Objavljeno 29. travnja, 2015.
Političari nikad nisu dopuštali da vojska i policija na proslavi budu u prvom redu - kaže Žgela
Okučani 1. svibnja obilježavaju 20 godina od Bljeska - vojno-redarstvene akcije koja je mnogima ostvarila san povratka u rodni dom.
Prvi je u Okučane 1995. godine ušao Antun Zdunić, pripadnik 121. brigade. Danas se na istom mjestu u središtu Okučana prisjeća tog osjećaja sreće i ponosa.
- Bilo je gusto, u centru smo zatekli dosta neprijateljske tehnike. Na putu prema Okučanima tada sam prvi put nakon četiri godine na tenku ušao i u svoje Gornje Bogićevce i svoju kuću. Sreća je bila neopisiva. Rekao sam - to je moj drugi rođendan. Nikada se to ne može zaboraviti - kaže Zdunić. Dodaje kako se nakon dva desetljeća štošta promijenilo, zanos je splasnuo pa ga kao i većinu mještana okučanskog kraja pritišće teška svakodnevica. Bilo je puno obećanja, kaže, a malo se ispunilo. Umirovljeni branitelj u rodnom selu bavi se poljoprivredom, što je nedostatno za šesteročlanu obitelj, pa pokušava zaraditi i drugdje.
Branitelji u drugom planu
- Radim poslove za koje nisam ni sanjao da ću ih raditi - kaže Zdunić, svjestan kako je nedostatak posla osnovni razlog iseljavanja, posebice mladih, pa je i u njegovu selu od nekadašnjih 900 stanovnika ostalo njih 300.
- Komu je u interesu da se ljudi iseljavaju - pita se bivši ratnik koji će se sutra sa svojim suborcima naći na mjestu na kojem su izveli pobjedonosnu akciju oslobađanja Hrvatske, i evocirati uspomene.
Nakon niza godina svečanosti obilježavanja jubilarne godišnjice Bljeska nazočit će i umirovljeni zapovjednik 121. novogradiške pukovnije Željko Žgela. Nije dolazio jer nije bio zadovoljan načinom obilježavanja ovog važnog događaja.
- Govorio sam, vojska i policija bi trebali biti u prvom redu, pozdraviti ljude, ali politika to nikada nije dopuštala - kaže Žgela razočaran i tužan jer se, kaže, kao i većina vojnika nije borio za ovakvu domovinu.
- Braniteljski status je na margini, umjesto da smo ponosni što smo u tome sudjelovali, osjećamo da smo bačeni u drugi plan - ističe.
Besparica i nezaposlenost
Mnogi su se nakon četverogodišnjeg progonstva vratili svojoj kući, a u okučanski kraj stigli su i novi sumještani, uglavnom iz Bosne i Vojvodine. Međunacionalnih problema, ističu, nema, međusobno se druže, no većini nije lako.
- Nema se para, sve je skupo, a živjeti se mora - kaže 74-godišnji povratnik Rade Aleksić iz Vrbovljana dok na tržnici traži jeftinije namirnice, a prodavačica istovremeno kuka jer cijeli dan nije uspjela prodati ni deset jaja. Narod je siromašan, kaže, nedostaje posla.
Na Zavodu za zapošljavanje ove male općine koja ima oko 3500 stanovnika više je od 600 nezaposlenih, a oni s proljećem kreću trbuhom za kruhom. Ta činjenica zabrinjava i dugogodišnjeg načelnika Acu Vidakovića, koji očekuje da će uz pomoć EU fondova riješiti komunalnu infrastrukturu kao podlogu za daljnje projekte. Navodi kako su zbog zakonskih neusklađenosti propali neki pripremljeni projekti, poput pročistača otpadnih voda - što je žila kucavica za oživljavanje gospodarske zone.
- U 20 godina ovdje nije otvoren ni jedan proizvodni pogon, a osim zaposlenih u Šumariji, policiji, vojsci, nekoliko je privatnih tvrtki, uglavnom drvoprerađivača sa 15 do 30 radnika - kaže Vidaković.
Među njima je i Antun Kljaić, vlasnik obrta Fagus u Staroj Gradiški, u kojem se proizvode jednokratne palete. I premda je zadovoljan sigurnim plasmanom, sve više ga zbog smanjenih kvota zabrinjava nedostatak sirovine.
- Imam 14 zaposlenih i htio sam zaposliti još šest jer posla ima, plasman je osiguran i svakom kupcu sam jedini dobavljač, ali sirovine nema. Snalazim se na sve moguće načine - jada se vlasnik.
Marija RADOŠEVIĆ
AKCIJA TRAJALA 36 SATI
Vojno-redarstvena akcija Bljesak započela je 1. svibnja 1995. godinei trajala 36 sati, kada je oslobođeno 500 četvornih kilometara područja, uspostavljen je promet autocestom Zagreb - Lipovac, a istočni dio Hrvatske je opet povezan sa Zagrebom.
SRETNICI SU ONI KOJI RADE
Sretnici su oni koji rade, smatra mlada Anita Marjanović, koja se sa suprugom iz Vinkovaca doselila u Okučane, gdje s dvoje djece žive kao podstanari od socijalne pomoći. Ipak, vjeruje u bolje sutra. A tomu se nada i načelnik općine, ističući kako je unatoč svim teškoćama okučanski vrtić pun mališana, a osmoljetku pohađa čak 500 učenika, kojima treba osigurati bolju budućnost. Zbog toga poručuje političarima koji će u ovome mjestu proslaviti dva desetljeća oslobodilačke akcije Bljesak, da 3. i 4. svibnja ne zaborave Okučane.