došli do te točke dnevnog reda. “Možda nije nužno da se donosi poseban zakon nego da se u postojećem pravnom okviru to pitanje pobliže uredi i redefinira”, dodaje prof. Vinković, koji je i sam godinama pravno pomagao udruzi Mobbing. Na upit koliko mobbing završava u sudnici, odgovara da pravnu zadovoljštinu potraži manji broj žrtava. Razlog - velika nezaposlenost i strah ljudi od gubitka radnog mjesta. Tu je i problem svjedoka koje je teško naći, jer se boje za svoja radna mjesta. Ističe kako u ozbiljnim kompanijama provode psihotestiranja pri kojima se locira potencijalni zlostavljač, ali i potencijalna žrtva. Za slučaj s detektorom laži kaže da kao pravnik ne bi odmah definirao kao mobbing jer, ističe, mobbing mora pratiti sustavnost.
PSIHOLOZI: ZLOSTAVLJAČ ISKAZUJE SVOJU MOĆ
“Moram izreći stav koji odudara od općenitog stava o mobbingu - da smo možda malo pretjerali s tom kategorijom mobbinga, pa u njega 'trpamo' sve i svašta, slično kao i s djecom i pedofilijom, gdje nam je i najbezazlenija gesta milovanja djeteta po glavi odmah pedofilija, pa se učitelji i drugi boje i taknuti djecu”, kaže psihologinja dr. Mirjana Nazor. “Čini mi se da ima malo pretjerivanja u tome. Neki su ljudi malo ležerniji u komunikaciji da zagrle nekoga, taknu nekoga, no nisam naivna kako bih mislila da mobbinga nema. No, neka ponašanja nemaju taj predznak, iako ima ljudi koji na taj način iskazuju svoju moć i žele tako postići svoj cilj. Pomaže tome i ogromna nezaposlenost, dio onih koji su žrtve toga nema izbora i zlostavljači su svjesni toga”, kaže Nazor.
NAJMANJE PRISUTAN U SKANDINAVIJI
Mobbing je najmanje prisutan u zemljama Skandinavije, kaže Jadranka Apostolovski. “Švedska nema poseban zakon o njemu, no oni to pitanje imaju dobro riješeno. Drukčijeg su mentaliteta, s drukčijim međuljudskim odnosima, imaju drukčiji zakon o radu. Mobbing drukčije kotira u mediteranskim zemljama, a tu je i Hrvatska, s mediteranskim temperamentom ljudi. Nama su neke stvari u ponašanju i komunikaciji normalne, a u Švedskoj ili Finskoj su neprihvatljive. Tu su i kulturološke razlike”, kaže Apostolovski.
IZA SVAKE PREPOTENCIJE
krije se impotencija - tvrdi psiholog Sutović