O vizualnom identitetu Republike Hrvatske, koji je i sam stvarao i promovirao ga u javnosti, razgovarali smo s Borisom Ljubičićem, našim proslavljenim dizajnerom i vizualnim umjetnikom.
Kako bi ukratko ocijenili sadašnje stanje, odnosno koliko ste zadovoljni s prihvaćanjem vaših ideja na nacionalnoj razini (simboli države - grb, zastava, ali i novac...), a koliko i zašto od svega što ste predlagali, nije uzeto u obzir i u konačnici realizirano?
- U Hrvatskoj o svemu odlučuju političari, dok su moji projekti imali malu promociju u javnim medijima. Mladi kolege Bruketa i Žinić, u jednom intervjuu duhovito su rekli da se trebam kandidirati za predsjednika kako bi sve promijenio. Kako stvari stoje danas? Hrvatska država ušla je u neke integracije (NATO, EU) pomalo na silu i ne baš po volji njezinih građana, jer su tako političari odlučili. Početkom 1990., političari su odlučili o dizajnu simbola države, a da nikoga iz struke nisu za to pitali. Kada danas kažemo da su ljudi pod tim obilježjima ginuli, da smo se izborili za državu, stradavali na razne načine, to nitko ne može poreći, i to danas držimo nedodirljivim. Sada imamo to što imamo, ali Hrvatska država živi u devedesetima. Nisam politički nepismen, no očito je da se Hrvatska boji same sebe. Povijesna obilježja, grb i zastava, dobili su socrealistički izgled..., grbom se prekrila zvijezda, i to u punoj površini. Rumunji su na tom mjestu ostavili rupu, to je značilo napuštanje jednog političkog sustava, a ja sam imao prijedlog koji se zvao brisanje zvijezde. Danas tu zastavu koristi HNS. Mnogi moji logoi temeljeni na dva izmjenična kvadrata jasno ukazuju na hrvatski vizualni identitet. Njih je već toliko da se može reći kako imamo vizualni kod prema kojem nas prepoznaju i koji nas izdvaja ne samo u okruženju, nego i u EU i u svijetu.
ŠUKEROV DRES
Je li sazrelo vrijeme za redizajn zastave, grba, izgleda novca, drugih simbola državnosti...? Naime, prije nekoliko mjeseci izjavili ste kako se Hrvatska, sad kad je članica EU-a, mora potpuno redizajnirati, a najavili ste i formiranje grupe ReHa (Redizajn Hrvatske). Recite nam nešto više o tome?
- Hrvatska treba ozbiljne promjene na svim razinama, ali ih nitko ne vidi kao redizajn zastave, grba, izgleda novca i drugih simbola državnosti. Mislim da bi upravo te promjene bile zaista vidljive i povukle nas u novo, suvremeno vrijeme, čak daleko ispred mnogih drugih, posebice zemalja bivšeg komunističkog sustava ili tranzicije. Naše stalno odmeravanje sa susjedima iz bivše države (Srbija i Slovenija), jer i oni imaju grbove na zastavi pa zašto ne bi i mi (naš je stariji, originalniji), nikud nas ne vodi. Postoje dušobrižnici koji se boje ponovnog ujedinjenja, a ne vide da iskorakom u vizualnom identitetu definiramo svoj povijesni vizualni kod kojim poručujemo: Hrvati su kvadrati! Moram reći i da su kolege dizajneri ozbiljno zakazali i izbjegli ovu temu s tezom da nije bilo natječaja ili narudžbe po kojoj bi se dizajneri odazvali te dali svoje prijedloge. Još 1990. pokušao sam kroz tjednik “Danas” povući ovu temu, no poslije sam ostao usamljen. ReHa-u još nisam oformio, ali mlada hrvatska dizajnerska scena to zapravo hitno treba.
Kakva je inače razina vizualne kulture u Hrvatskoj danas? Koliko sveopća digitalizacija forme i sadržaja mijenja ukupno stanje i je li hrvatski identitet na udaru globalizacije, kako tvrdi akademik Zvonko Kusić?
- Da, svakao, ali zato što nije dizajniran! Naši akademici i intelektualci su okupirani pisanom riječi i hrvatskim jezikom. O hrvatskom jeziku govori se svakodnevno na radiju, televiziji, u novinama, upozorava se kako nas ugrožavaju anglizmi i tome slično. O vizualnom određenju, identitetu ili nepostojanju sustava - nigdje ni riječi! Hrvatski jezik je lokalni problem, a vizualni identitet globalni. Brojni primjeri kao što su Švicarska, Japan, Kanada..., svojim izdvojivim identitetom to jasno potvrđuju. Naš izmjenični kvadrat je ravnopravan, ako ne i dojmljiviji, kad ga se pravilno upotrijebi. Takozvani “Šukerov dres” to jasno potvrđuje. Taj dres se oteo kontroli, jer je prvi put upotrijebljen protiv reprezentacije SAD-a 1990., dok smo još bili u YU, i s manjim izmjenama nekako se održava, premda u njemu reprezentacija sve manje nastupa. Dres bi morao biti u plavo-bijelim kvadratima, baš kao i onaj s crvenima. Mijenjamo boju, a ne identitet. Naši kvadrati su izuzetno pogodni za digitalne tehnologije jer su nulta točka iste, samo ih treba dizajnom disciplinirati, izdvojiti i prema njima se odrediti kao vizualnom kodu. Jer pleter, glagoljica, kao i kravata, to svakako nisu!
DISKVALIFIKACIJA
Dizajn bez autorskog stava i nije pravi dizajn. Drugim riječima, slažete li se da autor svojim radom treba reagirati na zbivanja u društvu, pozitivna ili negativna?
- Dizajner je odgovoran za prostor i vrijeme. Njegova uloga je i te kako vidljiva ako se bavi temama koje se tiču svih, da ne kažem cijele države. Dizajn je po svojoj definiciji projekt, mislim da je to još uvijek i Hrvatska. Također, dizajn je promjena, i zato ga se mnogi pribojavaju. Kada sam napravio novi izgled Baščanske ploče za scenografiju posebne TV-emisije 15.01.1992., nitko nije zamijetio moju “preradu” najstarijeg pisanog objekta. Kvadratići su zamijenili cvijetni friz, a latinica glagoljicu. Korištena tipografija (Can you read me) nije bila jako čitka pa je tekst u emisiji pročitao glumac Crnković svojim osobenim glasom. Dugo se mislilo da je to tekst svojevrsne poslanice prvog predsjednika, pa je isti ponavljan u više radioemisija i na televiziji, ali bez slike. Ova povijesna parabola je možda poučak za upotrebu temeljnog povijesnog predloška u novom vremenu. Nogometni dres postao je posebno popularan. Mnogi ne znaju da je nastao kao odgovor na dresove Sjedinjenih Američkih Država, jer smo s njima igrali prvu utakmicu, a oni imaju zvjezdice, pa je naš odgovor bio raster kvadratića koji su neki prozvali stolnjakom. Ipak, moja sinteza - dva kvadrata, posebice crveni i plavi, imala je postupno sve više poklonika kod navijača, nogometnih fanova. Moj potpuni odgovor na cijelu situaciju bio je u natječajima za logoe ključnih institucija kao što su HRT-a, HTZ-a, Leksikografski zavod, Hrvatski autoklub i još nekoliko njih. Tu je bilo i nevidljivog dijaloga sa žirijima, jer su natječaji bili anonimni, ali moj se prijedlog najčešće prepoznavao na prvi pogled. To nije bilo pozitivno već naprotiv. Jednom sam stavio i sarkastičnu šifru “Nije Šutej”, pa sam diskvalificiran jer je Miroslav Šutej bio predodređen za sve u novoj državi - grb, zastavu, novac, Hrvatsku radioteleviziju, Maticu hrvatsku i dr. K tomu, u žiriju su sjedili intelektualci iz struke i kunsthistoričari, koji su bili izrazito protiv mog koncepta, jer im je bio poznat iz medija gdje su sa mnom mnogo puta polemizirali. Neki su radovi realizirani tek u drugom natječaju, s vremenskim odmakom od nekoliko godina.
Kakvi su vizualni identiteti naših stranaka, napose SDP-a i HDZ-a, ali i općenito, kad je kampanja za izbore u pitanju?
- Moglo bi se to nazvati izbjegavanjem identiteta. Jer, primjerice, simbol američkih demokrata (magarac) i republikanaca (slon), zgodne su figure koje su prekrivene američkom zastavom. Zapravo, dok jasno ne riješimo osnovni vizualni kod, lutanja će biti koliko hoćete. Sve oscilira između uporabe povijesnog grba i jednog crvenog kvadratića - iz krajnosti u krajnost. Uostalom, takve su sve naše službene oznake, neodređene i nejasne, jer nismo ušli u definiciju nacionalnog vizualnog identiteta, već smo se u tom smislu vratili u 19. stoljeće, vrijeme monarhija, kada je vladar na zastavu stavljao svoj grb. Nama je grb osnovica iz koje trebamo dizajnirati svoj identitet.
EUROPE 2020
Tijekom posljednjih desetak godina intenzivirali ste rad na malim samoiniciranim projektima - plakatima, majicama, različitim vizualima, kojima ažurno komentirate političke i društvene prilike?
- Svi moji radovi zapravo su samoinicirani (smijeh). Mnogi od njih nastali su mnogo prije nego što ih je netko trebao, a mnogi ni nemaju mogućeg naručitelja, pa to ostaje “moj” kreativni posao i financijski trošak. Primjerice, tu je veliki poduhvat angažiranja europskih dizajnera na dizajniranju našeg kontinenta pod motom “Europe 2020”. U dva natječaja nastalo je 240 plakata koji su proputovali u formi izložbe 24 metropole. Uz dvije zagrebačke, otvorio sam jednu u sjedištu EU-a u Bruxellesu i jednu u Ateni, kolijevki europske kulture. Glavna teza projekta bila je brisanje vizualne povijesti dvadesetog stoljeća, u kojoj su se impostirale druge intelektualno-umjetničke snage, kao što su književnost, kazalište i film, a sve s idejom da dizajn može razriješiti sve. To ni jedan europski intelektualac nije učinio. Razni finkelkrauti prodefilirali su Zagrebom pričajući nesretne priče o njihovom i našem kontinentu. Čak i pojedinačni plakati kao što su “Adam & Eve”, “Dobrodošli u muzej (Welcome to the museum)”, “Helvetica Now”, “Pogorelich” ili “Chopin 200” produbljivanje su nekih općih tema. Tekstovi na majicama su tipografski nezamjetni, tu je riječ o dizajnu samog teksta ili poruke koja svojim značenjem u odnosu na događaj, osobu, ili sadržaj, ima nedvojbeni komunikacijski učinak. Kroz njih ja zapravo uvijek propitujem definiciju dizajna i njegovu realnu ulogu u urbanom prostoru. Mislim da se sve može podvesti pod rečenicu: This is the test!
Razgovarao: Darko JERKOVIĆ
NOVE TABLICE
Dizajn je sinteza zastave i grba: kvadrati iz grba i boje iz zastave
I sami ste sudjelovali u predlaganju novog dizajna automobilskih registracijskih pločica. No, ministar Ostojić najavio je izbacivanje kvadrata i povratak grba?
- Od toga se sad napravio nepotreban politički problem i autori s pravom negoduju. Inače je to bio jedan pragmatičan projekt, kao civilizacijski korak u promjenu koja će utjecati na našu svijest o identitetu. Vizualni kod ugrađen je na registracijske pločice, a ja sam označen kao suradnik u prvonagrađenom radu (Nikola Đurek, Damir Bralić, Andrija Mudnić, Luka Reicher i suranik Boris Ljubičić), na javnom natječaju koje je MUP raspisao. Na upit gdje je grb, odgovor je - grb ostaje elementarno prisutan na novim pločicama u vidu dva kvadrata, crveni i plavi, koji se dodiruju u jednoj točci baš kao na grbu, oko njih su i dva bijela neomeđena s dvije strane. Taj je dizajn sinteza zastave i grba: kvadrati iz grba i boje iz zastave! Plava boja unesena je i istaknuta jer predstavlja more - bogatstvo Hrvatske koje druge srednjoeuropske zemlje nemaju. Osim toga, kad je smješten na pločice po kojima svakodnevno pada blato i prljavština s ceste, grb je na “nezgodnom” mjestu. Stavljanjem novih oznaka vizualni simbol se ne gubi, naprotiv, novim dizajnom se štiti. Tezu da identitet suvremene države treba prilagoditi vremenu u kojem živimo, možemo vidjeti i na najnovijem primjeru Švicarske, koja ima izuzetan dizajn vizualnog identiteta, ali im himna to nije. Švicarska, naime, mijenja himnu jer su vlasti zaključile da stara ne odgovara modernom stanju u zemlji - ne potiče nacionalno jedinstvo i ne odražava zemlju u svojoj političkoj i kulturnoj raznolikosti. Sadašnja himna “Švicarski psalam” datira iz 1841. i slavi pobožnost, alpske krajobraze i njihovu klimu. Tako je upravo ovih dana u tijeku glasovanje putem interneta u kojem Švicarci mogu birati koja im se verzija buduće himne više sviđa.
SLUČAJ VUKOVAR
Vodotoranj obnoviti i vrh obojiti u crveno-bijele i plave kvadrate
Javnosti ste još prije godinu i pol dana predstavili tzv. virtualnu ploču za Vukovar s natpisom “Vukovar, mjesto posebnog pijeteta”. Kako je taj “projekt” završio?
- Vukovar je najveća žrtva kojoj treba udahnuti novi život, jer ona stara poslovica glasi: “Vrijeme nije moguće vratiti natrag”. Ploča koju spominjete ostala je virtualni predložak. Napravio sam više radova za Vukovar, posebice za obilježavanje 18. studenoga. Moji “radikalni” prijedlozi za Vukovar uvijek su malo umjereniji. Prije nekoliko godina plakat s 3D slovima “U VUKOVAR” (Za istinu i pravdu) prikazanim kao kolona protjeranih iz okupiranog grada, morao je biti popravljan jer se izdvojilo slovo “U”. Kada bi najviši objekt vodotoranj kao simbol sasvim obnovili i njegov vrh obojili u velike crveno-bijele i plave kvadrate, jasno bi poručili: “Ovo je Hrvatska!”. Također, njegov oblik mogao bi biti suvenir vaza za cvijeće koju bi kupovali brojni posjetitelji i štovatelji grada heroja.
Naši, hrvatski gradovi, općenito nisu dizajnirali svoj vizualni identitet. Služe se nemušto nejasnim grbovima...
Nismo definirali nacionalni vizualni identitet, još smo u 19. stoljeću