Krpelji su parazitski člankonošci paučnjaci iz reda grinja. Ovi vanjski nametnici za svoj razvoj i razmnožavanje trebaju krv do koje dolaze ubadanjem i sisanjem kopnenih životinja i iznimno čovjeka. U svome razvoju prolaze kroz tri faze - fazu ličinke, fazu nimfe i fazu odrasle jedinke (adult).

U svakoj fazi sišu krv na drugom domaćinu (npr, gušterici, glodavcu i većem sisavcu, ili čovjeku). Odrasli oblici napadaju i hrane se prije svega na većim sisavcima i čovjeku. Krpelji su široko rašireni u prirodi. Borave pretežito na grančicama i na lišću grmlja te ostalog niskog raslinja do visine od oko jednog metra. Na navedenim mjestima krpelji miruju (čekaju) dok im se žrtva ne približi. Nailaskom žrtve, dižu prednji par nožica kojima se u slučaju kontakta prihvate za (odjeću) žrtve, nakon čega traže odgovarajuće mjesto na tijelu za ubod oštrim rilcem u kožu te sisanje krvi. Većinom su to područja s tankom kožom gdje je krv lako dostupna, npr. noge, struk i genitalna regija, a kod djece i vlasište. Zbog izlučivanja prilikom uboda „sline“ u kojoj se nalazi tvar s anestetskim djelovanjem, ubod krpelja potpuno je bezbolan. Jednom učvršćen, krpelj krv siše povremeno, ali se ne odvaja od žrtve dok se nije dovoljno nahranio, što traje i šest do osam sati. Za aktivnost krpelja izrazito su važna temperatura i vlažnost zraka. Krpelji postaju aktivni kod temperature iznad pet do sedam Celzijevih stupnjeva, a aktivnost je najizraženija između pet i 20°C, uz relativnu vlažnost zraka veću od 50%. U kontinentalnom dijelu Hrvatske krpelji su najaktivniji u proljeće i rano ljeto (svibanj i lipanj), a u najtoplijim ljetnim danima ta aktivnost izrazito je smanjena. Veća aktivnost krpelja bilježi se dolaskom jeseni, a zimi su aktivni samo ako je zima blaga.

Krpelji su prijenosnici većeg broja bolesti kod ljudi. Obični šumski (šikarni) krpelj vrste Ixodes ricinus (ženka sliči na sjemenku ricinusa, otuda i naziv), najrasprostranjenija je vrsta krpelja s medicinskim značenjem u našoj zemlji, posebice u kontinentalnom dijelu. Prenosi dvije najčešće bolesti koje prenose krpelji, tj. krpeljni meningoencefalitis (uzročnik virus krpeljnog meningoencefalitisa) i Lyme boreliozu (uzročnik bakterija Borrelia burgdorferi), te manje poznatu erlihiozu (uzročnici bakterije iz roda Erlichia spp.). U priobalnom području prevladava smeđi pseći krpelj vrste Rhipicephalus sanguineus, koji može prenijeti uzročnika mediteranske pjegave groznice (uzročnik Rickettsia conori). Krpelji se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama, a zarazu svojim ubodom mogu prenijeti i na čovjeka. Ipak, samo manji broj krpelja zaražen je navedenim uzročnicima, a vjerojatnost nastanka zaraze raste s duljinom boravka, tj. hranjenja na domaćinu čovjeku. Zaraženi krpelj kod uboda tijekom prvih deset sati samo u malom postotku slučajeva uspijeva prenijeti zarazu na čovjeka. Zbog toga bi krpelja u cijelosti trebalo što prije odstraniti s površine kože pincetom (prethodno dezinficiranom alkoholom), laganim povlačenjem uz što manje gnječenja. Prilikom izvlačenja krpelja se, bez prethodnog mazanja i omamljivanja alkoholom, uljem i sl., uhvati za gornji dio trupa, tj. što bliže koži. U slučaju da je zaražen, navedeni postupci samo povećavaju vjerojatnost izlučivanja uzročnika u ubodnu ranicu domaćina. Nakon njegovog uklanjanja, ubodno mjesto i ruke treba oprati sapunom i vodom, posušiti i dezinficirati. Ako u koži ostane rilce (sitna tamna točkica) treba ga pokušati odstraniti sterilnom iglom. U slučaju neuspjeha, neće se dogoditi ništa, tj. ono će se resorbirati ili će ga koža „odbaciti“ (poput trna). Ako ovo niste sposobni učiniti, ili se bojite učiniti sami, potrebno je javiti se što prije svome liječniku. Pojava simptoma sličnih gripi (vrućica, bolovi u mišićima i zglobovima, opća slabost), ali i glavobolje, mučnine, povraćanje, vrtoglavica, pospanost, oduzetost dijelova tijela (npr. ramenog pojasa), ili bezbolnih kožnih promjena u obliku crvenila s bljedilom u sredini, najčešće se javlja od jednog do tri tjedna (ali može i prije i kasnije) nakon uboda krpelja. U slučaju pojave navedenih simptoma ili nejasnoća po tome pitanju, potrebno je javiti se liječniku na pregled i lječenje. Uz pridržavanje općih mjera zaštite, može se provesti i specifična zaštita cijepljenjem protiv krpeljnog meningoencefalitisa kojim se sprječava nastanak bolesti prije, odnosno poslije uboda krpelja. Cijepljenje se preporuča osobama koje su posebno izložene krpeljima i eventualnoj zarazi, a provodi se s tri doze cjepiva uz docjepljivanje svake tri godine. Zbog postizanja što ranije zaštite, preporuča se cijepljenje započeti u zimskim mjesecima. U liječenju Lyme borelioze, erlihioze, te u primorju mediteranske pjegave groznice, koriste se antibiotici. Korištenje antibiotika u preventivne svrhe, tj. nakon svakog uboda krpelja, a bez znakova bolesti nije potrebno. Sve dodatne detaljnije informacije mogu se dobiti na Službi za epidemiologiju ZZJZ-a Osijek i ispostavama u Belom Manastiru, Donjem Miholjcu, Đakovu i Našicama.