Po uzoru na samozvanca na ruskom prijestolju, Lžedmitrija Drugog (1607. - 1610.) i njegova crnogorskog ekvivalenta, lažnog cara Šćepana Malog (1767. - 1773.), koji su se pojavili niotkuda i, uz pomoć laži i trikova, zavladali Rusijom i Crnom Gorom, tako je u hrvatsku povijest, na mala vrata, ušao bivši okružni tužitelj iz Dubrovnika Aleksandar Apolonijo. Na dijelu hrvatskog teritorija, koji su osvojili JNA i crnogorski rezervisti, u studenome 1991., ovaj Šešeljev prijatelj osniva “obnovljenu” Dubrovačku Republiku. Tek kombinacijom vojno-redarstvene sile i diplomacije, Hrvatska je dokrajčila, prvo “Dubrovačku Republiku” (1992.), a potom i “Republiku Srpsku Krajinu”, uključujući i Hrvatsko Podunavlje (1995. - 1998.).

Dvadesetak godina kasnije, u hrvatskoj Baranji, češki euroskeptik Vit Jedlička osniva virtualnu mikrodržavu Liberland. Jedlička tvrdi da je riječ o ničijem ozemlju (terra nullis). Dakako, riječ je o neobičnoj šali.

Na internetu se mogu naći mnogi slični primjeri izmišljenih država poput Republike Panonije, Erikova Carstva, Republike Molosije, Ljupke Republike, Kneževine Bohemije, Lizbekistana, Ladonije ili Homoseksualnog i Lezbijskog Kraljevstva Otočja Koraljnog Mora. Njihovo postojanje isključivo je virtualne naravi. Drugi je slučaj Kneževine Morske (Principality of Sealand), mikrodržave osnovane na napuštenoj platformi usred Sjevernog mora, udaljenoj 12 nautičkih milja od teritorija Velike Britanije. U toj bivšoj britanskoj vojnoj bazi iz Drugog svjetskog rata živi 50 ljudi koji odbijaju plaćati porez Londonu, imaju vlastiti novac, državljanstvo, poštanske marke i piratsku radijsku postaju.

Bez obzira na krajnje namjere “Lždedmitrija” Jedličke, njegovo spominjanje neriješene hrvatske istočne granice dolazi u pravi trenutak srbijanskih pristupnih pregovora s EU.D.Celing