SLAVONSKI BROD - Već petnaest godina u sklopu manifestacije “Svijeta bajki...” Brođani slušaju čitanje Brodskih spomenara - svojevrsnih svjedočanstva, zapisa Ivane Brlić-Mažuranić o mjestu, okolnostima i vremenu u kojem je živjela, a koje je prikupila i objedinila idejna začetnica, autorica i priređivačica spomenara, profesorica Jasna Ažman. Pisma i spomenarske zapise uhodana ekipa - Ažman s profesoricama Vesnom Nosić, Irenom Krumes Šimunović i dr. Marijanom Balenom - iščitava u autentičnom prostoru, palači Radosavljević-Golubić, u historicističkom salonu koji dočarava duh Ivanina vremena. Raskošni namještaj, lusteri, posuđe, detalji... posjetitelja neizbježno vraćaju u vrijeme Radosavljevića, jedne od najznačajnijih obitelji nekadašnjeg Broda na Savi, poznatih obrtnika, trgovaca i predstavnika višeg građanskog sloja 19. stoljeća, susjeda i prijatelja obitelji Brlić.

- Ponosna sam što su ljudi prepoznali vrijednost i ljepotu ovog prostora i što nastavljamo tradiciju druženja s Brlićima - kaže domaćica Ankica Golubić, koja se godinama družila s Ivaninom kćerkom Nedom.

U istom salonu gdje je Ivana nekada provodila vrijeme s viđenijim sugrađanima, čitači spomenara, kostimirani u odjeću koja dočarava isto vrijeme, žele zorno prenijeti Ivanina razmišljanja i doživljaj svakodnevice.

- Želimo pokazati koliko je Ivana bila osebujna osoba, koliko je vrijedno pisala, uživala sa svojom obitelji i djecom u gradskoj kući na Korzu i u Brlićevcu, što ju je sve inspiriralo za djela koja s radošću čitamo - veli Ažman.

A ove godine tema spomenara zapisi su iz 1914./15. godine, vremena Prvog svjetskog rata. Zanimljivo je čuti kako se u to vrijeme živjelo u kući Brlića i susjednim gradskim kućama, o Ivaninu volonterskom angažmanu u garnizonskoj brodskoj bolnici. Iako su harale mnoge zarazne bolesti, Ivana Brlić-Mažuranić pomagala je sa svojim kćerkama Nadom i Zorom. Djeca su po šumi skupljala kupinovo lišće kako bi se kuhao čaj ranjenicima. U svojim pismima spominje čak devet bolnica, koje su se, osim u Tvrđavi, nalazile u Franjevačkom samostanu, u školama, Radničkom domu... Opisuje, primjerice, užasan izgled jednog transporta vojnika oboljelih od tifusa koji su došli u Brod, ali i osjećaj da im je bolest možda spasila život. No najznačajniji od svega njezin je doprinos kulturi Broda na Savi. Bila je tajnica i predsjednica Gospojinskog društva, uključena u sva kulturna zbivanja u gradu.

- Organizirala je priredbe za djecu, dobrotvorne akcije, a njezina požrtvovnost i milosrđe bili su nadaleko poznati. Živjela je punim građanskim životom, tako je kumovala i barjaku Hrvatskog pjevačkog društva Davor - navodi Ažman.

I nakon cijelog stoljeća članovi istog pjevačkog društva cijene dragocjeno kumstvo, pa su i preksinoć posjetitelje počastili dvjema pjesmama.

- Ponosni smo što kao Ivanino kumče sudjelujemo na ovoj svečanosti. Rijedak je slučaj da jedno pjevačko društvo ima takvu kumu - izjavio je predsjednik 'davoraša' Robert Vahtler, vjerujući u budućnost sličnih događanja. Istom se nada i autorica Brodskih spomenara, uvjerena kako će netko nekada u budućem muzeju Brlić prebirati po Ivaninim zapisima uz kaljevu peć iz koje su iskakali Domaći.