Deset dana nakon ubojstva 40-godišnje Osječanke Sanje Hap, u predvorju njezine roditeljske kuće u Sljemenskoj ulici stoji njezina fotografija, a pokraj buketića cvijeća upaljene su svijeće.

Majka Slavica i sestra Gordana ne brišu više suze s lica, a vozila Hitne pomoći ondje su gotovo svakodnevna. Osim što ne prestaje misliti na svoju kći koju je, prema službenim policijskim informacijama, ubio Viktor Tolj, 60-godišnjoj Slavici samoubojstvo je sve češće na pameti...

- Ja samo želim da Sanju prestanu blatiti u novinama i da je puste da počiva u miru. Neka puste i mene da prežalim njezinu smrt kako god znam. Glas Slavonije je najljepše o njoj pisao proteklih dana i zato sam vas pozvala da zahvalim svima koji su je ispratili na vječni počinak, ali i da kažem da me najviše boli to što ispada da je moja kći ubijena zbog mog kredita, zbog mene - zavapila je Slavica Grepo, dodajući da ni za kakav kredit ona nije znala, niti su točne informacije da je Sanja u njezino ime podigla kredit u Toljevoj bivšoj štedno-kreditnoj zadruzi.

Ni njoj, ni sestri Gordani nije poznato da je Sanji netko prijetio. U gotovo svakodnevnoj telefonskoj komunikaciji sa Sanjom, priča sestra Gordana, danima su razgovarali o nečemu sasvim drugome. Sanjinim planovima da Gordanin desetogodišnji sin Dorijan 30. ožujka dođe u Zagreb, gdje mu je tetka željela osigurati odjeću i ostale potrebite stvari za skoru prvu pričest, 18. travnja.

- Planirala je doći u Osijek 3. travnja i dovesti mog Dorijana, a također smo željeli zajedno proslaviti i majčin 60. rođendan. Čak smo planirali naći fotografa i svi se zajedno fotografirati. Sudbina je htjela da našu Sanju vidimo najprije na fotografijama nakon ubojstva, a potom na patologiji, jecajući priča 33-godišnja sestra Gordana. Kaže kako je gotovo svakog dana, pa tako i u kobnu nedjelju, razgovarala telefonski sa svojom sestrom. Najprije majka, a potom i Gordana sa Sanjom, dopisivale su se te nedjelje putem društvene mreže. Sve do 21 sat kad je, kako navodi policija, nekoliko minuta poslije u stan ušao čovjek koji joj je oduzeo život. Kamere na zgradi gdje je Sanja živjela u Zagrebu, priča Gordana, zabilježile su točno vrijeme Toljeva ulaska u zgradu - iza 21 sat, i odlaska tek u ranim jutarnjim satima. U utorak ujutro, kaže Gordana, uključila je internet i užasnula se pročitavši da joj je sestra mrtva. Uslijedio je mučan odlazak u Zagreb, a ni tada, kao ni sad, Gordana ne može zamisliti da je motiv ubojstva novac i tvrdi da njezina sestra nije nikome ostala dužna.

Brutalni udarci, vezanje selotejpom i na posljetku rezanje nožem, zaključuje Gordana, prije bi mogli biti povezani zločinom iz strasti, no kakav je odnos Sanja imala s Viktorom, obitelji nije poznato. Na sva ta pitanja obitelj nije dobila odgovor, a nakon Gordanina povratka u Osijek iz Zagreba, dovezena je i njezina sestra Sanja te je 26. ožujka na Gornjogradskom groblju i pokopana.

- Bile smo jako povezane. Dvoje od svojih osmero djece nazvala sam njezinim imenom i imam Sanju i Sanjina. Ubojica mi je oduzeo moju sestru Sanju, osobu koja me vodila na pravi put. Cijelu je obitelj zavio u crno. Nemamo kome suditi, ali ovo što se dogodilo, kao i brojne neistine poput toga da je zbog kredita moje majke ubijena moja sestra, prelazi sve granice - poručuje Gordana. Sanja ih je, kaže Gordana, sve držala na okupu i beskrajno voljela, a život joj je na brutalan način oduzeo život čovjek koji je samo dan kasnije ubio i osječkog odvjetnika Vlatka Vidakovića, a potom presudio i sebi.