Na pitanje što je po definiciji burnout i o kakvom se sindromu radi, odgovara dr. sc. Tihana Jendričko, po struci psihijatar, psihodramski terapeut i integrativni psihoterapeut.

Dr. Jendričko ima dugogodišnje iskustvo individualnog psihoterapijskog rada, kao i rada sa psihodramskim grupama, u kliničkom i nekliničkom setingu. Autorica je više znanstvenih i stručnih radova, a zapažena je i kao autorica triju knjiga pjesama. Od 1998. do 2012. godine bila je zaposlena u Klinici za psihijatriju Kliničke bolnice Dubrava, a od 2012. godine radi u Klinici za psihijatriju Vrapče, Zavodu za socijalnu psihijatriju.

- Burnout ili sindrom izgaranja stanje je psihičke, emocionalne i fizičke iscrpljenosti koje je prouzročeno prekomjernim i dugotrajnim stresom. Također, to je odgođeni odgovor na razne kronične stresne događaje vezane uz radno mjesto, a takvo stanje posljedično prouzročuje smanjenu produktivnost na poslu. Ako se ne uspiju uskladiti zadaci, ideje i ciljevi s njihovim ispunjavanjem, u konačnici se javlja iznimna iscrpljenost, napetost i nezadovoljstvo, što na kraju dovodi do sindroma izgaranja.

Kod razvijenog sindroma izgaranja javlja se umor, nesanica, obično uz česta buđenja, osjećaj iscrpljenosti uz smanjenu radnu efikasnost, razdražljivost, eksplozivnost, nervoza, malaksalost, potištenost, osjećaj beznađa i gubitka, pesimizam, glavobolja, želučane tegobe, bol u leđima te narušen odnos s kolegama. Karakterizira ga također gubitak radne sposobnosti, depersonalizacija i emocionalna iscrpljenost. Kod depersonalizacije javlja se negativan i ciničan odnos prema klijentima te postupno distanciranje, nestrpljivost i gubitak zanimanja za klijenta. Osoba ima osjećaj da je preopterećena poslom pa postaje emocionalno, ali i tjelesno iscrpljena. Osjeća da gubi snagu i volju za poslom. Zbog osjećaja da gubi kompetentnost i da je sve neuspješnija, dolazi do gubitka radne sposobnosti.

Mnogi stručnjaci govore da burnout nije jednoznačan, odnosno da sadržava nekoliko “koraka” koji postupno dovode do zdravstvenih tegoba. O čemu se radi?

- Sindrom izgaranja možemo podijeliti u nekoliko faza:

1. Faza medenog mjeseca - prevladava veselje zbog posla, entuzijazam, osjećaj ispunjenosti.

2. Realnost - sve više dolaze do izražaja nedostaci, broj zadataka se povećava, a zadaci su sve teži. Zbog toga se ulaže sve više truda i vremena, rad je sve naporniji, a javlja se osjećaj nezadovoljstva, razočaranosti i frustriranosti.

3. Faza razočaranja - prevladava umor, ljutnja, nervoza, kritičnost prema kolegama i nadređenima, smetnje spavanja uz promjene tjelesne težine. Sve je naglašenija depresija i tjeskoba, a povećava se učestalost obolijevanja.

4. Faza alarma - dominira iscrpljenost, gubitak samopouzdanja, osjećaj stalnog neuspjeha i nesposobnosti da se išta promijeni.

Što sve treba znati kako bi se burnout preduhitrilo i s njim se suočilo na pravi način?

- U rješavanju sindroma izgaranja važno je:

1. Identicificirati postojanje problema - prepoznati koji su to stresori u radnom okruženju, kako su oni povezani sa sindromom izgaranja te depresivnim i anksioznim smetnjama.

2. Pronaći način kako se nositi s ovim sindromom.

3. Pokušati izbjeći razvoj sindroma.

4. Provesti oporavak od sindroma.

Sindrom izgaranja liječi se psihoterapijom i savjetovanjem, posebice u fazi kada se jave negativni odnosi s kolegama, distanciranje, depersonalizacija, povlačenje u sebe, emocionalna iscrpljenost i gubitak radne sposobnosti. Važno je voditi računa o stresorima koji su prouzročili pojavu sindroma.

Što dakle činiti kako bi se uspjelo u izbjegavanju sindroma izgaranja?

- Nužno je sljedeće:

Usredotočiti se - koncentrirati se na rad i argumentirati svoje mišljenje.

Naučiti reći NE.

Ojačati samosvijest.

Promijeniti posao.

Tko ne može promijeniti posao - treba promijeniti stav (postavljanjem i držanjem svojih granica).

Izbjegavati poslove u kojima se uvijek daje sebe drugima, posebno osobe koje ne znaju primati od drugih.

Ne dopustiti da posao bude najvažniji u životu, jer prekovremeni rad negativno utječe na sposobnost da se posao obavlja duže razdoblje.

Pronaći kolege s kojima je moguće podijeliti svoje probleme.

Planirati i organizirati svaki dan.

Zadržati aktivan društveni život i hobije.

U suočavanju sa stresom kod ovog sindroma korisno je usvojiti zdrave stilove života, redovito se i zdravo hraniti, izbaciti ili smanjiti kofein, nikotin i šećer, baviti se tjelesnom aktivnošću kako bi se održala tjelesna kondicija. Pritom si treba osigurati dovoljno odmora i vremena za spavanje, promijeniti raspored obveza na poslu ili kod kuće, prekinuti aktivnosti koje nisu nužne a postale su opterećenje. (D.J.)