SLATINA – Predstavljanjem knjige Miroslava Gazde „Krvavi slatinski Uskrs“ i svetom misom u župnoj crkvi sv. Josipa obilježena je 71. obljetnica tragičnih događaja na Uskrs 1944. godine, kad su partizanske jedinice u Slatini mučki ubile 396 građana i nepoznatih hrvatskih bojovnika. Knjigu je objavila Udruga  ratnih veterana Hrvatski domobran Slatina u sklopu ciklusa Miroslava Gazde o 2. svjetskom ratu na području Slatine i okolice, a
predstavili su je predsjednik udruge nakladnika Ivan Levar i autor Miroslav Gazda, dok je recenziju dr. Josipa Jurčevića pročitala Zorica Varga.
Govoreći o događanjima početkom travnja 1944. godine, Levar je rekao da se o tom strašnom događaju u Slatini sve do osamostaljenja Hrvatske nije smjelo govoriti, a tema je postala aktualna osnivanjem udruge Hrvatski domobran 1993. godine.

Knjiga je podijeljena u 14 zasebnih cjelina, tematski usmjerenih ka središtu njezina sadržaja, a to je napad partizanskih jedinica na uporište Slatina. Sadrži sastav posade obrambenih snaga u Slatini, obrambenih objekata i fortifikacija, svjedočenja preživjelih bojovnika o ratnim žestinama i zločinima, operativne izvještaje o napadu i obrani te poimenični popis stradalih vojnika i civila 4. i 5. travnja 1944. Prema riječima autora Miroslava Gazde, u knjizi su prvi puta skupno, ali poime6nično, navedeni pripadnici hrvatskih oružanih snaga – Ustaške vojnice, Hrvatskog domobranstva, Hrvatskog oružništva, njemačke policije SS-a, njemačke narodnosne skupine ES-a, domobranskih legionara i civila, kao i njihove životne sudbine u tom periodu.

– Šestog travnja, nakon dvodnevnih najezda i prodora u Slatinu, nakon pljačke i zločina, partizani napuštaju grad. Pridošla oružana pomoć Hrvatske vojske i preživjeli mještani zatekli su jeziv prizor nakon odlaska barbara. Toga dana u Slatini pronađeno je 396 leševa, krvavih i obnaženih. 229 pokojnika prepoznale su obitelji i njihovi prijatelji i sahranili ih u obiteljske grobove, a ostalih 167 neprepoznatih sahranjeno je skupno u dva dugačka rova na ulazu u slatinsko groblje. Bili su to većinom hrvatski bojovnici iz drugih krajeva Hrvatske, koji su položili svoje živote na oltar domovine Hrvatske u Podravskoj Slatini. Njihovih grobova više nema. Ostale su samo skromne naznake da su postojali hrabri i dični hrvatski muži u tim olovnim vremenima. Slatinski komunisti po završetku rata uklonili su sve oznake zajedničkog ukopa i posadili borove, a mještanima Slatine strogo zabranili bilo kakav pijetet i obilježavanje toga mjesta, zaprijetivši im po cijenu života, rekao je na predstavljanju svoje knjige Miroslav Gazda. 

Tužna obljetnica obilježena je i svetom misom koju je u župnoj crkvi sv. Josipa predvodio vlč. Nikola Jušić. U nadahnutoj propovijedi vlč. Jušić osvrnuo se, uz ostalo, i na primjedbe da je obilježavanje takvih obljetnica veličanje ustaštva, pitajući jesu li u Slatini svi koji su pobijeni i nestali bili ustaše i jesu li slatinski župnik i župnici u Voćinu, Orahovici, Čačincima i brojni drugi župnici bili ustaše. Ipak, sve što se događalo 1944., 45. i kasnije, vjernika mora naučiti da mu srce nikad ne upadne u ideološke mržnje i osvetoljubivosti. Svaki spomen nevino ubijenog čovjeka, kojemu su uskraćena njegova prava na dostojanstvo života i dostojanstvo smrti, blagoslovljeni je spomen.
– Dok smo bili učeni o mnogim lažima, i dok nam je bila prešućivana istina, vjerovalo se da će njihove istine trajati vječno. Spomenici su podignuti tim istinama, rušene su crkve radi tih istina, ali istina je Uskrs, i ona se uvijek diže, i ona se ne da prešutjeti. Zato je istina najveća osuda svake nepravde, rekao je u propovijedi vlč. Jušić.

Petar Žarković