Objavljeno 28. ožujka, 2015.
Bila je to demokracija na nogometni način. Izborni kongres UEFA-e u Beču još jednom je pokazao kakva hegemonija vlada u krovnoj europskoj nogometnoj organizaciji. Michel Platini dobio je novi četverogodišnji mandat a da nije imao protukandidata.
To nas sablasno podsjeća na vrijeme politčkog jednoumlja u kojem je suprotstaviti se vladajućem značilo put u zaborav. Platiniju je to treći mandat, a u prethodna dva imao je svakakvih trenutaka. Svijetli su mu svakako bili uvođenje novog formata Lige prvaka, u kojem su priliku za ulazak u elitne nogometne krugove dobili i klubovi iz financijski manje moćnih zemalja, te uvođenje financijskog fair-playa. Među lošijim trenutcima bio mu je licemjerni stav o iščašenom ponašanju navijača na stadionima. U tom neredu se pogubio i imao dvostruka mjerila. Za reprezentacije i klubove iz manje važnih saveza uvijek je bila spremna batina, a za one velike i moćne zemlje mrkva.
BORBA ZA EUROPU
Hrvatska je to itekako iskusila na svojim leđima. I zato nam Platini nije baš najdraži čovjek na svijetu. Bilo je tu još bisera, poput onih o petom sucu, što se pokazalo kao potpuni promašaj, ili ideje s narančastim kartonima. No ponekad treba izići iz vlastitog dvorišta i vidjeti globalnu sliku. U trećem mandatu Platini će igrati “veliku utakmicu”, onu protiv Seppa Blattera i njegove ideje da se Europi uskrati još poneko mjesto u završnici World Cupa. I Blattera u svibnju čekaju izbori, samo, za razliku od Platinija, on ima protukandidata - Luisa Figa. I zato ga čekaju neizvjesni izbori, a Platini i UEFA, ako budu imali čvrst stav, mogu učiniti Blatteru život nepodnošljivim. Uglavnom, Platini bi u trećem svom mandatu morao pokazati još nešto više fleksibilnosti u nekim pitanjima, a s druge strane mora biti čvrst u borbi za obranu ugleda europskog nogometa. Ipak se na Starom kontinentu igra najbolji i najmoderniji nogomet na globusu i zato Europa zaslužuje djelomično povlašten tretman kada je u pitanju broj sudionika završnica svjetskih prvenstva. Pitanje je hoće li se za to Platini moći izboriti, jer način na koji funkcionira njegova okolina vrlo je opasan. U njoj on nema pravog oponenta, nema drugog ili trećeg mišljenja, i to je ozbiljna opasnost. Platini ima gomilu sljedbenika, koji uglavnom znaju dobro uživati u beneficijama što ih donosi članostvo u IO UEFA-e. I zašto bi oni uopće “talasali”?
ZA NOGOMET, A NE ZBOG NJEGA
Platini je najavio žestoku borbu protiv rasizma i nasilja na stadionima, što apsolutno treba podržati. Međutim, način na koji se UEFA dosad borila protiv toga u najmanju je ruku - nakaradan. Financijske kazne, zatvaranje pojedinih tribina ili čak igranje bez gledatelja nikada neće riješiti problem, jer se ne udara na njegovu srž, nego se plete onima koji imaju “službenu odgovornost”. Igranje bez dijela publike ili pred posve praznim tribinama definitivno je dno dna. Nogomet bez publike, ma dajte! Platini bi zato ozbiljno trebao poraditi na promjeni načina borbe protiv anomalija na stadionima. Jedna od njegovih ideja je uvođenje sportske policije. Predložio je, ali nije elaborirao. Tko bi to plaćao, kakve bi ovlasti imala ta policija i još mnogo toga tu je nejasno.
Dotad bi pomoglo ako bi UEFA počela donositi odluke koje će biti u korist nogometa, a ne zbog njega. U tom bi slučaju slogan koji UEFA propagira - We care about football (“Brinemo se za nogomet”), imao smisla. Ovako, dok god traje taj represivni način kažnjavanja onih koji su krivi tek po “službenoj dužnosti” (savezi, klubovi), mnogi će se sprdati s tim sloganom i poručivati UEFA-i: You care about only you own butt! (“Brinete se samo o vlastitoj stražnjici”). To pokazuje da nezadovoljstvo unutar UEFA-e postoji, ali izbori poput ovog bečkog, gdje Platini nema protukandidata, govore i o tome kako se nezadovoljnike bez pardona utišava. To javnosti nikada neće biti simpatično...
Piše: Dalibor KELER
PRVI HRVAT U IO UEFA-e
Šuker je ekspresno ostvario svoj glavni cilj
Kada je izabran za predsjednika HNS-a, Davor Šuker je bez imalo stida kao svoj najvažniji cilj označio - ulazak u Izvršni odbor UEFA-e. Samo dvije i pol godine poslije to je i ostvario, a to njegovo nedvojbeno veliko osobno priznanje u Hrvatskoj je proslavljeno otprilike kao i što se u Maksimiru slave Dinamove titule. Hladno i suzdržano. Ništa čudno, jer Šuker, otkako je na kormilu Saveza, nije napravio baš ništa pamtljivo za hrvatski nogomet. Čim bi se pojavio problem, dao bi petama vjetra. Uspio se posvađati i s državnom političkom vlasti, navijačima i dijelom hrvatskih prvoligaša. To je samo još jedan dokaz što je UEFA i kako se tamo kadrovira. To je čista politika, iza koje ne stoje nikakvi rezultati, već samo hrpa praznih obećanja. Kakve će koristi od toga imati naš nogomet? Jako male, jer od Šukera, osim u igračko vrijeme, koristi nije bilo. Kao predsjednik HNS-a napravio je ništa i kako onda očekivati da će se sada priča promijeniti?
ENGLEZI NA NOGAMA
Navijači traže niže cijene ulaznica za Premiership
Puno toga dobrog, ali i lošeg, stiglo je na kontinent s britanskog otoka. Dali su nam nogomet, ali i huliganizam i rasizam. No sada su krenuli u borbu koju bi definitivno trebali prihvatiti svi u Europi. Engleski navijači krenuli su u borbu protiv elitizma u nogometu. Cijene ulaznica za utakmice Premiershipa su astronomske i obični ih navijač sve teže može nabaviti. I zato su poslali pismo Udruzi engleskih prvoligaša u kojem traže snižavanje cijena ulaznica kako bi susrete Premiershipa učili dostupnima svima. U posljednje vrijeme pojavljuju se kritike na račun atmosfere na nekim engleskim stadioma. Navijanja je sve manje, a selfija i turizma sve više, a to je, tvrde engleski navijači, posljedica vrlo skupih ulaznica. Nogomet ne bi smio biti luksuz, bez obzira na to što se u njemu vrte silni milijuni. Izgubit će velik dio svog šarma kada na utakmice više ne budu mogli dolaziti navijači kojima je strast i ljubav prema klubu na prvom mjestu.