S jednim od dugo vremena najutjecajnijih ljudi u hrvatskoj politici, nezavisnim saborskim zastupnikom Slavkom Linićem, razgovarali smo o nizu aktualnih društveno-političkih pitanja.
Izlazi li Hrvatska doista iz krize, kako tvrde pojedini ministri ovih dana?
- Nažalost, ne. Ključni odgovor je: kraj 2011. godine - 1,5 milijuna zaposlenih. Prognoze vlade u proračunu za 2015. godinu kažu da ćemo doći do 1,3 milijuna zaposlenih, a sada nas radi milijun i 340 tisuća. Dakle, s manje zaposlenih ne može se izići iz krize. Krupne investicije u HEP-u, Ini i HŽ-u ne događaju se ni u 2015. Usporeno ide i povlačenje sredstava iz europskih fondova. S druge strane, oteli su jedinicama lokalne samouprave dio prihoda, a sada radi prekomjernog deficita uzimaju i dobit trgovačkih društava, što znači da nema novca ni za investicije. Mi, nažalost, imamo gotovo četiri godine mandata Vlade bez ijedne investicije! Ne pamtim vladu koja nije ulagala u državne investicije. A kada smo se zaduživali vani, okosnica razvoja i rasta trebale su biti i državne investicije. Bitne reforme još nisu provedene, a kada ih jednom provedemo, što mislite koliko ćemo biti dužni? Teško da možete zamisliti tu cifru. Sve to mi moramo vratiti. A bez tih reformi nema gospodarskog rasta. Porezna reforma je, pak, otimanje gradovima i općinama koji su nešto gradili, a sada nemaju otkuda. Javnim poduzećima otmete svu dobit i gurate u proračun da biste smanjili deficit, a još uvijek ste na 18 milijardi. Iz čega ćemo onda financirati investicije, tko će ulagati? Ne vidim ta radna mjesta. To je toliko depresivno da je tragično. Ovo što govorim, govorim zato što sam jako, jako razočaran što smo ove četiri godine propustili.
Kako komentirate dodatne rezove u proceduri prekomjernog deficita koji su predstavljeni prije nekoliko dana, a uvedeni na zahtjev Europske komisije?
- Tko će više vjerovati Milanoviću i Vladi kada je sve to napisano u Programu koji smo izradili još u travnju 2014. godine - uštede, smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru, spajanje agencija, reforme zdravstva, obrazovanja i socijalne politike, uspješnije vođenje trgovačkih društava. Vlada je to usvojila i poslala Europskoj komisiji kao svoj program bitke protiv prekomjernog deficita. I što vidimo? Da nakon godinu dana ponavljamo iste stvari, i to u izbornoj godini. Ukratko - imamo neuspješnu vlada koja svoje programe ne provodi.
VJEROVALI SU LAŽIMA
Je li javni dug, prema novoj metodologiji, na svom povijesnom maksimumu, ipak pod kontrolom kako tvrde vladajući?
- On je prevelik, 85 posto javnog duga je zaista zabrinjavajuće. Javni dug je i u Hrvatskim autocestama, no ipak imamo autoceste, a javni dug za Hrvatske željeznice je tragedija. Nerestrukturirana tvrtka, vozni i vučni park star više od 50 godina, bez posla i s prugama na kojima se 'juri' 35 kilometara na sat. A nemamo ulaganja, restrukturiranja, ni modernu tehnologiju. Ni u HEP-u nema ulaganja ni efikasnosti. U Hrvatskim šumama također nije provedeno restrukturiranje. Nismo riješili ni mirovinski sustav, koji svaku godinu 'proizvodi' 17,5 milijardi kuna deficita u proračunu. To znači da ćemo, kada to provedemo, povećati javni dug i da se Vlada dosad nije borila s njegovim rastom.
Koliko ste zadovoljni rezultatima provedbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnim nagodbama, koji je bio predmet brojnih sporenja u javnosti?
- Najbolje su vam ocjene HNB-a, koji kaže da banke ne mogu plasirati novac u privredu jer se nisu dovoljno razdužile. A sustav razduživanja je bio upravo kroz predstečajne nagodbe. S druge strane, Milanović je obračunom sa mnom kriminalizirao predstečajne nagodbe. Da ne govorimo o sucu Kolakušiću, koji je sebi dozvolio da kao sudac ne radi - ne sudi, nego politizira i kriminalizira predstečajne nagodbe. Na to se bio uhvatio i dio medija, koji je u svemu tome vidio kriminal. A to je jedan instrument koji svuda u svijetu služi da biste pomogli gospodarstvu koje je pokleknulo u nekretninskom biznisu, da čuva radna mjesta. I u velikim poduzećima većinom se vlasništvo izgubilo, ali su ostala očuvana radna mjesta. Nakon nešto više od dvije godine provedbe obrađeno je 7800 predmeta. Od toga je samo 2200 pozitivno, rekao bih da je moglo i više. Da Milanović i javnost kroz medije to nisu kriminalizirali, da smo imali odgovornije banke koje bi u tome više sudjelovale, mogli smo spasiti i više radnih mjesta. Ali, i ovako smo ostali na 33.000 spašenih radnih mjesta. Efekti su mogli biti mnogo veći da smo odgovorna država gdje bi se ovakve reforme podržavale. Kao što vidite, od svih tih priča o kriminalu, tu nema velikih istina.
Kako danas gledate na svoj razlaz od premijera Milanovića te postoji li i dalje šansa vašeg povratka u SDP, ako se dogode promjene u vrhu stranke?
- Zbog neuspješnog vođenja politike, a prije svega zato što nemamo investicija u energetiku, željeznicu i željezničku infrastrukturu te hrvatsku proizvodnju, a tu prije svega mislim finalnu proizvodnju i potporu prehrambenom sektoru, koji je jedini uspješan u privatnim rukama, ne vjerujem da SDP može dobiti potporu građana na izborima. Zapravo Milanović više ne zna što je SDP, jer kaže da su liberali, da su više u centru, i da napuštaju socijaldemokraciju. Bojim se da stranka koja nema svoj program i identitet teško može dobiti izbore. Vidjet ćemo što će biti sa strankom nakon izbora.
Ne isključujete svoj povratak u stranku jednog dana...?
- Imam već previše godina. Ja sam ratovao s Milanovićem, a mene su članovi Glavnog odbora isključili. Prema tome, ako oni više vjeruju Milanoviću, koji je lagao o meni, što se poslije potvrdilo, onda nemam više što tražiti u takvoj stranci.
A kako komentirate njegove nesporazume s novom predsjednicom?
- Milanović je osoba takvog karaktera da ne razgovara ni sa 'svojim' predsjednikom Sabora, gospodinom Lekom, ni s predsjednicom Ustavnog suda, a bogme nije razgovarao ni s bivšim predsjednikom države. On je sam sebi dovoljan, autističan, osoba koja svoje neznanje i nesposobnost skriva bježeći od komunikacije. Ja to tako tumačim.
Nije li i predsjednica svojom komunikacijom s njim utjecala na taj odnos?
- Predsjednica je možda rekla nekoliko stvari više u kampanji. Ali u kampanji je mnogo toga dopušteno. Ona je tu i uvrijedila Milanovića jer je rekla da bi bilo najbolje da podnese ostavku, ali to je kampanja. Bitno je poslije kampanje pokušati naći zajednički interes. Naši su problemi tako veliki da su komunikacija i razgovori te nalaženje zajedničkih rješenja obaveza i predsjednika Vlade, ali očito Milanović to tako ne shvaća.
NE IDEM VIŠE U STRANKE
Kolike biste šanse, u postotku, na predstojećim parlamentarnim izborima danas dali vladajućoj koaliciji koju predvodi vaša bivša stranka?
- Polazim od toga da građani Hrvatske znaju negativno ocijeniti onoga tko ne uspije, a nema dvojbe da ova koalicija nije uspjela. Oni mogu pričati o svemu, ali izgubiti, i prema njihovim projekcijama, 200 tisuća radnih mjesta je strava i užas. Jer mi smo trebali povećati broj zaposlenih da bismo riješili naše dubioze u zdravstenom i mirovinskom sustavu, itd...
To je bilo i u Planu 21...?
- Naravno, sve je to Milanović imao u Planu 21, ali nije to ostvario i građani to znaju sankcionirati. Moje je mišljenje da neće uspjeti na izborima, a koliko će to biti u postotku, teško je reći, jer se svi oslanjamo na projekcije iz anketa, rađenih kao da je Hrvatska jedna izborna jedinica. A na izborima je to deset izbornih jedinica, plus dijaspora, plus manjine.
Stoji li i dalje da na izbore izlazite sa svojom nezavisnom listom, u kojim sve izbornim jedinicama, te kakav bi vas rezultat zadovoljio?
- Ne idem više u stranke. Dakle, ostaje mi nezavisna lista, i ja sam se opredijelio za VIII. izbornu jedinicu - Rijeka, otoci i Istra. Borit ću se za bar dva zastupnička mjesta, no budimo iskreni, tu će se pojaviti puno onih koji će tražiti naklonost biračkog tijela, koje je razočarano u SDP. Tu su i Mirela Holy, i Ivo Josipović, te neke nove stranke, tako da će biti dosta gužve.
Da, tu imamo svega, od Živog zida i Radničke stranke, preko Blokiranih i Stranke ovršenika do širenja Mosta Bože Petrova, Josipovićeve nove stranke, Markićkinog “U ime obitelji” te Nobilovog premišljanja. Ima li mjesta za sve, tko ima najviše izgleda?
- Potrebna je vrlo snažna i odgovorna politika svih nas koji se pojavljujemo kao alternativa velikim strankama. Jer ako se svi pojavimo na izborima, dio nas, glasova za nas, kroz D'Hondtovu metodu izračuna rezultata, ići će u korist velikih stranaka. Mogu obećati da ću biti vrlo ozbiljan, a stranke s kojima mogu razgovarati i raditi su uvijek Josipovićeva stranka i ORaH, dok mi, recimo, Živi zid ne bi mogao biti partner jer se oni bore za izvaninstitucionalne sustave, a ja ipak smatram da u Hrvatskoj mora biti institucionalna demokracija, da samo tako možemo provesti reforme. Tu će trebati mudrosti da sa svojim ambicijama ne odradimo u korist velikih stranaka.
A Čačićevi reformisti, nekada ste dobro surađivali?
- Uvijek. Smatram da je Čačić osoba koja je pokazala da mu je bitka za razvoj i investicije i te kako važna i da se u tome dobro razumijemo. Prema tome, reformisti su svakako stranka s kojom možemo surađivati.
Razgovarao: Igor BOŠNJAK
MILANOVIĆ I PRIJATELJI
Odgovorni za stanje u INA-i i HŽ-u
Koje probleme u gospodarstvu vidite kao najveće?
- INA i željeznice su jako veliki problemi. Nedopustivo je da Vlada ništa nije promijenila i da nema ulaganja u INA-u. Trebalo je uložiti u dvije rafinerije i modernizirati ih, što je i obveza Mađara. Ugovor između Vlade i INA-e ne postoji jer je on ništavan na temelju sudske presude, što znači da je Milanović morao, ako nema dogovora s Mađarima kako upravljati, uzeti stvar u svoje ruke. Nažalost, to ne radi jer njegov Siniša Petrović ne štiti hrvatske interese i tu punu odgovornost snose njih dvojica. Kada je riječ o HŽ-u, tu je najveća odgovornost na ministru Siniši Hajdašu Dončiću, koji je posve pogrešno vodio privatizaciju teretnog prometa, za partnere odabrao sumnjive rumunjske poslovne ljude, umjesto da je pregovarao s Austrijancima, Slovacima i Njemcima, koji su bili zainteresirani. Kada je početkom 2014. sve palo u vodu, on umjesto da krene u hitno restrukturiranje željezničkog prometa, prema zadnjim podacima, opterećuje državni proračun s novih milijardu kuna, pa teret prebacuje na HŽ Infrastrukturu. Pa je raspisani natječaj za milijardu i pol kuna investicija poništen. Za to su krivi Milanović i prijatelj mu ministar koji nažalost ništa nije učinio za HŽ.