Mladi u Hrvatskoj su nezaposleni, potplaćeni, nezadovoljni kvalitetom života, zabrinuti za budućnost i 87 posto ih razmišlja o preseljenju u inozemstvo, od čega 34 posto to čini učestalo, govore rezultati istraživanja “Mladi na tržištu rada”.

Provedeno je među dvije generacije koje su nakon školovanja upravo izišle na tržište rada. Gotovo svima razlozi su vezani uz dobivanje posla, visinu plaće, mogućnost daljnje edukacije i napredovanja te općenito bolje uvjete rada. Više od pola ispitanih na to razmišljanje navodi stanje ljudskih prava, drugačiji mentalitet te dostupnost nekih proizvoda i usluga.

Prema riječima demografa Dražena Živića, voditelja vukovarskog Područnog centra Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”, to zvuči porazno jer je to naraštaj koji je već jako dobro upoznat s mogućnostima tržišta rada i prepoznaje ih na vlastitoj koži.

- Tu treba voditi računa da je njihov osobni stav rezultat osobne percepcije. U današnjim uvjetima to nije samo pitanje manjka radnih mjesta, nego opće klime koja se stvara u Hrvatskoj već nekoliko godina, koja zahvaća brojne segmente društva. U hrvatskom društvu kao da se gubi sigurnost u bilo koji aspekt nekakvog javnog djelovanja, institucije itd., možda tek donekle u Crkvu. Sve druge daju dojam nesigurnosti za građane. A kada imate situaciju da sve što se u društvu događa miriše na nešto loše, ne mora realno tako biti, ali se takav dojam stvara, onda naravno da se kod ljudi stvara pojačan otpor prema življenju u takvom ambijentu. I onima koji imaju realne perspektive što se tiče radnog mjesta zapravo sve što se u društvu događa miriše na nesigurnost. Neovisno o svemu, taj postotak je zabrinjavajući jer neka 10 posto od tih mladih ljudi ode, mi smo jako puno izgubili - zaključuje Živić.

Istraživanje “Mladi na tržištu rada” je projekt Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI), uz partnere - krapinski ured Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Mrežu udruga Zagor. Financijski ga podržavaju Ministarstvo socijalne politike i mladih.

Rezultati pokazuju i da samo 35 posto zaposlenih mladih radi na ugovor na neodređeno, a preostali preko nestalnih i nesigurnih oblika rada. Čak 65 posto ispitanih je nezaposleno, a oni koji rade u više od 60 posto slučajeva imaju plaću ispod hrvatskog prosjeka – manju od 4500 kuna. Gotovo polovina ih kaže da im plaća uopće ili većinom nije dovoljna za zadovoljavanje životnih potreba. Sukladno tome, čak 65,7 posto ispitanih mladih odgovara da im netko financijski pomaže. U najvećoj mjeri to su roditelji (67,5 %) te partner ili partnerica (44,2 %).

Primjetna je i rodna razlika – muškarci su zastupljeniji među onima koji rade na ugovore na neodređeno te dominiraju u privatnom sektoru, dok su žene češće zaposlene preko ugovora na određeno i češće rade u državnoj službi i civilnom sektoru. Unatoč tome što žene postižu bolje rezultate u školovanju te su obrazovanije, i dalje zarađuju manje od muških ispitanika.

Unatoč uvriježenom mišljenju kako će mladi lakše pronaći posao ako su tijekom studija radili, volontirali ili usvajali dodatna znanja, istraživanje pokazuje suprotno. Naime, od ukupnog ispitanog uzorka mladih, 37 posto njih imalo je prethodno radno iskustvo, no od onih koji su radili ili volontirali tijekom studija samo 40 posto ih je od toga imalo koristi u svijetu rada.