Gledajući kako prezentira vijesti iz svijeta pomoću videozida u Dnevniku Nove TV, sigurno ste poželjeli malo bolje upoznati Katarinu Alvir. Ona se, naime, po nečemu ističe od ostatka redakcije Informativnog programa - analizira i gledateljima donosi sve bitne i komplicirane teme iz svijeta. Jednu od novinarki redakcije vanjske politike, u razgovoru za TV Obzor, ispitali smo “od A do Ž”. Doznat ćete kako je zavoljela politiku, kako izgleda njezin dan u redakciji i gdje se vidi u budućnosti.

Već više od deset godina radite na Novoj TV, a od toga pune tri godine gledamo vas i na ekranu. Možete li se prisjetiti kako je bilo kad ste prvi put u Dnevniku stali pred videozid?

- Teme se doista ne sjećam, ali se sjećam potpore kolega, od onih u redakciji do onih u režiji. Njihovi komentari, od početka do kraja, bili su najbolja metoda opuštanja. Nema tu treme, u smislu samog sadržaja, ali je bilo onih pitanja - kamo ću s rukama, pazi da dva puta ne klikneš kad treba jednom... I kad vam ljudi, kolege do čijeg mišljenja držite, čestitaju, onda znate da je to - to, da ste dobro obavili posao. A onda svaki sljedeći put letvicu malo podignete, pa postaje sve bolje.

Prema kojem receptu stvarate, analizirate i prezentirate vijesti iz svijeta?

- Nema nekog posebnog recepta, od profesionalnih standarda sve kreće, a ostalo je stvar talenta, iskustva, pripremljenosti. Kad je riječ o videozidu, on daje dodatnu vrijednost. Mnogo je razumljivije kad uz pomoć grafike prikazujete uzročno-posljedične veze. Ili pokazujete gdje se nešto dogodilo i kako se dogodilo. Primjerice, kad je riječ o događajima poput zrakoplovnih nesreća u posljednje vrijeme.

Kako je raditi s Ivanom Petrović u redakciji Vanjske politike, što ste naučili od nje?

- Ivanu najprije izuzetno cijenim kao čovjeka. U ovo cijelo desetljeće rada s njom uvijek je bila tu za našu malu redakciju, Jasminu Bojić, Danijela Vrbotu i mene. Njezinu britkost, analitičnost, to što je bez dlake na jeziku i izuzetnu profesionalnost, i gledatelji prepoznaju u svakom njezinom tjednom pregledu ili izvještavanju iz raznih dijelova Europe i svijeta.

Mnogi imaju dojam da je atmosfera u vašoj maloj redakciji uvijek jako ozbiljna, je li to istina?

- Uglavnom se bavimo ozbiljnim temama, pa se možda stekne takav dojam, a i skloni smo crnom humoru. I privatno smo vrlo dobri prijatelji, pa kad se na poslu zagužva i nema vremena za ćakulu, nadoknadimo to u slobodno vrijeme.

Od čega se sastoji vaš tipičan radni dan?

- Prvo pročešljamo sve agencijske vijesti, pogledamo kakvom slikom raspolažemo, kakve su informacije, što je najavljeno. Na kolegijima odlučimo što će biti glavne teme, a što ćemo (trebamo) objaviti uz kraće informacije, ali ne kao širu priču. Napravi se i arhiv prethodnog dana, provjere svi relevantni strani mediji. Tijekom cijelog dana prate, osvježavaju i informacije i snimke kako bi gledatelji na kraju dobili istinitu, najvažniju, provjerenu i objektivnu sliku o nekom događaju.

Koji vam je glavni prioritet u ovom poslu?

- Uvijek odraditi najbolje što mogu. I naravno, uvijek zadržati i osobni i profesionalni integritet.

Gdje se vidite za deset godina, što ćete tada raditi?

- Moram priznati da baš i ne planiram. Imam plan samo za mirovinu. Neki otok, smokve i masline. A do tada bih proputovala još nešto svijeta i, naravno, radila posao koji volim.