Burnout sindrom trese svijet, ali i Hrvatsku: Mladi i stari na rubu živčanog sloma!
Vezani članci
TIHANA JENDRIČKO, ZAVOD ZA SOCIJALNU PSIHIJATRIJU KLINIKE VRAPČE:
Bolje je sagorjeti nego izblijedjeti - pjevao je Neil Young krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kad se činilo kako će radikalizam punk-pokreta doista spaliti sve staro, dosadno i blijedo iz prethodnog dinosaurskog razdoblja rock-glazbe.
No riječi su bile jedno, a djela drugo, pa je i bojni poklik izvornog punka, umjesto da sagori u vlastitom plamenu, ubrzo i sam postao ono protiv čega se borio - izblijedio je do najbljeđe sjene. Na svoju sreću, Young je preživio punkersku navalu adrenalina i vratio se u vlastiti svijet, u kojemu se i danas pokazuje žilavijim od svakog, starog i mladog, tko još nosi lance oko pojasa i ziherice u nosnicama. Drugim riječima, Neil Young može poslužiti kao primjer da burnout sindrom ne mora nužno značiti totalno sagorijevanje na poslu, makar se posao zvao i rock'n'roll.
SVJETSKA POŠAST
Daklem, stari je Young poslužio kao povod da ovotjednu temu posvetimo fenomenu burnout, o kojem se u svijetu, uključujući Hrvatsku, sve više raspravlja. Jer burnout nije nimalo bezazlen problem, posebice u današnjem vremenu brzog življenja, brzog gomilanja svakovrsnih trauma i brzog gubljenja živaca. Mnogi stručnjaci upozoravaju kako se radi o bolesti modernog društva, pojedinačnom ali i masovnom sindromu, odnosno sve učestalijim psihofizičkim reakcijama ljudskog tijela i duha (psihe) na pojačan stres na radnom mjestu, u školi, na fakultetu, čak i u nekim naizgled posve običnim situacijama, na kavici u kafiću, u razgovoru koji ponekad znači dodatno uzrujavanje umjesto naknadnog opuštanja. Drugim riječima, vrijeme u kojem živimo nije nimalo bezbrižno, presing na ionako tanke živce rapidno se pojačava, a samo još oni najžilaviji uspijevaju kroz probleme prolaziti s osmijehom, neokrznuti i ignorirati, primjerice, teror šefova na radnom mjestu ili pak učitelja u školi i profesora na fakultetu, da o padu standarda, prijetnji bankrotom i pukim preživljavanjem bez novca i ne govorimo. Ako ne svi, onda svakako mnogi neprestano su na rubu pucanja po svim šavovima i do potpunog sagorijevanja još je samo korak. Nedaobog da pritom još muku muče i s PTSP-om, nekim organskim poremećajima, boleštinama, jer u tom slučaju ni Vrapče nije daleko.
Pomnim analiziranjem stanja jasno je kako burnout nije bezazlena nevolja. Naprotiv, problem je krajnje ozbiljan jer se sa sindromom izgaranja, koji se manifestira na manje ili više dramatičnoj razini, suočavaju milijuni ljudi diljem planeta, podjednako muška i ženska populacija. Pritom možda zvuči utješno da se burnout, teorijski i praktično, pomno prati i proučava još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, posebno u SAD-u, za što zasluge pripadaju dvojim američkim znanstvenicima, Herbertu Freudenbergu i Christini Maslach. No otkako je svijet zaglavio u krizi i recesiji, burnout poprima razmjere prave pošasti, pa se i angažiranje stručnjaka na istraživanju sidroma još više pojačava. Jer kobnih je posljedica u raznim slojevima društva, bogatim i siromašnim, u muškaraca i žena, starih i mladih, uključujući i tinejdžersku populaciju, alarmantno mnogo.
DETEKTOR LAŽI
Bez obzira na to što burnout napada u svim područjima života i njemu su izložene sve generacije, taj je sindrom ipak najuočljiviji na radnom mjestu, odnosno na poslu, gdje je izgaranje i sagorijevanje najveće. Na to je upozorila još prije desetak godina i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), kad je stres na radnom mjestu proglasila svjetskom epidemijom. Od tada, zahvaljujući produbljivanju globalne krize i straha od gubitka posla (ako ga se još uopće ima), burnout sindrom još je više eskalirao, davši za pravo WHO-u da je u pitanju masovno pucanje živaca, psihički slomovi i gubljenje psihofizičke stabilnosti ljudi zaposlenih u manjim, većim i najvećim privatnim tvrtkama, kao i onih zaposlenih u javnoj upravi, napose u državnim službama. Kod onih koji su ostali bez posla burnout je odradio svoje i takva je populacija u još većim problemima - muku muči s preživljavanjam, guta tablete i koliko-toliko pod tepih gura vlastite psihoze ili je, dovedena do ruba, prisiljena na hospitalizaciju u psihijatrijskim ustanovama.
Zato ponovimo - upravo su konstatni pritisak na poslu, strah da se posao ne izgubi (strah od otkaza) i nejasnoće u granicama zadataka te konfliktna atmosfera odnosa glavni faktori iz kojih se generira burnout. Primjera je bezbroj i o njima svednevice slušamo i čitamo u medijima. Najnoviji slučaj - u firmi Valipile (bivši Puris) iz Svetog Petra u Šumi, kod Pazina, doima se it kako znakovitim. Ondje je, naime, razotkrivena višegodišnja praksa slanja (tvrdi se - dobrovljnog) radnika na poligraf istine, odnosno na detektor laži, kako bi se provjerila odanost poslodavcu! U svijetu je to, opravdavaju se u firmi, česta praksa, a nije rijetka ni u Hrvatskoj, i odgovorni u Valipileu u tome ne vide nikakav razlog za dizanje panike, jer su, kažu, samo htjeli provjeriti kako se, između ostalog, njihovi radnici nose sa stresom, da ne sagore. Znači, paze da burnout sindrom bude izvan njihova dvorišta. No teško se oteti dojmu da i na taj način poslodavac testira živce svojih uposlenika, pa bi taj test lako mogao biti prvi korak da netko od radnika “popuši” burnout sindrom. Jer izloženost i takvom pritisku (ono o dobrovoljnosti objesite mačku u rep!), uza sve ostale, nadvojbeno pridonosi porastu psihofizičke napetosti u radnika, koja se u pojedinim slučajevima lako može pretvoriti u još jedan, konkretan, gorući problem. Naravno, Romeu Vrečku, vlasniku tvrtke koja privatnim poduzetnicima pruža usluge ispitivanja radnika na detektoru laži, ne manjka posla. Bar on neće sagorjeti na radom mjestu.
STRESNA NACIJA
Sve u svemu, doista se čini kako burnout sindromom plaćamo danak modernom vremenu. Doduše, sa sindromom izgaranja na poslu kapitalistički Zapad suočio se odavno (poslijeratni napredak u SAD-u također je generirao pojačani stres!), a u tzv. socijalizmu s ljudskim likom pod paskom komunističke ideologije nitko se zapravo i nije pretrgnuo od posla pa nije ni patio od burnout sindroma. No u 21. stoljeću eskalirali su mnogi problemi koji su se prije gurali pod tepih, pa tako i burnout. Uspon, a onda krah neoliberalnog tržišta, bankarska kriza i sunovrat mnogih zemalja u recesiju (tu je dakako i Hrvatska) samo su dodatno usložnili situaciju. Pritom dio odgovornosti pada i na digitalno doba, globalizam, odnosno globalnu komunikaciju, neviđeno širenje konzumerizma i internetsku ovisnost, što su također faktori koji više ili manje potpiruju izgaranje i sagorijevanje kako na poslovnom planu pojedinca tako i na obiteljskom te, ukupno uzevši, na društvenom, kulturnom i socijalnom.
Drugim riječima, istovremena izloženost različitim vrstama stresa u različitim područjima života suvremenog čovjeka nezaustavljivo dovodi do sindroma izgaranja. Hrpa je daklem čimbenika koji u interakciji s okruženjem (mediji, internet, društvene mreže...) pogubno djeluju na psihološko ili fiziološko stanje pojedinca u suvremenoj civilizaciji. Jer kad nenormalno funkcioniranje postane normalno, dijagnoza je samo jedna - izgaramo sve više i čini se kako smo bespomoćni dok oko nas burnout steže kandže. Ipak, da totalno ne sagorimo, stručnjaci nude pomoć, preporučuju razne terapije, psihotretmane, vježbe, fizičke aktivnosti, gutanje hrpe tableta i još koješta, uključujući i psihijatarski kauč. Zdrava prehrana se podrazumijeva. A možda pomogne i smijeh - koji je najbolji lijek.
Nakon svega, završimo kao što smo i počeli, s Neilom Youngom. Možda je ipak bolje izblijedjeti u starosti nego sagorjeti u mladosti.
Piše: Darko JERKOVIĆ
NAPADA I STUDENTE
Sagorjeli zbog bolonjske reforme
O burnout sindromu zanimljivo je predavanje u povodu 8. tjedna psihologije u Hrvatskoj, u Lipiku, održala psihologinja Ivana Mađaroši. Govoreći o temi “Burnout u palijativnoj skrbi”, Mađaroši je naglasila kako su najčešći stresori što se javljaju u takvim situacijama vezani uz trošenje emocionalnih kapaciteta zdravstvenih djelatnika i uz svakodnevnu izloženost prizorima umiranja. Također je zanimljiva situacija sa studentima. Primjerice, psihološka savjetovališta na njemačkim fakultetima već duže vrijeme upozoravaju na porast burnouta u studenata, s obzirom na sve jaču izloženost pritiscima i opterećenjima tijekom učenja i davanja ispita. Takva zapažnja potvrđuje i istraživanje sociologinje Doreen Liebold iz Chemnitza, koja upozorava kako je jedan od uzroka burnouta u studenata posljednjih desetak godina uvođenje novog načina studija. “Bolonjskom reformom povećan je psihosocijalni pritisak na studente. Studij je strože organiziran i mnogi se studenti boje da neće uspjeti ispuniti sve ono što se od njih traži te poslije na tržištu rada imati slabije šanse”, kaže Liebold. Što se tiče Hrvatske, osim Tihane Jendričko i Ivane Mađaroši, burnout sindromom bave se i Mirna Koričan i Koraljka Spremić te još neki ugledni psiholizi, sociolozi i psihijatri.
USIJANOST NA MREŽI
Na povećane psihičke tegobe žale se učenici, studenti, radnici...
- Probudim se i kad shvatim da moram u školu, odmah me uhvati drhtavica. Inače mi je gimnazija okej, ali imamo nekoliko debilnih profesora koji mi pile živce jer stalno ističu sebe, a nas valjda drže za idiote. Zato najradije markiran njihove satove pa sam već nakupio o-ho-ho neopravdanih. Roditelji i ne znaju sve, ali kad saznaju, prokuhat će. Ja sam već pomalo gorim - žali se na jednom od internetskih foruma neki Jozef iz Splita, čini se, već s burnout sindromom.
- Dobar mi je posao, ali mi je šef koma. Stalno nešto zvonca, te moraš ovo, te napravi ono, te ovako treba, te vidi kod drugih kako se radi, bla- bla-bla. Pomislim da me namjerno gnjavi, iako sve što treba odradim odgovorno i profesionalno. Ma, najradije bih šefu opalio šamarčinu, ali se nekako suzdržavam, pa se ispucam nakon posla u birtiji, onda sam pijan, pa ni to ne valja. Čitam da me spopada neki burnout, provjerit ću 'ko je taj - opisuje svoje stanje na poslu tip iz Slavonije.
- Ubija me taj bolonjski proces, bolonjska reforma, što li, jer mi je kod nas to sve zbrka i dodatni pritisak na studente. Nekad se lakše studiralo, kaže moj otac, a sad robujemo birokratskim zakonima pa nije čudo da nam se gomilaju neuroze. Već sam sto puta pomislio da napustim pravo i odem kopati kanale. Manje ću se živcirati - jada se Tomica iz Zagreba, koji ima iste probleme kao i mnogi hrvatski studenti.
Burnout često pogađa i mlade ljude, posebno one koji se prvi put zapošljavaju, jer se dogodi da umjesto uspjeha dožive razočaranje...
Prema nekim istraživanjima, burnout sindrom sve više pogađa žene, zbog nemogućnosti usklađivanja obveza na poslu i u obitelji...