Jubilarno, 25. izdanje popularnog i uglednog Festivala hrvatske drame Marulićevi dani, koji se održava u Splitu, osječkim je kazalištarcima bio više nego - pun pogodak. Naime, na sinoć održanoj svečanoj dodjeli nagrada (čime je festival i završen), ekipa osječkog HNK - koja se tamošnjoj publici, kolegama, a posebice žiriju predstavila (i svidjela) ovosezonskom uspješnicom “260 dana” (dramom Marijana Gubine, u režiji Dražena Ferenčine) - ovjenčana je dvjema nagradama: nagradom publike te za najbolju dramatizaciju (Ana Prolić).

S obzirom na to da su u međunarodnoj konkurenciji predstave iz zemalja u okruženju (širi kulturološki krug), već je i sam plasman uspjeh, slaže se - već dva i pol tjedna bivši - ravnatelj Drame, Vjekoslav Janković, ponosan što osječkom HNK-u to nije prvo sudjelovanje na Marulićevim danima, ali je prvo - vrlo uspješno.

- Godinama imamo ritam svake druge godine ići u Split, što je već veliki uspjeh. Mi ovu predstavu od milja zovemo 'mali Unterstadt' zbog popularnosti kod publike, ali i zbog teme. Ljudi nas često pitaju zašto smo toliko čekali na predstavu o Domovinskom ratu i stradanjima, obitelji - pojašnjava Janković, ne krijući da je njemu i čitavom ansamblu osobito draga nagrada publike. Iako Split nije područje pogođeno ratom poput Slavonije, u predstavi je izražena suigra glumaca i publike, pa nije nedostajalo ni suza ni rupčića.

- Pet smo se puta vraćali na scenu, a neki su nam i u garderobu došli čestitati, zahvaliti i podijeliti s nama dojmove, sjećanja. Mislim da Osijek i Split imaju neku tajnu ljubav, a naše predstave tamo uvijek dobro prođu - pojašnjava Janković. Ponosni su kazalištarci i na nagradu za dramaturšku preinaku jer je to priznanje struke. Prva su to priznanja predstavi čiji repertoarni život traje od listopada prošle godine. No zato su gotovo neprestano na gostovanjima. Slijedi im gostovanje na Festivalu glumca i na BOK-u. HNK, kaže Janković, nema dostatnu logistiku da gostuju onoliko koliko bi publika htjela.

- Mogli bismo otići na 20-dnevnu turneju i igrati dvije predstave dnevno. Uistinu je ovo hit-predstava, za koju je važno da ju je prepoznala publika. Ima jaku terapeutsku, iscjeliteljsku snagu jer ljudi koji su prošli neku patnju, vole i žele podijeliti svoju bol - napominje Janković.

Unatoč tom “križnom putu” koji je predstava prošla, Janković ističe “šesto čulo” koje je imao tadašnji intendant Božidar Šnajder i usudio se postaviti to na repertoar. Svaki su se trenutak i svaka neprospavana noć - isplatili, zaključuje Vjekoslav Janković, priznajući da obožavaju nagrade i da su slatke, posebice zaslužene jer su - rijetke.N.Vekić