Knjiga ipak nije mrtva, što god o knjizi mislili. Jer nije i nikad neće biti isto čitati knjigu u klasičnom, tradicionalnom formatu i čitati knjigu u digitaliziranom obliku. Knjigu, naime, treba osjetiti u rukama, umjesto “listati” njezine stranice preko tableta, na kompjutoru, čak i na prepametnom mobitelu.

Kad smo na to još jednom podsjetili, za ovu prigodu preporučamo tri knjige na koje svakako valja obratiti pozornost. Doduše, mogli bismo ih preporučiti još na stotine jer naši izdavači, bez obzira na silne probleme s kojima se svednevice suočavaju, ipak uspijevaju redovito objavljivati hrpe novih izdanja različitih žanrova, uključujući i vrijedna publicistička djela. Tako je, između ostaloga, zagrebačka Naklada Ljevak ovog mjeseca tiskala tri intrigantne nove knjige iz svojih uobičajeno zanimljivih biblioteka Otvorena knjiga, Nar i Bookmarker, što znači da se radi o tri umnogome različite vrste literature.

PROTOKOL JEDNOG RASTANKA: Iz portfelja urednice Nives Tomašević (biblioteka Otvorena knjiga), stiže nam novo vrijedno uknjiženje proslavljene hrvatske književnice Irene Vrkljan. Kako je zapisala Helena Sablić Tomić, “Protokol jednog rastanka” priča je o ljubavi u kojoj dvoje postaju jedno. Ljubav, ako je zaista prava, podrazumijeva ulazak u (ne)moguću uzajamnost koja u jednome trenutku izaziva osjet proždiruće praznine koji se može ispuniti jedino toplinom jednog pripijenog tijela uz ono drugo. Irena Vrkljan intimnu je potrebu za blizinom željela trajno osigurati kroz ovaj tekst. Naime, na nekoliko mjesta u “Protokolu jednog rastanka” ona vlastite rečenice prekida da bi ih potom nastavila uljepljivanjem fragmenata Bennovih neobjavljenih tekstova koje je s njemačkog prevela na hrvatski jezik. Oni tako postaju trajno sačuvani, a Bennova se toplina riječi utiskuje u njezine zapise. “Protokol jednog rastanka” tako postaje njihova dvojina, tekst postaje tijelo i dio međusobnog poštivanja, razumijevanja i odanosti. Međutim, njezin smisao za tekst/tijelo koji postaje mjesto spoznaje i utjelovljenje estetskih načela, iskazuje se gustom mrežom fine osobne metaforike i privatne mitologije čineći roman sazdan od igre svjetla i sjene, od ljubavi i misaonosti, od nade i beznađa, od predočivanja zbilje i simboliziranja osobne istine. U “Protokolu jednog rastanka” čita se o zajedništvu i tišini Onih koju su imali trenutke kada ono malo izrečenog postaje snažno i bučno.

UMJETNOST ŽIVOTA: U “Školi života” Bruno Šimleša učio nas je kako zavoljeti sebe, u “Ljubavologiji” nas je naučio kako voljeti druge, a pritom ostati svoj. U knjizi “Umjetnost života” (podnaslovljenoj “Kako ovladati umijećem ljubavi”), objavljenoj u biblioteci Nar, ide korak dalje jer nam otkriva kako životna iskustva pretvoriti u neprocjenjive umjetnine, a od svojega života stvoriti remek-djelo!

“Svjestan sam koliko ambiciozno zvuče te ideje, ali ako su nam suđene najviše visine, šteta je zadovoljiti se osrednjim životom. Šteta je svoj život ne posvetiti ljubavi i stavljati sebe na zadnje mjesto u vlastitom životu”, kaže autor.

U osam poglavlja Šimleša govori o svetosti života, ljubavi, obitelji, Bogu, zdravom razumu i o tome kako postati životni umjetnik. Piše o ključnim životnim idejama objašnjavajući kako se možemo igrati u životu, ali ne i poigravati s njime budući da je život svet. Jedna od najvažnijih ideja ove knjige jest da smo pravo voljeti i biti voljeni stekli rođenjem. To pravo nitko nam ne može oduzeti pa autor u knjizi objašnjava kako možemo privući ljubav koju zaslužujemo.

KULTURA I SMRT BOGA: Biblioteka Bookmarker doista je pravi rasadnik prijevoda svjetski poznatih publicista, filozofa, sociologa, medijskih djelatnika..., riječju uglednih intelektualaca čija djela nerijetko izazivaju kontroverze. Terry Eagleton svakako je jedan od takvih autora, o čemu svjedoči i ova njegova knjiga objavljena u vrsnom prijevodu Petre Štrok. Eagleton, ugledni teoretičar kulture i mislilac, u ovoj poticajnoj knjizi istražuje kontroverzije, teškoće i značaj suvremene potrage za zamjenom Boga te nudi prikaz odnosa kulture i religije koji se mijenjaju. Kako živjeti u svijetu koji je navodno bez vjere i suočen s opasnošću vjerskog fundamentalizma, pita se autor. Baveći se nevjerojatno širokim rasponom ideja, pitanja i mislilaca, od prosvjetiteljstva do danas, Eagleton govori o stanju religije prije i poslije 11. rujna, o ironiji koja okružuje ulogu zapadnjačkoga kapitalizma u stvaranju ne samo sekularizma nego i fundamentalizma, kao i o nedostojnim surogatima za Svemogućega izmišljenima u postprosvjetiteljskome razdoblju.

Autor se u knjizi “Kultura i smrt Boga” osvrće na jedinstvene sposobnosti religije, mogućnosti da kultura i umjetnost u suvremeno doba ponude put prema spasenju, na utjecaj takozvanog rata protiv terorizma na ateizam, kao i na još mnoštvo tema važnih onima koji zamišljaju budućnost u kojoj se uspješno razvijaju pravedne i suosjećajne zajednice. Lucidan, elegantna stila i zanimljiv na već uobičajen način, Eagleton nudi čudesan prikaz suvremene misli koja ujedno služi i kao pravodobna, nasušno potrebna intervencija u našu opasnu političku sadašnjost. U ovome promišljenom i kompleksnom djelu, Eagleton pomno istražuje promjenjive odnose između razuma, religije, kulture, mita, umjetnosti, tragedije i suvremene senzibilnosti apsurdnoga, sve to iznoseći ironično i argumentirano, kroz provokativne epigrame.