Dvije godine nakon stupanja Zakona o dadiljama na snagu na području istočne Hrvatske ne postoji ni jedan registrirani obrt dadilje, a na području cijele Hrvatske registrirana su samo 23 obrta za čuvanje djece u vlastitom domu.

U Hrvatskoj udruzi dadilja napominju kako je početno ulaganje za pokretanje posla približno 20 tisuća kuna.

Zakon o dadiljama stupio je na snagu početkom travnja 2013. godine, a jedan od njegovih ciljeva je legalizacija posla čuvanja djece. Procjenjuje se kako u Hrvatskoj radi oko 10 tisuća dadilja, a s obzirom na podatke o tome koliko je dadilja legaliziralo svoj rad, očito je da se tim poslom, uglavnom žene, i dalje bave u sivoj zoni rada. Jedan od glavnih razloga što je ovako nizak broj registriranih obrta vjerojatno leži i u činjenici što je jedan od uvjeta obavljanja djelatnosti dadilje stručna osposobljenost, a ona se dokazuje odgovarajućim uvjerenjem ili svjedodžbom koje izdaju škole za obrazovanje odraslih.

Cijena osposobljavanja kreće se od oko tri tisuće pa sve do više od šest tisuća kuna. Od stručnog osposobljavanja izuzete su jedino osobe koje imaju završen studij predškolskog odgoja. Još veći problem od stjecanja stručne naobrazbe vjerojatno su uvjeti kojima mora udovoljavati prostor u kojem se djeca čuvaju. Tako površina prostora u kojem se skrbi za djecu treba biti najmanje četiri četvorna metra po djetetu. Prostor treba biti funkcionalan tako da u njemu postoji kuhinja, blagovaonica, dnevni boravak, spavaonica, sanitarni čvor i kupaonski prostor. Ovo se odnosi na slučaj u kojem dadilja želi djecu čuvati u svojem domu i tada može skrbiti za najviše šestero djece, dok u slučaju da djete čuva u njegovu obiteljskom domu, može čuvati samo jedno do dvoje djece. Uz obvezne doprinose ova računica vjerojatno se malo kome isplati, znamo li posebno da su cijene čuvanja djece u Slavoniji znatno niže od onih u Zagrebu. Naime u Zagrebu je danas nemoguće naći “tetu čuvalicu” za cijenu ispod 3000 kuna. Istovremeno, u Osijeku za osam sati čuvanja djeteta nitko ne želi platiti više od 1000 kuna mjesečno. No, dadilje upozoravaju i kako u vrijeme recesije i sve teže dobiti dijete na čuvanje, pa bi otvaranje obrta bio rizik koji unaprijed traži troškove, iako se korisnika usluge možda uopće neće pronaći.

- Do sada sam čuvala troje djece i to po tri godine, a poslom dadilje bavila sam se kako bih si osigurala dodatne prihode uz malu mirovinu. No, već godinu dana ne mogu pronaći posao, jer se roditelji snalaze na sve moguće načine, od baka i djeda do daljnje rodbine, samo kako bi uštedjeli - kaže gospođa Filka.

Popis svih registriranih obrta dadilja u Hrvatskoj moguće je vidjeti i na web stranici Hrvatske udruge dadilja, a prema njihovoj evidenciji najviše ih je u Zagrebu (4) i Bjelovaru (3). Zanimljivo je da ni Split nema ni jednu registriranu dadilju, a u Rijeci je samo jedna.