TvObzor
MILE KEKIN, HLADNO PIVO

Faze malodušnosti i frustracija liječim odličnim koncertom
Objavljeno 24. travnja, 2015.
Pljuvača je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Naročito kad ti ide

Žestoki momci iz Gajnica, poznatiji kao Hladno pivo, ovih dana izbacili su iz gajbe dugoočekivani album “Dani zatvorenih vrata”, što je bio odličan povod za razgovor s frontmenom Miletom Kekinom. Malo smo se i iznenadili činjenicom da su od posljednjeg intervjua prošle gotovo pune dvije godine. U nastavku ćete doznati što su članovi HP-a prošli u tom razdoblju, zašto nas je Kekin preveslao te koga i što mrzi, kako je izgledalo snimanje novih materijala i gdje ćemo ih moći poslušati u sljedećem razdoblju.

Kad smo prošli put razgovarali, u svibnju 2013., najavili ste novi album za 2014. jer ste htjeli prekinuti tradiciju izbacivanja novog albuma HP-a u razmaku od četiri godine. Pa gdje je zapelo, što se odvuklo da su na “Dane zatvorenih vrata” fanovi ipak morali čekati 2015. godinu?

- Priznajem, opet smo prekardašili. I evo, odmah ću reći da neće sljedeći album prije 2019. Vidiš kako sam se u ove četiri godine ipak malo opametio, postao razumniji i realnije procjenjujem naše mogućnosti. Možda su zato i reakcije naših fanova na ovaj album tako fenomenalne, jer su se zaželjeli.

Što ima novog kod vas u ove dvije godine, može li se sumirati u nekoliko rečenica?

- Svašta se nešto izdogađalo. Odsvirali smo dvjestotinjak koncerata, nabili kilometražu na kombiju, neki od članova su se rastali, drugi se sastali, neka se djeca rodila, a usput smo izdali 'Evo vam Džinovski', live album za fanove prva tri albuma i dva videospota kao najavu albumu. Također, usput smo napravili petnaest novih pjesama za novi album.

Legalni download

Kako je izgledao cijeli, jednogodišnji proces snimanja novog albuma?

- To je bilo prvi put da smo radili na ovaj način, u etapama. Imali smo pet-šest gotovih pjesama pa su nam producenti Jure i Pavle predložili da ih snimimo odmah, a drugu polovinu za godinu dana. Na taj način su neke pjesme imale vremena odležati. Rekli su da bi nas htjeli snimiti onako ogoljeno, bez puno kerefeka, da ne izgubimo onu svoju šarmantnu nesavršenost, ha, ha, ha... A i objasnili su nam da bi ovaj put htjeli izbjeći dodatne instrumente da dobiju taj sirovi zvuk. Na naše sugestije da ubacimo negdje harfu ili violinu reagirali su s gnušanjem, čak su nam u jednom trenutku pokazali i prst srednjak zbog kojeg smo se gotovo i potukli u studiju. Zapravo su oni dosta neugodan dvojac. Mrzim ih.

Označavaju li “Dani zatvorenih vrata” najavljeni povratak punk-rock korijenima nakon eksperimentiranja sa “Svijetom glamura”? Neki su, znate i sami, zamjerali da ste se “prodali”...

- Ne znam koliko je povratak, ali je definitivno tvrđi album s direktnijim tekstovima nego što je to bio “Svijet glamura”. A o teorijama prodaje više ne razmišljamo. Sviramo ono što volimo i tko god dođe na naš koncert, to može vidjeti i osjetiti. Pljuvača je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Naročito kad ti ide.

Možete se pohvaliti činjenicom da su fanovi, pokušavajući izvršiti prednarudžbu novog albuma, čak srušili server na vašoj službenoj web-stranici.

- Ne znam ni jedan domaći bend koji je organizirao preorder na svom webshopu, na kojem je prodavao album unaprijed. Hvala im što su naslijepo, na nečuveno, naručili CD koji će im stići potpisan na kućne adrese. Lijep je osjećaj da imaš tako vjerne fanove koji vjeruju da ih nećeš razočarati.

Očekujete li da će “Dani zatvorenih vrata” nadmašiti uspjeh “Šamara” i “Knjige žalbe”?

- Ne znam hoćemo li nadmašiti tiražu prethodnih albuma, ali to nema veze samo s kvalitetom nego s tehnologijom. Od 'Šamara' je prošlo deset godina. CD je postao fanovski proizvod, vinil se vratio. Sve više, naročito mladih fanova, koristi streaming servise ili sluša muziku uglavnom preko YouTubea. Mi smo zato krenuli i s legalnim downloadom na našem webshopu, što također ubija prodaju albuma, ali s druge strane omogućuje fanu da dođe do našeg albuma brzo i legalno. Što je osobito važno ako živiš preko bare ili u uređenoj državi, gdje se ilegalni download kažnjava. Zbog svega toga smo se odlučili izdati sami za svoju 'Gajbu records'. Vremena su se promijenila pa moramo i mi.

U Osijeku smo ovog ljeta

Gdje će fanovi moći poslušati nove pjesme uživo, kakvi su planovi oko koncertnih promocija?

- Bit će nas uzduž i poprijeko Hrvatske, regije, a i šire. Datumi su na webu, a vidjet ćemo se i u Osijeku ovog ljeta. Dolazimo s novim albumom, što je uvijek najveći gušt.

Što mislite, koliko je Hladno pivo pridonijelo promociji piva u Hrvatskoj i regiji? Za novi album imate sponzora u obliku pivskog brenda.

- Mislim da će pivo uvijek biti popularno. Čak i bez Hladnog piva. Kad sviraš u Domu sportova, ulaznica bi trebala bit oko 20 eura da imaš rezona uopće ulaziti u takav rizik. A naši fanovi nemaju toliko para, zato nam treba sponzor koji će pokriti tu razliku.

Je li teško zadovoljiti apetit publike i kritike nakon karijere duge 27 godina?

- Vjerojatno jest. Zato to ne treba niti pokušavati. Kad bismo išli zadovoljiti apetite publike, morali bismo znati što publika želi jesti u kojem trenutku. A mi ne radimo takve ankete. Ponekad si bliži, a ponekad udaljeniji od ukusa svoje publike, ali je pogrešno pokušati mu se prilagoditi jer to rock-publika osjeti i onda si gotov.

Jeste li ikad razmišljali o tome da ugasite bend, ostavite mikrofone i instrumente te se počnete baviti nekim drugim stvarima?

- Razmišljao sam ja o svakakvim stvarima, čak i da se odselim. Evo, da opet malo podgrijem žuti tisak, ha, ha, ha... Ma, naravno da postoje faze malodušnosti i frustracija, ali onda se dogodi neki odličan koncert ili ovakav album kao što su 'Dani zatvorenih vrata' pa si misliš, ma dobar je ovo posao, lijep je ovaj život, i ne želim neki drugi.

Razgovarao: Adrian ANDREJEK

IPAK SAM SE MALO OPAMETIO, POSTAO RAZUMNIJI I REALNIJE PROCJENJUJEM NAŠE MOGUĆNOSTI

KRITIKA NE SMIJE BITI OSOBNA

Pratite li kritike na svoj rad, kakav je vaš stav o recenzijama albuma?

- Volim pročitati suvislu recenziju našeg albuma. Mogu živjeti i s lošom ocjenom. Najviše, pak, mrzim osobne trenutke u nekoj recenziji. Mislim da ozbiljan kritičar ne bi smio koristiti prvo lice jednine u takvoj vrsti novinarskog teksta niti se pozivati na osobna poznanstva, na anonimne komentare na YouTubeu ili slično. Glazbena kritika trebala bi biti precizna i nikad osobna.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike