Objavljeno 30. ožujka, 2015.
Modelu gdje se ljudi bave politikom da zbrinu sebe, obitelj i prijatelje treba stati na kraj
Prije nekoliko dana u medijima je osvanula procjena kako od politike u Hrvatskoj živi više od 35 tisuća ljudi.
Ta brojka obuhvaća sve razine bavljenja politikom, od čelnih ljudi u državi do stranačkih simpatizera i aktivista koji služe za popunu upravnih vijeća gradskih i općinskih tvrtki i institucija.
Riječ je o pravoj vojsci ljudi, među kojima su i oni koji nestrpljivo čekaju svake izbore i priliku života za “vječno” uhljebljivanje financirano novcem države. To važi za one manje sposobne i ne osobito moralne, ali i za one koji su fakultete završili u roku i s najboljim ocjenama, ali se do posla, u sustavno upropaštavanim zemljama poput naše, normalnim putem probiti ne mogu. Tada moraju birati između inozemstva ili članstva u državno (lokalno) vladajućim strankama.
Stručnjak za ljudske resurse Željko Požega s Ekonomskog fakulteta u Osijeku kaže da je osnovni i posve legitimni cilj bavljenja politikom osvajanje vlasti i nakon toga ostvarivanje određenih pozicija i koristi tijekom mandata. Te se beneficije, dodaje, najčešće i u pravilu ostvaruju kroz zapošljavanje političara i dijela užeg vodstva stranaka kojima pripadaju.
Status božanstva
- Mi, nažalost, u Hrvatskoj srljamo iz krajnosti u krajnost, pa se, nakon 20-ak godina u kojima se političarima davao status božanstava i na njih gledalo vrlo pozitivno, danas javlja sve više inicijativa u kojima se želi minorizirati politički utjecaj, njihova zarada, mogućnost zapošljavanja stranačkih kadrova itd. Razumije se da je razlog tomu velika razočaranost političarima i duboka gospodarska kriza u kojoj jesmo, a u koju su nas lošim upravljanjem doveli ti isti političari, ali ćemo upasti u još veću krizu i napraviti kardinalnu pogrešku budemo li smanjivali utjecaj političara jer je to suprotno demokratskim standardima, praksi razvijenih zemalja, ali i u koliziji s psihološkim teorijama, teorijama motivacije i managementa i sl. Zaključno, ljudi neće imati visoku motivaciju za bavljenje politikom ako kroz to ne mogu ostvariti osobne interese i interese svoje stranke - kaže Požega.
Na najvišim razinama, u Uredu predsjednice radi 140 ljudi, od kojih 123 službenika i namještenika. Ostatak su savjetnici koji dolaze i odlaze, s tim što neki nastavljaju primati plaću na fakultetima. Sabor ima ukupno 151 zastupnika, među kojima su predsjednik i potpredsjednici te tajnik. Tu se biraju i pravobranitelji te glavni državni revizor, koji, istina, ne žive izravno baš od politike, ali ih ona bira.
Vlada pak ima premijera i 20 ministara i isto toliko zamjenika, 89 pomoćnika ministara, nešto više načelnika uprava i službi u ministarstvima, a tu su i glavni tajnici i njihovi zamjenici, predstojnik i glasnogovornik. Slijede rizničari, ravnatelji, šefovi, predstojnici i direktori svega i svačega - više od 200 različitih državnih ureda, uprava, inspektorata, agencija, zavoda i instituta.
Birani kadrovi
Posebna su priča javna poduzeća, koja vodi nekoliko tisuća “biranih” kadrova na rukovoditeljskim mjestima, s podjedanko “biranim” plaćama. Slijede ih naravno opet savjetnici, pomoćnici, šefovi, upravitelji...
Kao paradigma stranke koja unatoč maloj popularnosti kod birača ima velik utjecaj na državno kadroviranje posljednjih je godina posebice “na glasu” HNS. Ta stranka, s trenutnom potporom tek 1,4 posto birača, između ostaloga drži neka od najjačih ministarstava (gospodarstvo, vanjski poslovi), ali ima i brojne direktore tvrtki u većinskom državnom vlasništvu, što se onda naravno uspješno prenosi i na niže razine u tim tvrtkama. Time su “narodnjaci” uspješno preuzeli štafetnu palicu od HSS-a, koji je tu ulogu uspješno obavljao u brojnim koalicijskim vlastima 90-ih godina prošlog stoljeća i 2000-ih.
- Modelu u kojemu se ljudi bave politikom u želji da osvoje samo jedan mandat i tijekom tog mandata trajno zaposle sebe, članove svoje obitelji i prijatelje u državnu i javnu službu do kraja života treba napokon stati na kraj vrlo jasnim zakonskim ograničenjima, kada već kao nacija nemamo razvijenu moralnu svijest i mentalitet da je javni interes uvijek ispred privatnog interesa - zaključuje Požega.
Igor BOŠNJAK
DR. MARUŠKA VIZEK,Ekonomski institut
U jednom mandatu zaposle oko dvadeset tisuća ljudi
Dr. Maruška Vizek s Ekonomskog instituta izračunala je da politika u RH u jednome mandatu u javnim poduzećima zaposli čak 20 tisuća ljudi. “Ta se brojka odnosi na ljude koje se u njima zaposli tijekom četiri godine nakon što dio dosadašnjih zaposlenika ode u mirovinu. U njima stranke, preko politički imenovanih uprava, imaju izravnu mogućnost odlučivati o zaposlenjima”, rekla je, predstavljajući analizu. Ona pokazuje i da državne tvrtke ostvaruju 171 milijardu kuna prihoda bez jasnih ciljeva, kontrolira ih politika, a manjak političke volje za provođenjem reformi glavna im je prepreka dobrom upravljanju. “Javna poduzeća sve više zaostaju za privatnim sektorom. Izvoz im se smanjuje od 2008. godine, a privatnici imaju trend rasta”, kaže Vizek. No, bez obzira na neefikasnost i nekonkurentnost, zbog monopolističke pozicije, državne tvrtke isplaćuju 40 posto veće plaće od privatnika.
NEOVISNI, A “UVALILI” SE U UPRAVNE ODBORE
Naravno, nekoliko stotina ljudi zaposleno je i u samim strankama pa također živi od politike, a na lokalnim razinama sve konce nemoguće je i pohvatati. Tu u Hrvatskoj trenutno postoji 128 gradonačelnika i 213 zamjenika, 20 župana i 52 zamjenika te 428 općinskih načelnika i 481 zamjenik. Neki od njih na tim mjestima primaju samo sitnije naknade, a plaću i dalje dobivaju sa svojih ranijih radnih mjesta, ali se nitko od njih ne može žaliti i teško da bi smio svoju plaću pokazati prosječnom radniku, da mu ne ubije svaku volju za životom i radom. Pa i tu, itekako za “život od politke”, mjesta ima. Dodamo li njima i pročelnike odjela, pa županijske, gradske i općinske vijećnike, jasno je da pričamo o brojkama u kojima se nije lako snaći. Čak i da dodatno ne spomenemo i one koji sjede u nadzornim odborima i upravnim vijećima gradskih tvrtki, a službeno su čak i izvanstranački, neovisni i kakvi sve ne.
ŽELJKO POŽEGA, Ekonomski fakultet u Osijeku
Dva modela zapošljavanja
- Treba jasno razgraničiti dva modela zapošljavanja. Prvi je onaj gdje političari koji osvoje vlast zapošljavaju na određeno suradnike i savjetnike koji s njima napuštaju službu nakon prestanka mandata. Taj model treba poticati jer ni jedan političar bez svog tima, kojem vjeruje i s kojim dijeli viziju, ne može napraviti ozbiljan posao. U drugom modelu političari zapošljavaju ljude na neodređeno unutar državne ili javne službe, gdje ti ljudi ostaju zaposleni i nakon isteka njihova mandata, praktički do mirovine. Oni su u pravilu klasičan primjer negativne selekcije, nepotizma, zapošljavanja i uhljebljivanja stranačkih poslušnika i buduće glasačke mašinerije, kao i razlog bujanja državne i javne uprave te generator neefikasnosti sustava. Izmjenama zakona i pravilnika te uvođenjem neovisne selekcije i sustava plaća na temelju učinka tu pojavu treba maksimalno kontrolirati i otežati, iako je jasno da se taj oblik legalne zloporabe političkog položaja nikada neće do kraja iskorijeniti - kaže Požega.