Nezamislivo u Japanu, ali posve normalno u Hrvatskoj. Dobro, usporedba možda i nije odgovarajuća, jer je riječ o Zemlji Izlazećeg Sunca i zemlji u kojoj je mnogo toga zašlo u duboku tamu.

No, budimo konkretni. O vlakovima se radi, zbog čijeg kašnjenja od pet sekundi u Japanu padaju ostavke, nerijetko i glave (doslovno), dok je u lijepoj našoj Hrvatskoj vozni red vlakova u mnogim slučajevima krajnje labava kategorija. Drugim riječima, ono što ni u snu nije dopušteno u Japanu, kod nas je gotovo uobičajena praksa koja nikog u HŽ-u posebno ne uzbuđuje. Uostalom, tko mari za nekoliko sekundi, minuta i čak sat kašnjenja, kad su putnici ionako osuđeni na trpljenje jer su, jadnici, ovisni o milosti dinosaura zvanog Hrvatske željeznice.

Ako se međutim svi koji putuju vlakovima na posao, u školu i na fakultet, u bolnicu na pretrage ili jednostavno u šoping, primjerice iz Belog Masnastira u Osijek i natrag, još i mogu pomiriti s ponešto kašnjenja, teško da se itko od njih može pomiriti da im HŽ ujutro, tijekom dana ili navečer, umjesto redovnog prijevoza vlakom za koji su kupili kartu, iznenada servira zamjensko vozilo - autobus.

A to se svako malo događa već mjesecima. I nisu tom tretmanu “zamjenske veze” izloženi samo putnici iz Baranje, nego i putnici iz drugih krajeva Hrvatske, odnedavno, vjerovali ili ne, čak i na relaciji Zagreb-Split-Zagreb, gdje HŽ također ubacuje autobuse, koje naravno plaća, što je dodatni trošak za ionako financijamna opterećini sustav HŽ-a. To što ljudi gunđaju, neki i psuju sve u šesnaest i HŽ, i Vladu, i ministre, odgovorne u Hrvatskim željeznicama nimalo ne remeti u njihovoj dinosaurskoj idili. Na po tko zna koji put postavljeno pitanje dokle će putnici umjesto na vlak morati u autobus, u prometnom uredu (Osijek, Beli Manastir) ni sami ne znaju odgovor pa putnike pristojno mole za strpljenje dok se situacija ne raščisti. Zapravo iz centrale HŽ-a u Zagrebu, ali i iz Regionalne jedinice HŽ Putnički prijevoz Vinkovci (koja je nadležna za prijevoz putnika u Slavoniji i Baranji) nastali problem objašnjavaju nedostatkom - strojovođa! Čudno, ako se zna da Regionalna jedinica HŽ Putnički prijevoz Vinkovci raspolaže s čak 73 imena i prezimena strojovođa (uključujući i pomoćne). Tko tu koga, pitanje je sad. Gdje su onda, zaboga, svi ti ljudi “s papira”, što rade kad ne rade, jesu li na bolovanju, da ih možda nije pokosio neki misterizoni virus... I na takva pitanja u HŽ-u daju zbrkana objašnjenja, dok se neki od hrabrijih djelatnika ne odvaži pa i sam očajan zbog stanja kaže kako su strojovođe svijet za sebe, nedodirljiva “sekta” kojoj nitko ništa ne može i koju štiti njihov sindikat na čelu s predsjednikom Nenadom Mrganom. Pritom bode oči i podatak koji je objavila Uprava HŽ-a - da je prosječna plaća strojovođa 7.600 kuna neto, koja je za trećinu veća od prosječne hrvatske plaće, a na to još ide i dodatak za prekovremeni rad, beneficirani radni staž i druge olakšice. Ali Mrgan i njegovi sindikalisti na sve to odmahuju rukom, kao, ono, biti strojovođa odgovoran je i stresan posao, ljudi rade po dva tjedna bez slobodnog dana, na rubu su snaga, nitko ih ne cijeni i svi po njima pljuju, a kad se pobune i najave štrajk, prozivaju ih za neodgovorno ponašanje. Doista, biti strojovođa nije nimalo lak posao, ali njihovi problemi putnike uopće ne trebaju zanimati. Unutarnji problemi HŽ-a i strojovođa njihova su stvar, a putnik samo želi da se HŽ drži voznog reda i da prometuju vlakovi a ne autobusi, jer se žele voziti vlakom, jeftinijim i bržim od autobusa. Uostalom, netko je za vlak, a netko za autobus, i to je stvar izbora, no nametati autobuse jer se ne može riješiti problem strojovođa totalno je i sramotno nepoštovanje volje putnika.

Da stvar bude još sumnjivija, u sustavu prijevoza putnika zaposleno je čak 630 strojovođa, što je sasvim dovoljno za normalan rad, upozorava Dražen Ratković, predsjednik Uprave HŽ Putničkog prijevoza, inače, na tu funkciju imenovan od strane SDP-ova ministra prometa Siniše Hajdaša Dončića. Ratković također tvrdi kako su strojovođama plaćeni svi dopunski sati. S tim se na slažu u Sindikatu te upozoravaju javnost na bahato ponašanje Uprave koja ih, između ostalog, prisiljava na nezakoniti prekovremeni rad pa najavljuju štrajk za sredinu travnja.

Sve u svemu, da je nešto trulo u državnoj firmi zvanoj Hrvatske željeznice (ne samo u HŽ Putničkom prijevozu d.o.o.) bjelodano je već godinama. I tu sad dolazimo do srži problema, samog ustroja i funkcioniranja HŽ-a, kroničnog gubitaša i nikad do kraja efikasno restrukturiranog prometnog i infrastrukturnog sustava. Mijenjaju su u HŽ-u uprave, sindikati ratuju s Upravom i obratno, a Vlada, sadašnja i prošle, nikako da problem riješi. U međuvremenu putnici su osuđeni na trpljenje takvog stanja, na autobuse umjesto vlakova (karta kupljena za vlak vrijedi naravno i za autobus, koji “glumi” vlak!), na kašnjenje na posao, u školu, fakultet, na pregled u bolnicu... i nikom ništa. Oni koji putuju, kad ujutro dođu na kolodvor i vide da ipak vozi vlak, mogu reći da su taj dan imali sreću. Što ne znači da će ih u povratku istog dana također pratiti sreća. Prije će biti da će ih dočekati autobus...

U cijeloj toj gunguli utješno je da u HŽ-u ipak nisu izgubili vjeru u bolje sutra. Između ostalog, izabrali su na natječaju novi slogan “Putovanje s pogledom”. S obzirom na sadašnje stanje, slogan treba na hitnu doradu. Trebao bi glasiti - “Putovanje s pogledom - iz autobusa”!

Piše: Darko JERKOVIĆ