Kad jedna klapa doživi tri desetljeća postojanja kao šibenska klapa “Maslina”, onda je to uistinu dokaz da klapsko pivanje nije zamrlo nestankom kultnih toverni, u kojima se pivalo uz karte, igru “na muru”, uz žmul vina, slane srdele, komad kruva i ako je bila rodna godina, komad pršuta ili pancete. Klapa “Maslina” živi i danas, dugovječna i blagorodna baš poput stabla po kojem nosi ime, mijenjajući kroz povijest tek neznatno način izvedbe svojih skladbi kako bi se približili duhu novog vremena, ali i mlađoj publici. Nakon niza legendarnih i svima znanih pjesama, ovih dana predstavili su još jednu, koja je i samom Branku Bubici, tenoru ove klape, na prvo slušanje izmamila suzu u oku.

Po čemu je posebna vaša nova pjesma “Korak po korak”?

- To je jedna od najemotivnijih pjesama koje smo snimili. Autentična je. Pisana je o stvarnom događaju. Gospodin Dalibor Hamar opisao je u pjesmi rječju i glazbom kako je proživio vjenčanje svoje kćeri Lide u šibenskoj katedrali sv. Jakova. Klapa “Maslina” je pjevala na vjenčanju. Pjesma je snimljena u studiju, udaljenom svega 100 metara od katedrale. Aranžirao ju je i producirao Igor Ivanović u Zagrebu, gdje žive mladenci. Sve je stvarno i iskreno!

Do aktualnog albuma “Vitar s mora” napravili ste diskografsku pauzu od 12 godina, a i otad je prošlo već gotovo pet godina. Radite li na novom albumu ili ćete zasad izbacivati pjesmu po pjesmu?

- Ipak ćemo prezentirati pjesmu po pjesmu kako ih budemo snimali. Evo, prva, “Korak po korak”, napravila je veliki uspjeh. Na mnogim radiopostajama je pri vrhu ili prva na top-listama. Slijedi pjesma “Šibenska bura”, u kojoj su gosti glumac Šime Bubica i Arsen Dedić. Za nju je već snimljen i videospot.

Koliko vam znače nagrade koje ste do sada osvojili, jesu li vam one poticaj?

- Svaka nagrada je poticaj i potvrda da ste na pravom putu. Lani smo na festivalu novih klapskih pjesama u Kaštelima uvjerljivo pobjedili s pjesmom “Ne pitaj me za nju majko”, a ta pjesma i izvrstan videospot i danas se vrte na radijima i televizijskim postajama.

Nastupali ste s brojnim glazbenim velikanima, možete li izdvojiti s kim vam je bilo najugodnije surađivati?

- Već gotovo četiri desetljeća surađujemo s našim sugrađaninom i prijateljem Arsenom Dedićem. Osim što je genijalan umjetnik, Arsen je izuzetno duhovit. S njim nikad nije dosadno.

Koji su vam nastupi ostali u posebnom sjećanju?

- Splitski Poljud 2007. godine, gdje je naša pjesma “Da te mogu pismom zvati” pred dvadesetak tisuća posjetitelja proglašena najslušanijom dalmatinskom pjesmom svih vremena. Album s tom pjesmom prodan je u dijamantnoj nakladi. Pamtimo i koncerte u pulskoj Areni, u dvorani “Stožice“ u Ljubljani (pred otprilike 14 tisuća posjetitelja), koncerte u “Lisinskom”...

U Osijeku vas nismo vidjeli četiri godine, planirate li u skorije vrijeme kakav koncert u Slavoniji? Ako i ne, recite nam gdje ćemo vas sljedeće moći poslušati?

- Mi bismo vrlo rado došli u Osijek. Često smo do 2010. nastupali u Slavoniji. Nažalost, koncerti klapa su skupi i organizatori se ne usuđuju upuštati u rizik. Naravno, nisu skupe klape, skupa je produkcija. Na prvi ozbiljni poziv, eto nas u Osijeku. Do jeseni, kad planiramo nekoliko nastupa u Slavoniji, oni koji dođu na ljetovanje mogu nas poslušati negdje u Dalmaciji.

Druži li se klapa “Maslina” i privatno, kad se reflektori pozornice ugase. Kako to izgleda?

- Dva dana u tjednu imamo pokuse, a u prostoriji u kojoj vježbamo uvijek se nađe dobra kapljica. Na naše probe svi su dobrodošli - našalimo se, popričamo neslužbeno o svemu, a vikendom smo uglavnom na koncertima. Kad završimo koncert, adrenalin još kola u organizmu pa se opuštamo s kolegama iz drugih klapa, organizatorima i prijateljima. Naravno, opet se zapjeva, ali onako, spontano... I to je najslađe.

Budući da vas je desetak, sigurno često dođe i do nesuglasica. Kako ih rješavate?

- Za rješavanje nesuglasica služi nam kombi kojim se vozimo na turneje. Pravilo je takvo da je tu dozvoljeno kazati sve u lice. Pokušavamo riješiti eventualne nesuglasice, ali sve ostaje u kombiju.

Kao začetnici tzv. klapske renesanse prije tri desetljeća, kako se slažete s ostalim hrvatskim klapama?

- Izvrsno se slažemo sa svim klapama. Mi smo najstarija klapa i mlađi nas poštuju, a i uče od nas. Nekako nas ne smatraju konkurencijom, sasvim smo drukčiji od drugih klapa po repertoaru, načinu izvođenja i nastupu. Naši nastupi su cjelina za sebe. Mi se na nastupu šalimo - često na svoj račun, plešemo, zabavljamo publiku... Ne zovu nas novinari, a i naši fanovi, bez razloga “dalmatinski Rolling Stonesi”.

Kako se nosite s nedavnim gubitkom prijatelja Slavka Čubrića? Po čemu ćete ga zauvijek pamtiti?

- Slavko je u klapi “Maslina” bio od prvog dana. Marljiv, zaljubljenik u dalmatinsku pjesmu i svoju mandolinu. Strašno nam nedostaje. Bio je, kad treba, vrlo pouzdan i ozbiljan. Pamtimo njegov vedar duh, kao i “nastupe poslije nastupa” kad bi nas nasmijavao do suza.