Objavljeno 4. svibnja, 2015.
Infekcije se najčešće pojavljuju u mladoj, generativno sposobnoj populaciji
HPV genitalne infekcije sve su više predmetom istraživanja s obzirom na njihovu relativno visoku učestalost unutar skupine spolno prenosivih infekcija, sklonost recidivima, dugotrajno liječenje i mogućnost povezanosti s pojavom zloćudnih bolesti.
Osim toga, važno je napomenuti da se HPV genitalne infekcije najčešće pojavljuju u mladoj, generativno sposobnoj populaciji, te je stoga njihovo uspješno praćenje i liječenje obveza svakog društva koje teži napretku. Procjenjuje se da 50 % svih žena i 80 - 100 % djevojaka u dobi između 18 - 25 godina pri spolnom kontaktu dolazi u dodir s ovim virusom, dok samo oko 30 % djevojaka razvija simptome infekcije. Razlog tomu je spontano samoizlječenje, proces uvelike ovisan o stanju imunološkog sustava inficirane osobe. Slabljenje imunološkog sustava zbog kroničnog emocionalnog ili drugog stresa, loše prehrane, uživanja alkohola i pušenja može biti razlogom promjena u imunološkom odgovoru, koje potiču aktivnost virusa.
U etiološkom smislu treba napomenuti da je do danas utvrđeno oko 150 tipova HPV-a. Na temelju povezanosti prisutnosti pojedinog genotipa HPV-a na vratu maternice i pojave raka vrata maternice možemo odrediti tipove HPV-a. Prisutnost niskorizičnih tipova (6, 11, 41, 43, 44) izaziva pojavu genitalnih bradavica, kondiloma, koje su zarazne i prenose se spolnim odnosom. Visokorizični tipovi virusa (16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52, 56) opasni su utoliko što se povezuju s pojavom abnormalnosti epitela vrata maternice (cervikalna displazija) u odsutnosti bilo kakvih drugih simptoma. Navedena podjela nije konačna, s obzirom na to da se sustavno otkrivaju i klasificiraju novi tipovi HPV-a. Međutim, potrebno je određeno vrijeme da se potvrdi onkogeno značenje svakog pojedinog tipa HPV-a.
Kako dolazi do genitalne HPV infekcije?
Svaka osoba koja je ikad imala genitalni kontakt s osobom koja je inficirana HPV-om može biti inficirana HPV-om. To se odnosi i na muškarce i žene koji infekciju dalje mogu prenijeti na svoje spolne partnere, a da pritom i ne znaju da su inficirani. Tipovi HPV-a koji inficiraju genitalni sustav primarno se šire spolnim putem. Rijetko, tijekom vaginalnog poroda, može doći do prijenosa virusa s majke na dijete. Još rjeđe se kod djeteta koje je prolaskom kroz porođajni kanal došlo u kontakt s virusom nađu kondilomi u predjelu grkljana. 90 % HPV infekcija naš organizam svlada u roku dvije godine i osoba nikada nema klinički vidljivih simptoma. No u nekih osoba HPV infekcija može prouzročiti anogenitalne bradavice ili druge promjene. Nema dijagnostičke metode koja može sa sigurnošću ustanoviti koja će osoba razviti klinički vidljive promjene.
Simptomi
l Anogenitalne bradavice se na koži i sluznici anogenitalne regije najčešće pojave nekoliko tjedana ili mjeseci nakon infekcije. Ne izazivaju nikakve tegobe, osim ovisno o veličini ili lokalizaciji rijetko svrbež ili bol. Dijagnosticiraju se kliničkim pregledom anogenitalne regije (šiljasti ili ravni kondilomi i drugo). Ako se ne liječe, bradavice se mogu povećavati u broju i veličini, ostati iste ili nestati. U 10 - 20 % slučajeva šiljastih kondiloma može se ustanoviti i prisutnost tipa HPV-a visokog rizika, a ravni kondilomi su najčešće prouzročeni tipovima virusa visokog malignog potencijala. Za sada ne postoji specifično protuvirusno liječenje genitalnih infekcija prouzročenih HPV-om, što ujedno znači i povećanu mogućnost ponovne pojave bolesti (recidiv). Recidivi su osobito česti u prva tri mjeseca po završenom liječenju.
l SUPKLINIČKA INFEKCIJA - razumijeva nepostojanje vidljivih promjena na koži i sluznicama kod kojih uz pomoć metode peniskopije, odnosno kolposkopije možemo utvrditi prisutnost HPV infekcije. Za sada prema dostupnoj literaturi nema jedinstvenih preporuka i stavova za liječenje te faze bolesti.
l LATENTNA INFEKCIJA - razumijeva nepostojanje vidljivih promjena na koži i sluznicama, nego prisutnost virusa u tkivu, a dijagnoza se postavlja nakon dokaza prisutnosti HPV DNA u tkivu tipizacijom virusa.
l Najozbiljnija posljedica trajne infekcije onkogenim tipovima humanog papiloma virusa je karcinom vrata maternice kojem prethodi premaligna lezija određenog stupnja (CIN - intraepitelna neoplazija vrata maternice). Osoba najčešće nema nikakvih tegoba dok karcinom nije uznapredovao. Osnovna metoda detektiranja promjena na grlu vrata maternice je redoviti probir PAPA testiranjem (za žene) prema preporukama ginekologa. Karcinom vrata maternice može se razviti godinama i desetljećima nakon HPV infekcije.
l Iako mnogo rjeđe, HPV je uzročnik i respiratorne papilomatoze, ali i karcinoma vulve, vagine, penisa i anusa.
Dr. sc. Nataša RUŽMAN, dr. med., spec. kliničke mikrobiologije, voditeljica Odjela za molekularnu mikrobiologiju mikroorganizama, Služba za mikrobiologiju
Koje su metode liječenja?
Metode liječenja koje se primjenjuju mogu biti destruktivne metode (ekskohleacija, krioterapija, elektrokauterizacija) kojima prethodi primjena lokalnog anestetika ili primjena imunomodulatornih pripravaka. Odluka koja će metoda biti provedena ovisi o proširenosti bolesti, kliničkoj slici te dogovoru terapeuta i pacijenta. Navedene metode liječenja često se kombiniraju.
Prevencija
Prevencija HPV infekcije je odgovorno spolno ponašanje svih dobnih skupina, a osobito adolescenata te program cijepljenja primjenom cjepiva protiv HPV-a tipa 6,11,16 i 18. U Hrvatskoj su registrirana dva cjepiva protiv HPV-a: četverovalentno cjepivo protiv 4 najčešća tipa HPV-a ( 6,11,16 i 18) i dvovalentno protiv 2 najčešća tipa HPV-a visokog rizika (16 i 18). HPV cjepivo definitivno predstavlja značajan pomak u pristupu HPV genitalnim infekcijama. Cjepivo ima isključivo preventivnu, a ne terapijsku ulogu, dakle nije namijenjeno liječenju.